Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-327/13 (Općina Zenica)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-327/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine, u predmetu broj AP-327/13, rješavajući apelaciju Općine Zenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Općine Zenica, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 021271 12 Gž od 15. novembra 2012. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Općina Zenica (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Kantonalno Pravobranilaštvo Zenica, podnijela je 25. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 021271 12 Gž od 15. novembra 2012. godine.
2. Apelantica je Općinskom sudu podnijela tužbu protiv Ismeta Lišnjića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga i predaje u posjed, vsp. 30.003,70 KM.
3. Presudom Općinskog suda broj 43 0 P 021271 09 P od 4. novembra 2011. godine, obavezan je tuženi da apelantici, na ime neplaćene zakupnine po ugovoru o zakupu poslovnog prostora broj 02-23-533/05 od 22. avgusta 2005. godine isplati iznos od 28.641,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom (stav 1. izreke). Tuženi je obavezan da poslovni prostor preciznije označen u stavu 2. izreke presude, preda apelantici u posjed, slobodan od lica i stvari. Istom presudom apelantica je odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.362,70 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12. juna 2009. godine (stav 3. izreke), dok je tuženi odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.370,02 KM kao neosnovanim (stav 4. izreke).
4. Odlučujući o žalbi tuženog, Kantonalni sud je donio presudu broj 43 0 P 021271 12 Gž od 15. novembra 2012. godine, kojom je žalba tuženog uvažena i prvostepena presuda preinačena u stavu 1. izreke, tako da je tuženi obavezan da umjesto dosuđenog iznosa od 28.641, 00 KM na ime neplaćene zakupnine po ugovoru o zakupu broj 02-23-533/05 od 22. avgusta 2005. godine isplati apelantici iznos od 23.664,00 KM. U preostalom dijelu žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
5. Prema informaciji Kantonalnog suda od 8. septembra 2014. godine, apelantica je 26. decembra 2012. godine protiv osporene presude Kantonalnog suda broj 43 0 P 021271 12 Gž od 15. novembra 2012. godine, izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koju je podneskom od 25. januara 2013. godine povukla. Stoga, Općinski sud je 5. marta 2013. godine donio rješenje kojim je apelanticina revizija od 26. decembra 2012. godine odbačena u skladu sa odredbom člana 247. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP-a), pa je navedeno rješenje Općinskog suda od 5. marta 2013. godine postalo pravosnažno 19. aprila 2013. godine.
6. Apelantica smatra da su joj osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) i člana II/ 4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelantica vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, odredbom člana 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je: (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
10. U konkretnom slučaju iz navoda apelacije proizlazi da apelantica u cijelosti osporava presudu Kantonalnog suda broj 43 0 P 021271 12 Gž od 15. novembra 2012. godine na kojoj je označena vrijednost spora 30.003,70 KM, a kojom je tuženi obavezan da apelantici isplati iznos od 23.664,00 KM. Dakle, vrijednost pravomoćne presude je veća od predviđenog cenzusa od 10.000,00 KM, propisanog odredbama člana 237. stav 2. ZPP-a u tekstu važećem u vrijeme donošenja osporene presude Kanrtonalnog suda, pa je u smislu navedenih odredbi dopuštena revizija protiv drugostepene presude. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je prema informaciji Kantonalnog suda od 5 septembra 2014. godine, apelantica izjavila reviziju protiv drugostepene presude, te da je istu podneskom od 25. januara 2013. godine povukla. Nakon toga, prvostepeni sud je, shodno odredbi člana 247. stav 2. ZPP-a donio rješenje kojim je odbacio reviziju jer je apelantica odustala od revizije, S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantica postupajući na navedeni način lišila se mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi u konkretnom slučaju mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog sud. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, pa se apelacija ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman