Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3781/13 (Termik d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3781/13
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3781/13, rješavajući apelaciju Termika d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Termika d.o.o. Banja Luka.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio kod Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci u predmetu broj 57 0 Mals 019620 08 Mals koji je nakon podnošenja apelacije okončan sudskim poravnanjem od 7. februara 2014.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Termik d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 3. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 57 0 Mals 019620 08 Mals koji se vodio pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 5. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Okružni privredni sud je dostavio 19. juna 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant je 17. jula 2008. godine podnio tužbu protiv tuženog Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) radi duga v.s. 999,99 KM. Nakon osnivanja okružnih privrednih sudova apelantov predmet je u maju 2010. godine dostavljen Okružnom privrednom sudu na dalje postupanje kao stvarno nadležnom, koji je predmet zaveo i vodio pod brojem 57 0 Mals 019620 08 Mals. Iz stanja spisa proizlazi da je Okružni privredni sud u maju 2010. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor, a da je krajem 2013. godine održao pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu. Na nastavku ročišta za glavnu raspravu, održanom 7. februara 2014. godine, parnične stranke su zaključile sudsko poravnanje kojim je predmetni parnični postupak okončan.
6. Apelant je u cilju preduzimanja procesnih radnji od strane suda u predmetnom parničnom postupku, odnosno u cilju njegovog okončanja podnosio urgencije Okružnom privrednom sudu, i to: 26. maja 2010. godine, 20. maja 2011. godine, 31. januara 2012. godine, 9. avgusta 2012. godine i 21. maja 2013. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
8. Okružni privredni sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok predmetnog parničnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke gdje je istakao da je predmetni parnični postupak okončan sudskim poravnanjem koje su zaključile parnične stranke na ročištu održanom 7. februara 2014. godine. Ističe da sud nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, da sud ima veliki broj predmeta koje rješava prema hronološkom redu, a što je u skladu s Planom rješavanja starih predmeta koji je donio Visoki sudski i tužilački savjet BiH, te da apelantov predmet nije bio ranije obuhvaćen za rad prema navedenom planu.
V.Relevantni propisi
9. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br.
58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
10. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
12. U skladu s članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva iako je predmetni parnični postupak okončan sudskim poravnanjem koje su parnične stranke zaključile na ročištu održanom pred Okružnim privrednim sudom 7. februara 2014. godine budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
13. Na osnovu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
14. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine.
15. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
[…]
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
16. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
17. Ustavni sud podsjeća da u skladu s članom 31 Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se apelant u konkretnom slučaju žalio na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka koji je podnoseći tužbu Osnovnom sudu pokrenuo 17. jula 2008. godine, a koji je okončan sudskim poravnanjem zaključenim na ročištu 7. februara 2014. godine. Dakle, postupak koji je trajao duže od pet godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
18. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
19. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o privrednom sporu koji se vodio pred Okružnim privrednim sudom, a rokovi u ovim parničnim postupcima po Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku) su skraćeni, te da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Ocjenjujući ponašanje apelanta Ustavni sud zapaža da je apelant Okružnom privrednom sudu podnosio više urgencija u cilju okončanja predmetnog postupka, te da svojim ponašanjem nije uticao na dužinu trajanja postupka.
20. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud apelantov predmet nakon približno dvije godine od podnošenja tužbe dostavio Okružnom privrednom sudu kao stvarno nadležnom na dalje postupanje. Ustavni sud zapaža da je Okružni privredni sud u razumnom roku nakon prijema predmeta, tužbu dostavio na odgovor, te nakon toga u periodu od približno tri godine nije preduzimao dalje procesne radnje, a kao opravdanje za neblagovremeno postupanje u predmetu sud je naveo da ima veliki broj predmeta koje rješava prema hronološkom redu, što je u skladu s Planom rješavanja starih predmeta koji je donio Visoki sudski i tužilački savjet BiH, a koje opravdanje Ustavni sud ne smatra opravdanim. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21 i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, na primjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organizovanju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.
21. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak okončan sudskim poravnanjem koje su zaključile parnične stranke na ročištu održanom pred Okružnim privrednim sudom 7. februara 2014. godine, te da je Okružnom privrednom sudu bilo potrebno približno četiri godine da predmetni postupak okonča na jedan od načina koje propisuje Zakon o parničnom postupku.
22. S obzirom na naprijed navedeno, a naročito na činjenicu da je od podnošenja tužbe pa do okončanja predmetnog postupka protekao vremenski periodu duži od pet godina, odnosno da je Okružnom privrednom sudu prema raspoloživim podacima iz spisa bilo potrebno približno četiri godine da bi predmetni parnični postupak okončao sudskim poravnanjem koji su zaključile parnične stranke na ročištu održanom 7. februara 2014. godine, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
23. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka koji je okončan sudskim poravnanjem ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
24. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM za svaku godinu trajanja predmetnog parničnog postupka. U skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu.
25. S obzirom na navedeno i imajući u vidu da je apelant došao do konačne odluke, odnosno da je predmetni parnični postupak okončan, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja ustavnih prava odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
Ostali navodi
26. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine jer se i oni u suštini odnose na dužinu trajanja postupka.
VIII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je predmetni parnični postupak trajao približno pet godina, pri čemu je Okružnom privrednom sudu bilo potrebno četiri godine da bi predmetni parnični postupak okončao sudskim poravnanjem, koje su zaključile parnične stranke na ročištu održanom 7. februara 2014. godine jer i pored preduzetih mjera u organizaciji svog rada nije postigao odgovarajuću efikasnost u radu, tako da svaki novi predmet u kontinuitetu postaje stari i čeka da bude uvršten u plan rješavanja takvih starih predmeta.
28. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman