Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1002/13 (L. S.)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Radni odnos
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1002/13
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1002/13, rješavajući apelaciju Ljupke Stojak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ljupke Stojak.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 002322 Gž od 4. jula 2013. godine.
Nalaže se Vladi Srednjobosanskog kantona da, u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici Ljupki Stojak, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, isplati iznos od 1.800,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka tog roka, plati Ljupki Stojak zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže Vladi Srednjobosanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Ljupka Stojak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Travnika, koju zastupa Nikica Bodul, advokat iz Zenice, podnijela je 11. marta 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 002322 Gž od 4. jula 2013. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09) koja su važila u to vrijeme, od Općinskog suda u Travniku i Kantonalnog suda u Novom Travniku zatraženo je 18. aprila 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je 19. maja 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Kantonalni sud 5. maja 2014. godine (po starim Pravilima).
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantica je 8. maja 2007. godine podnijela Općinskom sudu u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) tužbu protiv tužene Federacije Bosne i Hercegovine - Odbor za državne službe Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena) radi poništenja akata broj 01-34-368/07 od 10. septembra 2007. godine i broj 01-34-4-239/07 od 14. februara 2007. godine.
6. Presudom Općinskog suda broj 51 0 P 002322 07 P od 22. aprila 2011. godine poništena su kao nezakonita Rješenje općinskog načelnika Općine Travnik o prestanku radnog odnosa apelantice zbog prekobrojnosti broj 01-34-4-239/07 od 14. februara 2007. godine i Rješenje Odbora za državne službe Sarajevo broj 01-34-368/07 od 10. septembra 2007. godine kojim se odbija kao neosnovana apelanticina žalba, izjavljena na rješenje o prestanku radnog odnosa zbog prekobrojnosti.
7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 51 0 P 002322 11 Gž od 4. novembra 2011. godine žalba tužene je usvojena, Presuda Općinskog suda broj 51 0 P 002322 07 P od 22. aprila 2011. godine ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
8. Presudom Općinskog suda broj 51 0 P 002322 11 P 2 od 26. februara 2013. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je apelantica tražila da se ponište kao nezakonita Rješenje općinskog načelnika Općine Travnik o prestanku radnog odnosa apelantice zbog prekobrojnosti broj 01-34-4-239/07 od 14. februara 2007. godine i Rješenje Odbora za državne službe Sarajevo broj 01-34-368/07 od 10. septembra 2007. godine, te da se uspostavi apelantici radnopravni status kakav je bio prije 14. februara 2007. godine i tužena obaveže da apelantici naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
9. Presudom Kantonalnog suda broj 51 0 P 002322 13 Gž 2 od 4. jula 2013. godine apelanticina žalba je odbijena i Presuda Općinskog suda broj 51 0 P 002322 11 P 2 od 26. februara 2013. godine potvrđena.
10. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 P 002322 13 Rev revizija apelantice protiv Presude Kantonalnog suda broj 51 0 P 002322 13 Gž 2 od 4. jula 2013. godine je odbačena.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantica smatra da joj je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku pred prvostepenim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
12. Apelantica predlaže da Ustavni sud donese odluku o dopustivosti apelacije, utvrdi povredu ustavnih prava, utvrdi da postupak pred Općinskim sudom nije okončan u razumnom roku, te da joj naknadi nematerijalnu štetu za narušenu čast i ugled, kao i duševnu bol prema standardu sudske prakse.
b) Odgovor na apelaciju
13. Iznoseći hronološki tok postupka, Općinski sud zaključuje da nisu povrijeđena apelanticina prava na donošenje odluke u razumnom roku, pa predlaže da se apelacija kao neosnovana odbije.
14. Kantonalni sud navodi da u cijelosti ostaje kod pravnog stajališta iz svoje osporene odluke u kojoj su izneseni i detaljno obrazloženi stavovi suda o apelanticinim žalbenim navodima, pa predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku Federacije BiH («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06), relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI. Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina parničnog postupka koji je okončan pred Kantonalnim sudom.
19. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
21. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje-razuman rok Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
23. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
24. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b) Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je apelantica predmetni parnični postupak pokrenula 19. oktobra 2007. godine, koji je okončan presudom Kantonalnog suda od 4. jula 2013. godine. Imajući u vidu navedeno, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine predmetnog postupka jeste pet godina i osam mjeseci.
c) Analiza dužine trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku iz radnih odnosa radi poništenja akata o utvrđivanju prekobrojnosti, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o posebno složenom predmetu.
27. U odnosu na apelanticino ponašanje, Ustavni sud ne može zaključiti da je ona svojim radnjama odugovlačila predmetni postupak, već je urgirala da se zakaže pripremno ročište.
28. U odnosu na ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pred redovnim sudom, to jeste od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke Kantonalnog suda, trajao pet godina i osam mjeseci. Dalje, iz dokumenata predočenih uz apelaciju, kao i iz odgovora Općinskog i Kantonalnog suda na apelaciju ne može se zaključiti da je apelantica svojim ponašanjem doprinijela trajanju postupka. Zatim, iz predočene dokumentacije Ustavnom sudu proizlazi da je prvostepena presuda ukinuta 2011. godine i predmet vraćan na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Posmatrano u cijelosti, Ustavni sud ističe da se postupak pred redovnim sudom koji je trajao pet godina i osam mjeseci nikako ne može smatrati „razumnim rokom“ pri odlučivanju po žalbi i da traži globalnu ocjenu.
29. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog postupka bila prekomjerna i da ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Naknada nematerijalne štete
30. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelantica tražila zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
31. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. Imajući u vidu da je navedeni postupak trajao pet godina i osam mjeseci, apelantici je određena naknada u visini od 1.800,00 KM, koju joj je dužna isplatiti Vlada Srednjobosanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII. Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada je postupak po apelanticinoj tužbi za poništenje akata iz radnog odnosa ukupno trajao pet godina i osam mjeseci.
33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman