Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4100/15 (S. L.)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4100/15

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4100/15, rješavajući apelaciju Sulje Levića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3), Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Sulje Levića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine u predmetu po izjavljenoj reviziji na Presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 Rs 040027 14 Rsž od 24. novembra 2015. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Suljo Lević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, koga zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 2. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 127 0 Rs 040027 14 Rsž koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).

2. Apelant je Ustavnom sudu 21. decembra 2015. godine dostavio dopunu apelacije kojom obavještava da je Kantonalni sud u predmetnom postupku donio Presudu broj 127 0 Rs 040027 14 Rsž od 24. novembra 2015. godine, navodeći da je od podnošenja tužbe pa do donošenja drugostepene presude prošlo ukupno tri godine i 11 mjeseci što predstavlja nerazumno dug period za donošenje odluke, a imajući u vidu da se radi o potraživanju iz radnog odnosa. II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 4. novembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda u Živinicama i od Općinskog suda u Banovićima 4. decembra 2015. godine. Od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatražena je 10. marta 2016. godine informacija o postupku pred tim sudom po izjavljenoj reviziji.

4. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 11. novembra i 16. decembra 2015. godine, Općinski sud u Banovićima 25. decembra 2015. godine, a Općinski sud u Živinicama nije dostavio odgovor na apelaciju. Informaciju o toku predmetnog postupka Vrhovni sud je dostavio 15. marta 2016. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 27. decembra 2011. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Živinicama, protiv tuženog JP Komunalac d.o.o. Banovići radi naknade štete zbog povrede na radu. Predmet je zaveden pod brojem 33 0 Rs 040027 11 Rs. Općinski sud je apelantovu tužbu dostavio tuženom na odgovor, a apelant je u skladu s navodima tuženog iz odgovora na tužbu, podneskom od 18. aprila 2012. godine, uredio tužbu tako što je pravilno označio tuženog JP Komunalno d.o.o. Banovići.

7. Iz stanja spisa proizlazi da se Općinski sud u Živinicama zbog osnivanja Općinskog suda u Banovićima oglasio stvarno nenadležnim i da je predmet na dalje postupanje 1. decembra 2012. godine dostavio Općinskom sudu u Banovićima koji je predmet zaveo pod brojem 127 0 Rs 040027 12 Rs. Pripremno ročište Općinski sud u Banovićima je održao 7. februara 2013. godine, ročište za glavnu raspravu 15. maja 2013. godine i nastavak ročišta za glavnu raspravu 23. maja 2013. godine. Prvostepenu presudu Općinski sud u Banovićima je donio 3. septembra 2013. godine kojom je u cijelosti usvojio apelantov tužbeni zahtjev, a na tu presudu je 20. novembra 2013. godine tuženi podnio žalbu. Općinski sud u Banovićima je 26. novembra 2013. godine dostavio žalbu tuženog apelantovom punomoćniku na odgovor, a 19. marta 2014. godine predmet je na dalje postupanje po žalbi dostavio Kantonalnom sudu.

8. Kantonalni sud je, odlučujući po žalbi tuženog, donio Presudu broj 127 0 Rs 040027 14 Rsž od 24. novembra 2015. godine kojom je žalbu odbio i navedenu prvostepenu presudu potvrdio.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženi 12. januara 2016. godine na navedenu drugostepenu presudu izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je predmet na dalje postupanje primio 1. februara 2016. godine.

10. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 560,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Banovićima je naveo tok predmetnog parničnog postupka, izloženog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je u aprilu 2012. godine došlo do osnivanja Općinskog suda u Banovićima koji je trebao početi s radom 1. jula 2012. godine, iz kog razloga je Općinski sud u Živinicama zauzeo stav da se ne zakazuju ročišta u predmetima koji ne mogu biti završeni do 1. jula 2012. godine, te ističe da je sud počeo s radom tek 1. decembra 2012. godine, kada je apelantov predmet dostavljen tom sudu na postupanje. Nadalje ističe da stvarni uvjeti za početak rada Općinskog suda u Banovićima nisu bili ispunjeni do februara 2013. godine zbog nedostatka zaposlenika, daktilografa u sudu i drugih objektivnih razloga. Navodi i to da je sud u predmetnom postupku postupao u skladu sa svojim mogućnostima, brojem sudija, brojem predmeta hitne prirode, Planom rješavanja starih predmeta koji je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, te da dužina trajanja postupka od tri godine ne ukazuje na osnovanost apelantovih navoda da je sud odugovlačio postupak, odnosno da je svoju odluku donio u nerazumnom roku.

13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je apelantov predmet na postupanje po žalbi primio 19. marta 2014. godine, da predmet ne spada u predmete hitne prirode, te da predmet prema Planu rješavanja starih predmeta nije stavljen na listu rješavanja za 2015. godinu. Postupajući sudija je naveo da će i pored velikog broja predmeta kojima je zadužen, a s obzirom na činjenicu da je tužba podnesena 27. decembra 2011. godine, predmet staviti u rad u decembru mjesecu 2015. godine. U odgovoru na apelaciju, dostavljenom Ustavnom sudu 16. decembra 2015. godine, Kantonalni sud je naveo da je u predmetnom postupku donio Presudu broj 127 0 Rs 040027 14 Rsž od 24. novembra 2015. godine kojom je žalbu tuženog odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

14. Vrhovni sud je istakao da je apelantov predmet na postupanje po izjavljenoj reviziji primio 1. februara 2016. godine, te da sud predmete stavlja u rad kvartalno prema hronološkom prijemu i starosti inicijalnog akta, imajući u vidu prioritete, stare planske, stečajeve, interventne i redovne hitne predmete. Navodi da s obzirom na činjenicu da predmetni postupak predstavlja radni spor, koji je po zakonu hitne prirode, apelantov predmet će biti stavljen u rad u III kvartalu (juli-septembar) 2016. godine.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na činjenicu da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od četiri godine nije okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud podsjeća da u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 27. decembra 2011. godine, kao dana podnošenja tužbe, do dana donošenja ove odluke. Dakle, postupak koji traje duže od četiri godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku u kome apelant potražuje naknadu štete proistekle zbog povrede na radu, te je predmet od većeg značaja za apelanta koji svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka. Ustavni sud zapaža da se u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta konkretnog spora, tj. dokaza koje je sud proveo, većeg obima dokaznog materijala, broja svjedoka koji su u postupku saslušani i provedenog vještačenja radi o relativno složenom postupku.

26. Ustavni sud zapaža da je apelant 27. decembra 2011. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Živinicama, da je tužba blagovremeno dostavljena tuženom na odgovor, te da je apelant podneskom od 18. aprila 2012. godine uredio tužbu u skladu s odgovorom na tužbu tako što je pravilno označio tuženog. Iz stanja spisa proizlazi da se Općinski sud u Živinicama u predmetnom postupku oglasio stvarno nenadležnim i predmet je nakon početka rada Općinskog suda u Banovićima (1. decembra 2012. godine) dostavljen tom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom na dalje postupanje. Ustavni sud zapaža da je pripremno ročište u predmetnom postupku održano približno godinu dana nakon što je apelant uredio tužbeni zahtjev, a ročište za glavnu raspravu je zaključeno 23. maja 2013. godine, da bi prvostepeni sud meritornu odluku donio 3. septembra 2013. godine, tj. apelant je došao do prvostepene odluke nakon jedne i po godine od pravilno uređenog tužbenog zahtjeva. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Banovićima u predmetnom postupku donio odluku devet mjeseci nakon što je predmet primio od Općinskog suda u Živinicama na dalje postupanje. Imajući u vidu složenost predmeta i veliki broj dokaznog materijalna Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Banovićima procesne radnje preduzimao s većom efikasnošću i da je prvostepena meritorna odluka donesena jednu i po godinu nakon što je apelant pravilno uredio tužbeni zahtjev. Na navedenu prvostepenu presudu tuženi je podnio žalbu. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Banovićima žalbu tuženog blagovremeno dostavio apelantovom punomoćniku na odgovor, te da je u razumnom roku predmet dostavljen Kantonalnom sudu na dalje postupanje. Iz stanja spisa proizlazi da je Kantonalni sud po žalbi tuženog odlučio Presudom broj 127 0 Rs 040027 14 Rsž od 24. novembra 2015. godine, kojom je žalbu tuženog odbio i prvostepenu presudu potvrdio, odnosno godinu i po dana nakon prijema predmeta na postupanje po žalbi. Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u predmetnom postupku nije postupao s većom efikasnošću kao Općinski sud u Banovićima. Međutim, Ustavni sud zapaža da je apelant u predmetnom postupku u vremenskom periodu dužem od tri i po godine došao do dvije meritorne odluke na dvije instance, što predstavlja razuman rok u predmetnom postupku u kome apelant potražuje naknadu štete nastale kao posljedica povrede na radu, a s obzirom na složenost predmeta i dokaze provedene tokom postupka. Ustavni sud zapaža da je tuženi protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je predmet na postupanje primio 1. februara 2016. godine.

27. Kao opravdanje za dužinu trajanja postupka redovni sudovi su naveli da se u predmetu nije postupalo iz razloga što je osnovan Općinski sud u Banovićima koji, zbog nedostatka osoblja i drugih tehničkih okolnosti, nije počeo s radom u planirano vrijeme, da predmete rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta koji je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH, a koje opravdanje u načelu Ustavni sud ne može ocijeniti opravdanim. Također, Vrhovni sud je istakao i to da će po izjavljenoj reviziji odlučiti u III kvartalu 2016. godine, odnosno od jula do septembra 2016. godine. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32). Ustavni sud zapaža da je apelant u predmetnom postupku došao do dvije meritorne odluke u periodu od tri i po godine nakon što je uredio tužbeni zahtjev. Odnosno, Ustavni sud nalazi da je Vrhovni u odgovoru naveo da će apelantov predmet biti na listi za rješavanje u III kvartalu 2016. godine, odnosno od jula do septembra 2016. godine, a predmet je na postupanje po izjavljenoj apelaciji primio 1. februara 2016. godine, tako da je evidentno da je preduzeo određene korake na organiziranju svog rada kako bi postigao bolju efikasnost u radu, odnosno da je pokazao volju da apelantov predmet riješi u razumnom roku.

28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da trajanje postupka od četiri godine, u kome je apelant došao do dvije meritorne odluke, a predmet se od 1. februara 2016. godine nalazi pred Vrhovnim sudom na postupanju po izjavljenoj reviziji, pri čemu su javne vlasti preduzele korake primjerene ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini kako bi otklonile višedecenijski zaostatak u rješavanju predmeta, još uvijek ne predstavlja kršenje apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

29. Uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka koji traje četiri godine na tri instance još uvijek nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

30. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 560,00 KM za svaku godinu trajanja postupka. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, to apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku u kome je apelant u periodu dužem od tri i po godine od uređenja tužbenog zahtjeva došao do dvije meritorne odluke, a predmet se po izjavljenoj reviziji od 1. februara 2016. godine nalazi pred Vrhovnim sudom na daljem postupanju, koji će biti riješen u periodu od jula do septembra 2016. godine, a javne vlasti su preduzele korake primjerene ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini kako bi otklonile višedecenijski zaostatak u rješavanju predmeta.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3), Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4100/15 (S. L.) | Sudska praksa | Aktio