Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4926/15 (N. Š.)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4926/15
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4926/15, rješavajući apelaciju Nade Šekarić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Nade Šekarić podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi kod Opštinskog suda u Sarajevu u predmetu broj 65 0 I 104491 09 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nada Šekarić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke, koju zastupa Siniša Marić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 6. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Opštinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) u predmetu broj 65 0 I 104491 09 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda zatraženo je 7. decembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Opštinski sud je dostavio 23. decembra 2015. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelantkinja je putem punomoćnika 2. jula 2009. godine na osnovu pravosnažnog rješenja Komisije za implementaciju člana 143 Zakona o radu podnijela Opštinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Unis-Unidata d.d. Sarajevo. Opštinski sud predmetni izvršni postupak vodi kao predmet broj 65 0 I 104491 09 I. Zaključkom od 19. avgusta 2009. godine Opštinski sud je pozvao apelantkinju da uredi prijedlog za izvršenje u skladu s članom 36 Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12; u daljnjem tekstu: ZIP). Apelantkinja je putem punomoćnika 7. septembra 2009. godine dostavila podnesak Opštinskom sudu, naznačavajući ga kao dopuna prijedloga za izvršenje, gdje je predložila da Opštinski sud donese rješenje o izvršenju. Kako apelantkinja nije dopunila prijedlog za izvršenje u skladu sa zaključkom Opštinskog suda, to je sud 24. avgusta 2011. godine donio zaključak kojim je po drugi put pozvao apelantkinju da pravilno uredi prijedlog za izvršenje, uz obavezu apelantkinjinog punomoćnika da dostavi punomoć za zastupanje. Po zaključku Opštinskog suda apelantkinja je postupila 9. septembra 2011. godine, kada je dostavila podnesak kojim uređuje prijedlog za izvršenje. Iz stanja spisa proizlazi da je Opštinski sud po treći put, zaključkom od 19. januara 2012. godine, pozvao apelantkinju da pravilno opredijeli prijedlog za izvršenje u skladu sa zaključkom. Apelantkinja je konačno opredijelila prijedlog za izvršenje podneskom od 9. februara 2012. godine u kome je predložila da se izvršeniku ostavi rok od tri dana da, na osnovu odredbi člana 143 Zakona o radu, reguliše apelantkinjin radno-pravni status od dana podnošenja njenog zahtjeva pa do 5. maja 2000. godine ukoliko za potrebe izvršenika apelantkinji ne bude produžen radni odnos kod izvršenika, a rok će se računati od dana dostave prepisa rješenja o izvršenju. Predložili su da, ukoliko izvršenik u ostavljenom roku ne izvrši navedenu obavezu, sud izvršeniku i odgovornom licu izrekne novčanu kaznu, gdje bi sud po službenoj dužnosti sproveo izvršenje rješenja o eventualno izrečenoj kazni. Opštinski sud je nakon konačno opredijeljenog prijedloga za izvršenje donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 104491 09 I od 14. marta 2012. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje. Na navedeno rješenje o izvršenju izvršenik je izjavio prigovor 13. aprila 2012. godine koji je Opštinski sud dostavio apelantkinji na izjašnjenje, te je od izvršenika zatražio obavještenje da li je izvršenik postupio po rješenju o izvršenju.
6. Izvršenik je dopisom od 25. septembra 2012. godine obavijestio Opštinski sud da nije u mogućnosti da postupi po rješenju o izvršenju iz razloga što su transakcijski računi izvršenika blokirani i što postoji više rješenja o izvršenju koje treba realizovati. Opštinski sud je 24. oktobra 2012. godine donio zaključak kojim upozorava izvršenika na mogućnost izricanja novčane kazne, te je zaključkom pozvao izvršenika da dostavi sudu dokaz ukoliko postupi po rješenju o izvršenju. Izvršenik je dopisom od 21. novembra 2012. godine obavijestio Opštinski sud da nije u mogućnosti da postupi po rješenju o izvršenju zbog postojanja ranije donesenih rješenja o izvršenju po kojima izvršenik mora da postupi, te da će po apelantkinjinom rješenju o izvršenju izvršenik postupiti kada bude imao mogućnosti. Opštinski sud je 11. decembra 2012. godine donio rješenje kojim je izvršeniku izrekao novčanu kaznu od 1.000,00 KM, a odgovornom licu novčanu kaznu od 500,00 KM zbog neblagovremenog postupanja po rješenju o izvršenju i zbog neobavještavanja Opštinskog suda o razlozima nepreduzimanja radnji po navedenom rješenju o izvršenju. Na navedena rješenja o izricanju novčane kazne izvršenik je izjavio prigovor.
7. Opštinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 104491 09 I od 11. decembra 2012. godine odbio prigovor izvršenika, a rješenje o izvršenju od 14. marta 2012. godine u cijelosti ostavio na snazi.
8. Opštinski sud je 12. oktobra 2015. godine odlučio po prigovoru izvršenika na rješenje o izricanju novčane kazne, te je donio i rješenje o sprovođenju rješenja o novčanoj kazni za pravno lice kao izvršenika i odgovorno lice izvršenika. Opštinski sud je istog dana donio zaključak kojim je banci izvršenika naložio da sprovede rješenje o sprovođenju rješenja o izricanju novčane kazne od 12. oktobra 2015. godine, a istovremeno je dostavljen i dopis sudskom registru tog suda i zatražen je izvod iz sudskog registra za izvršenika. Izvršenik je 23. oktobra 2015. godine izjavio prigovor na rješenje o sprovođenju rješenja o izricanju novčane kazne.
9. Sberbanka je dopisom od 23. oktobra 2015. godine obavijestila Opštinski sud da je postupila po rješenju o sprovođenju rješenja o izricanju novčane kazne po kome je blokirala račun izvršenika i rješenje svrstala u red čekanja, navodeći da je račun izvršenika već blokiran ranije dostavljenim rješenjima o izvršenju, te da je rješenje Opštinskog suda proslijedila Raiffeisen banci na postupanje. Raiffeisen banka je obavijestila Opštinski sud da nije u mogućnosti da postupi po rješenju tog suda zbog nedostatka novčanih sredstava na računu izvršenika, te da je navedeno rješenje dostavila Union banci na sprovođenje. Dopisom od 11. novembra 2015. godine Union banka je obavijestila sud da nije postupila po predmetnom rješenju zbog nedostatka novčanih sredstava na računu izvršenika koji je već blokiran po ranije donesenim i dostavljenim rješenjima, te da su predmetno rješenje evidentirali u zakonski red prioriteta naplate, a o eventualnim promjenama će blagovremeno obavijestiti sud.
10. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni izvršni postupak nije okončan. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantkinja smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je naveo tok izvršnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je za dužinu trajanja predmetnog postupka u određenoj mjeri kriva i sama apelantkinja, koja je sudu podnijela neuredan prijedlog za izvršenje, gdje je sud u tri navrata pozivao da uredi prijedlog za izvršenje, te da neuredan prijedlog i neuredne dopune prijedloga za izvršenje sud nije odbacio iz razloga što se radi o uspostavljanju radno-pravnog statusa apelantkinje. Navodi i to da je izvršenika i njegovog zakonskog zastupnika novčano kaznio zbog neprovođenja pravosnažnog rješenja Komisije za implementaciju člana 143 Zakona o radu, te ističe da je izvršenik u teškoj finansijskoj situaciji, da su njegovi računi blokirani, što znatno otežava postupak izvršenja i naplatu novčanih kazni, te navodi da sud preduzima sve procesne radnje u cilju okončanja predmetnog postupka koji dugo traje i da nije povrijedio prava na koja se apelantkinja u apelaciji poziva.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. VI.Dopustivost
14. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U skladu s članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
17. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da predmetni izvršni postupak i nakon vremenskog perioda od približno sedam godina nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, koje obuhvata i fazu izvršnog postupka, kao integralni dio suđenja, te nameće obaveze javnoj vlasti da efikasno i bez odlaganja sprovede izvršni postupak. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelantkinja ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Opštinskim sudom došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a)Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
21. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
22. U konkretnom slučaju apelantkinja smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Opštinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6 Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
23. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud podsjeća da u skladu s članom 31 Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 2. jula 2009. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja ove odluke. Dakle, postupak koji traje približno sedam godina. Analiza razumnosti trajanja postupka
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji, sam po sebi, zahtijeva određenu hitnost u postupanju (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), a iz stanja spisa proizlazi da se radi o relativno složenom postupku.
26. S obzirom na činjenicu da je u pitanju izvršni postupak u kome je predmet izvršenja uspostavljanje apelantkinjinog radno-pravnog statusa kod izvršenika, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelantkinju. Ocjenjujući apelantkinjino ponašanje Ustavni sud zapaža da je apelantkinja u određenoj mjeri uticala na dužinu trajanja predmetnog postupka tako što je Opštinskom sudu podnijela neuredan prijedlog za izvršenje, koji je tek nakon trećeg pozivanja Opštinskog suda, odnosno nakon dvije i po godine od podnošenja prijedloga za izvršenje pravilno uredila onako kako ju je sud u zaključku pozvao.
27. Ocjenjujući ponašanje Opštinskog suda Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud od podnošenja prijedloga za izvršenje pa do kraja 2012. godine u predmetnom postupku postupao s većom efikasnošću, gdje je procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, uzimajući u obzir da se u predmetnom postupku traži uspostavljanje apelantkinjinog radno-pravnog statusa. Međutim, Ustavni sud zapaža određenu neaktivnost Opštinskog suda u periodu od približno tri godine, tj. od 11. decembra 2012. godine pa do 12. oktobra 2015. godine. Za neaktivnost u predmetnom postupku od približno tri godine Opštinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje. S tim u vezi, Ustavni sud smatra nužnim ukazati na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21 i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da je Opštinski sud bio u obavezi da u predmetnom postupku blagovremeno preduzima procesne radnje u skladu s relevantnim odredbama zakona, tj. da na odgovarajući način upravlja predmetom.
28. Ustavni sud zapaža da je za dužinu trajanja izvršnog postupka dužem od dvije i po godine odgovorna apelantkinja, koja u predmetnom izvršnom postupku ima advokata kao stručno lice da je zastupa, tako da njene propuste da na poziv suda tri puta uređuje prijedlog za izvršenje Ustavni sud ne može ocijeniti opravdanim. Ustavni sud zapaža da je i neaktivnost Opštinskog suda u periodu od približno tri godine u određenoj mjeri uticala na dužinu trajanja postupka, ali i to da je Opštinski sud na početku postupka s većom efikasnošću preduzimao procesne radnje, te da je od oktobra 2015. godine nastavio preduzimati dalje procesne radnje u cilju okončanja predmetnog postupka u kome postoje objektivne okolnosti koje znatno otežavaju sprovođenje rješenja o izvršenju i rješenja o izricanju novčanih kazni.
29. S obzirom na naprijed navedeno, a naročito na činjenicu da je sama apelantkinja u određenoj mjeri doprinijela dužini trajanja postupka, te da je Opštinski sud i pored neaktivnosti od približno tri godine preduzimao procesne radnje u cilju okončanja predmetnog postupka, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. Apelantkinja je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.200,00 KM. U skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, to apelantkinji ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
Ostali navodi
31. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati apelantkinjine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer se i oni u suštini odnose na dužinu trajanja postupka.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda apelantkinjinog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u predmetnom postupku u kome postoje objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja predmetnog postupka, pri čemu je i sama apelantkinja u određenoj mjeri uticala na dužinu trajanja postupka jer u predmetnom izvršnom postupku koji traje približno sedam godina nije postupala u skladu sa zaključcima Opštinskog suda, čime je sam postupak uređenja prijedloga za izvršenje trajao duže od dvije i po godine, a apelantkinja je tokom postupka imala advokata kao službeno lice koje ju je zastupalo.
33. Na osnovu člana 59 stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman