Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2260/13 (J.Š. i drugi)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2260/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine, u predmetu broj AP-2260/13, rješavajući apelacije J. Š. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
J.Š. protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 004355 11 Uvp od 24. januara 2013. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 004355 10 U od 7.
marta 2011. godine;
Damir Markota, Marko Pavlović, Andrija Markić, Mehmed Mujezinović, Željko Kužić i Enver Ljeljak protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 009654 14 Rev od 1. oktobra 2014.
godine;
Semir Štukan protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 013098 15 Rev od 8. septembra 2015. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 013098 14 Gž od 21. aprila 2014.
godine;
Metod Čuljak, protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 63 0 Rs 015171 14 Rev od 17. septembra 2015. godine;
M. M. protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 002070 08 U od 4. februara 2010. godine;
GD "Izgradnja" d.o.o. Žepče protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 44 0 Ip 015813 15 Rev od 27. oktobra 2015.
godine i rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 44 0 Ip 015813 14 Pž od 27. januara 2015. godine;
zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
AP 2260/13
1. J.Š. (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupaju Sanja Iličić-Lukenda i Gorjana Šain, advokatice iz Čitluka podnio je 7. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 004355 11 Uvp od 24. januara 2013. godine kojom je apelantov zahtjev za vandredno preispitivanje presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 004355 10 U od 7. marta 2011. godine odbijen kao neosnovan.
2. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 27. maja 2013. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi sa osporenom odlukom Ustavni sud je na sjednici 10. decembra 2013. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP 2026/11 kojom je apelaciju podnesenu 27. maja 2013. godine protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 004355 10 U od 7. marta 2011. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP 4833/14
3. Damir Markota, Marko Pavlović, Andrija Markić, Mehmed Mujezinović, Željko Kužić i Enver Ljeljak (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuški, podnijeli su 12. novembra 2014 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 009654 14 Rev od 1. oktobra 2014. godine kojim je revizija apelanata protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 009654 14 Gž od 18. jula 2014. godine odbačena kao nedopuštena, pa slijedi da je u konkretnom slučaju konačna odluka u smislu člana 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda presuda Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 009654 14 Gž od 18. jula 2014. godine.
4. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 1. oktobra 2014. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi sa osporenom odlukom, Ustavni sud je na sjednici Ustavnog suda 6. novembra 2014. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP 2748/14 u okviru koje je apelaciju broj AP 4345/14 podnesenu 1. oktobra 2014. godine protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 009654 14 Gž od 18. jula 2014. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. AP 4572/15
5. Semir Štukan (u daljnjem tekstu: apelant) Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 8. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 013098 15 Rev od 8. septembra 2015. godine kojim je apelantova revizija protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 013098 14 Gž od 21. aprila 2014. godine odbačena kao nedopuštena, pa slijedi da je u konkretnom slučaju konačna odluka u smislu člana 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda presuda Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 013098 14 Gž od 21. aprila 2014. godine.
6. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 28. maja 2015. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi sa osporenom odlukom, Ustavni sud je na sjednici Ustavnog suda 8. decembra 2015. godine donio grupnu odluku o dopustivosti broj AP 1104/14 u okviru koje je apelaciju broj AP 2722/15 podnesenu 28. maja 2015. godine protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 013098 14 Gž od 21. aprila 2014. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. AP 4872/15
7. Metod Čuljak (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 3. novembra 2015 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 63 0 Rs 015171 14 Rev od 17. septembra 2015. godine kojom je apelantova revizija protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Rs 015171 14 Rsž 2 od 5. maja 2014. godine odbačena kao nedopuštena, pa slijedi da je u konkretnom slučaju konačna odluka u smislu člana 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda presuda Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Rs 015171 14 Rsž 2 od 5. maja 2014. godine.
8. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 23. juna 2014. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi sa osporenom odlukom Ustavni sud je na sjednici 17. marta 2015. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP 2891/14 kojom je apelaciju podnesenu 23. juna 2014. godine protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Rs 015171 14 Rsž 2 od 5. maja 2014. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP 65/16
9. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 7. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 002070 08 U od 4. februara 2010. godine.
10. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 24. marta 2010. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluku koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi sa osporenom odlukom Ustavni sud je na sjednici 13. marta 2010. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP 1050/10 kojom je apelaciju podnesenu 24. marta 2010. godine protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 002070 08 U od 4. februara 2010. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP 139/16
11. GD "Izgradnja" d.o.o. Žepče (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Franjo Marjanović advokat iz Žepče podnio je 7. januara 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 44 0 Ip 015813 15 Rev od 27. oktobra 2015. godine i rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 44 0 Ip 015813 14 Pž od 27. januara 2015. godine. Rješenjem Kantonalnog suda u Zenici broj 44 0 Ip 015813 14 Pž od 27. januara 2015. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta kao tražitelja izvršenja protiv rješenja Općinskog suda u Žepču broj 44 0 Ip 015813 12 Ip od 31. oktobra 2014. godine kojim je njegov prijedlog za izvršenje presude Općinskog suda u Zenici broj Ps-1167/04 od 20. oktobra 2004. godine odbačen kao neuredan.
12. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 27. marta 2015. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi sa osporenom odlukom Ustavni sud je na sjednici 24. aprila 2015. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP 812/14 u kovuru koje je apelaciju broj AP 1400/15 podnesenu 27. marta 2015. godine odbacio kao nedopuštenu zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. Spajanje predmeta
13. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2260/13.
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»
15. Ustavni sud zapaža da su apelanti ovim apelacijama ponovo pokrenuli ista pitanja, odnosno osporili iste odluke redovnih sudova koje su već bile osporene u ranijim apelacijama i o kojim je Ustavni sud već donio odluke. Ustavni sud zaključuje da su apelacije podnesene po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.
16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman