Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1053/16 (I. P.)

Odluka donesena 17. 03. 2016.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1053/16

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

17. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. aprila 2016.godine, u predmetu broj AP-1053/16, rješavajući zahtjev Ilije Pavića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Ilije Pavića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Ilija Pavić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Josip Muselimović i Ana Primorac, advokati iz Mostara, podnio je, 8. marta 2016. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 10 0 K 002018 15 Kžk od 26. novembra 2015. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio početak izdržavanja kazne zatvora po presudi Vrhovnog suda broj 10 0 K 002018 15 Kžk od 26. novembra 2015. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Kantonalni sud u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je, odlučujući u ponovnom postupku, donio presudu broj 10 0 K 002018 15 K 2 od 10. februara 2015. godine, kojom je apelant oglašen krivim što je u vrijeme, mjestu i na način pobliže opisan u izreci predmetne presude, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata izvršio ubistvo civila, čime je počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. Krivičnog zakona SFRJ, pa je uz primjenu iste zakonske odredbe, i odredbi čl. 41, 42, i 43. istog zakona, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 12. aprila 2012. godine do 11. maja 2012. godine.

3. Odlučujući o žalbama koje su apelantov branitelj i Kantonalno Tužilaštvo u Livnu podnijeli protiv navedene presude Kantonalnog suda, Vrhovni sud je donio rješenje broj 10 0 K 002018 15 Kž 3 od 1. oktobra 2015. godine, kojim je žalbe djelimično uvažio, ukinuo presudu Kantonalnog suda i odredio održavanje pretresa pred tim sudom.

4. Vrhovni sud je, nakon održanog pretresa pred tim sudom, donio presudu broj 10 0 K 002018 15 Kžk od 26. novembra 2015. godine kojom je apelant oglašen krivim što je u vrijeme, mjestu i na način pobliže opisan u izreci predmetne presude, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata povrijedio tjelesni integritet civila, čime je počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. Krivičnog zakona SFRJ, pa je uz primjenu iste zakonske odredbe, i odredbi čl. 41, 42. stav 1. tačka 2. i 43. stav 1. tačka 1. istog zakona, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 12. aprila 2012. godine do 11. maja 2012. godine

5. Apelant tvrdi da mu je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, prava iz člana II/3.f) i člana 8. Evropske konvencije, pravo na djelotvorni pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na žalbu u krivičnim stvarima iz člana 2. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju.

6. Vezano za zahtjev za donošenje privremene mjere apelant se zapravo poziva na svoje apelacione navode o povredi naprijed navedenih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, te navodi da je osporena presuda postala pravosnažna, te da je zaprimio uputni akt Općinskog suda u Livnu radi izdržavanja kazne zatvora i da je u skladu sa molbom za odgodu početka izdržavanja kazne zatvora, isto odloženo do 26. maja 2016. godine. U prilogu apelacije, apelant je dostavio kopiju rješenja Općinskog suda u Livnu broj 68 0 K 037250 16 Iks od 26. februara 2016. godine kojim mu je odložen početak izdržavanja kazne zatvora po presudi Vrhovnog suda broj 10 0 K 002018 15 Kžk od 26. novembra 2015. godine za period od tri mjeseca i određeno da je apelant dužan sa ovim rješenjem i pozivom koji je primio od suda, javiti se u KPZ Mostar 26. maja 2016. godine radi izdržavanja kazne.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud, prije svega, naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera. Osim toga, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka, koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud, prije svega, primjećuje da apelant nije posebno obrazložio svoj zahtjev za donošenje privremene mjere kojom traži da Ustavni sud odloži početak izdržavanja kazne zatvora po presudi Vrhovnog suda broj 10 0 K 002018 15 Kžk od 26. novembra 2015. godine do donošenja odluke o apelaciji, te da zapravo smatra da njegovi navodi o kršenju prava zagarantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelant nesporno koristio mogućnosti koje imao na raspolaganju prema odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u FBiH odnosno da je ishodio rješenje Općinskog suda broj 68 0 K 037250 16 Iks od 26. februara 2016. godine, kojim mu je (zbog poslovnih obaveza i okolnosti da je hranitelj porodice) odložen početak izdržavanja kazne zatvora po presudi Vrhovnog suda broj 10 0 K 002018 15 Kžk od 26. novembra 2015. godine za period od tri mjeseca odnosno do 26. maja 2016. godine. Ustavni sud također zapaža da je Općinski sud zaključio da je to dovoljno razdoblje da apelant obavi započete poslove za koje je angažirana kao i da u ostavljenom roku može poduzeti određene radnje kako bi osigurao nužna sredstva za svoju obitelj. Imajući u vidu naprijed navedeno, naročito činjenicu da je apelant već ishodio odluku redovnog suda kojom mu je odložen početak izvršenja kazne zatvora do 26. maja 2016. godine, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što bi ukazivalo da je u takvim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda te da je, stoga, apelantov zahtjev za donošenje odluke o privremenoj mjeri neosnovan.

10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1053/16 (I. P.) | Sudska praksa | Aktio