Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-770/13 („Zeko – S“ d.o.o. Zenica)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-770/13

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 770/13, rješavajući apelaciju „Zeko – S“ d.o.o. Zenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija „Zeko – S” d.o.o. Zenica.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Sarajevu u predmetu broj PS-912/04 (novi broj: 65 0 Ps 320117 04 Ps), koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 320117 13 Pž od 11. marta 2013. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. „Zeko – S“ d.o.o. Zenica (u daljem tekstu: apelant), koga zastupa Zajednička advokatska kancelarija Emir Čolaković i Nina Dragoljić, advokati iz Zenice, podnio je 20. februara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Sarajevu (u daljem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj PS-912/04, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 320117 13 Pž od 11. marta 2013. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 18. aprila 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud i Kantonalni sud su dostavili 5. maja 2014. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je posredstvom opunomoćenika 26. aprila 2004. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog zbog duga. Općinski sud je apelantov predmet zaveo pod brojem PS-912/04. Općinski sud je donio Presudu broj PS-912/04 od 15. juna 2006. godine kojom je u cijelosti usvojio apelantov tužbeni zahtjev. Na navedenu presudu tuženi je 20. juna 2006. godine podnio žalbu. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud žalbu na odgovor poslao apelantovom opunomoćeniku 24. januara 2013. godine, kada je predmetu dodijelio novi CMS broj 65 0 Ps 320117 04 Ps. Kantonalni sud je, rješavajući po žalbi tuženog, donio Presudu broj 65 0 Ps 320117 13 Pž od 11. marta 2013. godine, kojom je žalbu tuženog odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostepena presuda postala pravosnažna 11. marta 2013. godine, a izvršna od 2. maja 2013. godine.

6. Apelant je radi okončanja predmetnog postupka 4. jula 2012. godine podnio urgenciju Općinskom sudu.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), pa je, zbog nerazumne dužine trajanja postupka, tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud u skladu sa svojom praksom.

b) Odgovor na apelaciju

9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je prvostepena presuda pravosnažna 11. marta 2013. godine, a izvršna od 2. maja 2013. godine, tako da apelant može pokrenuti izvršni postupak radi namirenja svog potraživanja, te da je ono što je u apelaciji apelant tražio u suštini i ispunjeno.

10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je u apelantovom predmetu donio presudu 11. marta 2013. godine, kojom je žalbu tuženog odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Ističe da predmetni postupak ne spada u hitne predmete, te da dužina njegovog trajanja predstavlja prosječno trajanje postupka s obzirom na vrstu spora i broj predmeta u radu sudije.

V. Relevantni propisi

11. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

14. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva iako je predmetni parnični postupak okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 320117 13 Pž od 11. marta 2013. godine, budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

16. Apelant ukazuje da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 26. aprila 2004. godine, kao dana podnošenja tužbe, do 11. marta 2013. godine, kada je Kantonalni sud donio presudu kojom je okončao predmetni parnični postupak. Dakle, postupak koji je trajao gotovo devet godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Kantonalnog suda, da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode, te da se, s obzirom na materijalne dokaze koje je sud tokom postupka proveo i činjenice koje je trebalo da utvrdi, ne radi o složenom postupku. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu trajanja postupka.

22. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u roku od otprilike dvije godine nakon podnošenja tužbe donio meritornu odluku protiv koje je tuženi 20. juna 2006. godine podnio tužbu. Ustavni sud, međutim, zapaža potpunu i nedopustivu neaktivnost Općinskog suda u predmetu u periodu dužem od šest godina, tj. od podnošenja žalbe 20. juna 2006. pa do 24. januara 2013. godine, kada je apelantovom opunomoćeniku dostavljena žalba na odgovor, a u odgovoru na apelaciju Općinski sud nije ponudio opravdanje za svoje postupke, odnosno, po mišljenju Ustavnog suda, teško bi bilo i zamisliti bilo koji argument kao opravdanje da se žalba ne dostavi protivnoj stranci u periodu šest godina i sedam mjeseci, što je isključivo doprinijelo ovakvoj dužini postupka. S tim u vezi, Ustavni sud smatra nužnim ukazati na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da su redovni sudovi bili obavezni da u predmetnom postupku blagovremeno preduzimaju procesne radnje u skladu sa relevantnim odredbama zakona, tj. da na odgovarajući način upravljaju predmetom i da u razumnom roku donesu odluku. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u predmetnom postupku postupao efikasno, jer je odluku po podnesenoj žalbi donio 11. marta 2013. godine, čime je predmetni postupak okončan, iako je žalba dostavljena apelantovom opunomoćeniku na odgovor 24. januara 2013. godine. Međutim, kada se uzme u obzir dužina trajanja postupka od podnošenja žalbe pa do okončanja predmetnog postupka, efikasnost Kantonalnog suda nije dovoljna da nadoknadi period u kojem je Općinski sud propustio da u predmetnom postupku postupa blagovremeno, odnosno da apelantov predmet blagovremeno dostavi nadležnom sudu na postupanje po žalbi.

23. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da je Općinskom sudu bilo potrebno duže od šest godina da bi apelantov predmet dostavio nadležnom sudu na postupanje po podnesenoj žalbi, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

24. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka, koji je trajao gotovo devet godina, ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

25. Apelant je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud u skladu sa svojom praksom. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu.

26. S obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, imajući u vidu da je apelant u međuvremenu, od podnošenja apelacije do donošenja ove odluke, došao do konačne odluke, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja ustavnih prava odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

VIII. Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u situaciji kada je predmetni parnični postupak trajao gotovo devet godina, pri čemu Ustavni sud bilježi potpunu neaktivnost Općinskog suda u periodu od pet godina i sedam mjeseci, koliko je tom sudu trebalo da protivnoj strani u postupku dostavi žalbu na odgovor a nakon toga Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi, što je taj sud učinio promptno, ali efikasnost samo Kantonalnog suda u predmetnom postupku ne može da nadoknadi vremenski period u kojem je Općinski sud neblagovremeno postupao u predmetnom postupku.

28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-770/13 („Zeko – S“ d.o.o. Zenica) | Sudska praksa | Aktio