Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-89/15 (Grad Zenica)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Nema povrede
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Nematerijalna šteta
- Građanski postupak
- Javna vlast
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-89/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine, u predmetu broj AP-89/15, rješavajući apelacije Grada Zenice, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Grad Zenica, protiv presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 085996 14 GŽ od 3. novembra 2014. godine; broj 43 0 P 090101 14 GŽ od 10. novembra 2014. godine; broj 43 0 P 064595 14 GŽ od 20. januara 2015. godine; broj 43 0 Mal 093271 14 GŽ od 2. februara 2015. godine; broj 43 0 P 089474 14 GŽ od 2. februara 2015. godine;
broj 43 0 P 075687 14 GŽ od 19. februara 2015. godine i broj 43 0 P 093269 14 GŽ od 11. marta 2015. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-89/15 Grad Zenica (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jasenka Spahić, advokat iz Zenice, podnio je 8. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 085996 14 GŽ od 3. novembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je obavezan tužiteljici Đ. S. isplatiti ukupan iznos od 1.870,00 KM na ime nematerijalne štete za pretrpjele fizičke bolove, pretrpjeli strah i duševne bolove zbog naruženosti uslijed napada psa lutalice. Sud je, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, Zakona o obligacionim odnosima, te Odluke o komunalnom redu Općine Zenica, zaključio da je apelant odgovaran za nastalu štetu zbog propusta u obavljanju sakupljanja i zbrinjavanja napuštenih pasa koji su sastavni dio njegove nadležnosti.
2. AP-265/15 Apelant, kojeg zastupa Jasenka Spahić, advokat iz Zenice, podnio je 19. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 090101 14 GŽ od 10. novembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je obavezan tužiteljici A. P. isplatiti ukupan iznos od 2.160,00 KM na ime nematerijalne štete za pretrpjele fizičke bolove i pretrpjeli strah zbog naruženosti uslijed napada psa lutalice. Sud je, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, Zakona o obligacionim odnosima, te Odluke o komunalnom redu Općine Zenica, zaključio da je apelant odgovaran za nastalu štetu zbog propusta u obavljanju sakupljanja i zbrinjavanja napuštenih pasa koji su sastavni dio njegove nadležnosti.
3. AP-1520/15 Apelant, kojeg zastupa Gradsko pravobranilaštvo Zenica, je 2. aprila 2015. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 064595 14 GŽ od 20. januara 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je obavezan tužiteljici LJ. M. isplatiti ukupan iznos od 2.080,00 KM na ime nematerijalne štete za pretrpjele fizičke bolove, pretrpjeli strah i duševne bolove zbog naruženosti uslijed napada psa lutalice. Sud je, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, Zakona o obligacionim odnosima, te Odluke o komunalnom redu Općine Zenica, zaključio da je apelant odgovaran za nastalu štetu zbog propusta u obavljanju sakupljanja i zbrinjavanja napuštenih pasa koji su sastavni dio njegove nadležnosti.
4. AP-1545/15 Apelant, kojeg zastupa Gradsko pravobranilaštvo Zenica, je 3. aprila 2015. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Mal 093271 14 GŽ od 2. februara 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je obavezan tužiteljici F. M. isplatiti ukupan iznos od 1.300,00 KM na ime nematerijalne štete za pretrpjele fizičke bolove i pretrpjeli strah uslijed napada psa lutalice. Sud je, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, Zakona o obligacionim odnosima, te Odluke o komunalnom redu Općine Zenica, zaključio da je apelant odgovaran za nastalu štetu zbog propusta u obavljanju sakupljanja i zbrinjavanja napuštenih pasa koji su sastavni dio njegove nadležnosti.
5. AP-1763/15 Apelant, kojeg zastupa Gradsko pravobranilaštvo Zenica, je 14. aprila 2015. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 089474 14 GŽ od 2. februara 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je obavezan tužitelju D. B. isplatiti ukupan iznos od 2.500,00 KM na ime nematerijalne štete za duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, pretrpjele fizičke bolove i pretrpjeli strah zbog naruženosti uslijed napada psa lutalice. Sud je, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, Zakona o obligacionim odnosima, te Odluke o komunalnom redu Općine Zenica, zaključio da je apelant odgovaran za nastalu štetu zbog propusta u obavljanju sakupljanja i zbrinjavanja napuštenih pasa koji su sastavni dio njegove nadležnosti.
6. AP-2442/15 Apelant, kojeg zastupa Gradsko pravobranilaštvo Zenica, je 18. maja 2015. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 075687 14 GŽ od 19. februara 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je obavezan tužitelju L. B. isplatiti ukupan iznos od 2.470,00 KM na ime nematerijalne štete za pretrpjeli strah i naruženosti uslijed napada psa lutalice. Sud je, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, Zakona o obligacionim odnosima, te Odluke o komunalnom redu Općine Zenica, zaključio da je apelant odgovaran za nastalu štetu zbog propusta u obavljanju sakupljanja i zbrinjavanja napuštenih pasa koji su sastavni dio njegove nadležnosti.
7. AP-2443/15 Apelant, kojeg zastupa Gradsko pravobranilaštvo Zenica, je 18. maja 2015. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 093269 14 GŽ od 11. marta 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je uvažena žalba apelanta i presuda Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 093269 13 P od 14. maja 2014. godine preinačena na način da je zahtjev tužioca M. M. za naknadu nematerijalne štete za duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti u iznosu od 1500,00 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od 12. jula 2013. godine do isplate odbijen kao neosnovan, tako da je ukupni iznos dosuđen prvostepenom presudom od 3.780,00 KM umanjen na iznos od 2.280,00 KM i dosuđen je na ime nematerijalne štete za pretrpjele fizičke bolove i strah uslijed napada psa lutalice. U preostalom dijelu Kantonalni sud je žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Sud je, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, Zakona o obligacionim odnosima, te Odluke o komunalnom redu Općine Zenica, zaključio da je apelant odgovaran za nastalu štetu zbog propusta u obavljanju sakupljanja i zbrinjavanja napuštenih pasa koji su sastavni dio njegove nadležnosti.
Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-89/15.
Apelacioni navodi U svim se apelacijama apelant poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju te prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odlukama koje je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
S obzirom na to da je apelant nositelj javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da on ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Europske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Europska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se pozvao apelant u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odluke, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman