Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2862/15 (A. Đ.)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2862/15
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2862/15, rješavajući apelaciju A. Đ., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja se apelacija A. Đ.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku:
- u kojem je doneseno Rješenje Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 093668 11 P od 2. decembra 2011. godine, a koji se radi odlučivanja o izjavljenoj žalbi vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 P 093668 12 Gž,
- u kojem je doneseno Rješenje Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 094342 11 P od 6. jula 2012. godine i Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 094342 12 Gž od 16. aprila 2015. godine, a koji se radi odlučivanja o izjavljenoj reviziji nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine u predmetu broj 58 0 P 094342 15 Rev.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 58 0 P 093668 12 Gž u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 58 0 P 094342 15 Rev u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu A. Đ. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu A. Đ. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru, Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. Đ. podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 094342 11 P od 6.
jula 2012. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 094342 12 Gž od 16. aprila 2015. godine, te protiv Rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 093668 11 P od 2. decembra 2011. godine zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. A. Đ. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Beograda, Republika Srbija, podnio je 5. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u kojem je doneseno Rješenje Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 P 093668 11 P od 2. decembra 2011. godine, a koji se radi odlučivanja o izjavljenoj žalbi vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 58 0 P 093668 12 Gž, te zbog toga što u razumnom roku nije okončan postupak u kojem je doneseno Rješenje Općinskog suda broj 58 0 P 094342 11 P od 6. jula 2012. godine i Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 P 094342 12 Gž od 16. aprila 2015. godine, a koji se radi odlučivanja o izjavljenoj reviziji nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu broj 58 0 P 094342 15 Rev.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 26. februara 2016. godine, od Kantonalnog suda 30. septembra 2015. godine i 26. februara 2016. godine, a od Vrhovnog suda 25. februara 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 3. marta 2016. godine, Kantonalni sud je odgovore na apelaciju dostavio 4. marta 2016. godine i 18. marta 2016. godine, a Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 11. marta 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.
a)Činjenično stanje u odnosu na predmet broj 58 0 P 093668 11 P
5. Apelant je 19. maja 2011. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv Općine Mostar – Stari Grad (u daljnjem tekstu: tužena), zastupana po Općinskom javnom pravobranilaštvu Mostar radi naknade štete, v. sp. 217.500,00 KM.
6. Rješenjem od 10. juna 2011. godine Općinski sud je naložio apelantu da u roku od osam dana od prijema rješenja imenuje punomoćnika za prijem pismena u Bosni i Hercegovini i o tome obavijesti Općinski sud, s upozorenjem da će u protivnom tužba biti odbačena.
7. Općinski sud je ponovo rješenjem od 28. septembra 2011. godine naložio apelantu da imenuje punomoćnika za prijem pismena u Bosni i Hercegovini, s upozorenjem da će u protivnom tužba biti odbačena.
8. S obzirom da apelant nije postupio po rješenjima koja su mu dostavljena putem Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, Općinski sud je 2. decembra 2011. godine donio rješenje kojim je tužba odbačena primjenom člana 353. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
9. Nezadovoljan navedenim rješenjem apelant je izjavio žalbu, a spis predmeta je 20. marta 2012. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbi.
10. Prema stanju u spisu, Kantonalni sud nije donio odluku o žalbi.
b)Činjenično stanje u odnosu na predmet broj 58 0 P 094342 11 P
11. Apelant je 27. maja 2011. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog Grada Mostara (u daljnjem tekstu: tuženi), zastupanog po Javnom pravobranilaštvu Grada Mostara radi potvrđivanja prava na povrat stana u posjed i naloga tuženom da mu se stan vrati u posjed, vrijednost spora 217.500,00 KM.
12. Općinski sud je 31. maja 2011. godine dostavio tužbu tuženom radi davanja odgovora, a tuženi je 27. juna 2011. godine dostavio odgovor na tužbu.
13. Općinski sud je 1. decembra 2011. godine održao pripremno ročište na kojem je apelant istakao da se u predmetu broj 58 0 P 093668 11 P traži isplata protivvrijednosti stana - naknada štete, te je predložio spajanje predmeta radi ekonomičnosti postupka.
14. Općinski sud je 15. marta 2012. godine donio pismeni otpravak rješenja kojim se spajaju postupci u predmetima broj 58 0 P 094342 11 P i broj 58 0 P 093668 11 P radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.
15. Općinski sud je rješenjem od 29. marta 2012. godine stavio van snage rješenje od 15. marta 2012. godine iz razloga što je u spojenom predmetu broj 58 0 P 093668 11 P doneseno rješenje kojim se apelantova tužba odbacuje, te je naložio apelantu uređenje tužbe.
16. Apelant je 4. maja 2012. godine dostavio uređenu tužbu.
17. Općinski sud je rješenjem od 25. maja 2012. godine ponovno naložio uređenje tužbe, navodeći da sud ne odlučuje o zahtjevima za potvrđivanje prava, te da sud nije nadležan da obavezuje organe uprave da stranke obavještavaju o toku postupka.
18. Apelant je 3. juna dostavio uređenu tužbu.
19. Općinski sud je 6. jula 2012. godine donio rješenje kojim se oglasio apsolutno nenadležnim, ukinuo provedene procesne radnje i tužbu odbacio.
20. Nezadovoljan navedenim rješenjem apelant je izjavio žalbu.
21. Kantonalni sud je Rješenjem broj 58 0 P 094342 12 Gž od 16. aprila 2015. godine apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i pobijano rješenje potvrdio.
22. Nezadovoljan navedenim rješenjem apelant je izjavio reviziju, a spis predmeta je 9. jula 2015. godine dostavljen Vrhovnom sudu i uzet je u rad pod brojem 58 0 P 094342 15 Rev.
23. Prema stanju u spisu Vrhovni sud nije donio odluku o izjavljenoj reviziji. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
24. Apelant smatra da je u predmetnim parničnim postupcima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je ukratko izložio tok postupaka, te istakao da su redovni sudovi načinom postupanja i svojim odlukama povrijedili apelantova prava, i to pravo na meritornu odluku u zakonskom roku, pravo na pristup sudu i pravo na nepristrasan sud. Također, apelant smatra da su redovni sudovi pokazali proizvoljnost prilikom odlučivanja, s obzirom da osporena rješenja nemaju jasnih razloga za odluku, da odluke nisu dovoljno jasno obrazložene, te da su nerazumljive. Imajući u vidu naprijed navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i naloži okončanje parničnih postupaka. Također, apelant je predložio da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 13.600,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
25. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno izložio tok parničnog postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke pri čemu je naveo kako smatra da u predmetnim parničnim postupcima nisu povrijeđene odredbe Zakona o parničnom postupku niti prava zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine.
26. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju u odnosu na predmet broj 58 0 P 093668 12 Gž naveo da je Odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća iz 2013. godine određeno da se predmeti rade hronološki prema datumu prijema inicijalnog akta, odnosno prema datumu podnošenja tužbe pred prvostepenim sudom i da se početkom svakog tromjesečja u godini sastavlja lista hronološki najstarijih predmeta koja se dostavlja svakom sudiji lično s brojevima predmeta koji se moraju raditi u tom periodu u roku od tri mjeseca. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da apelantov predmet prema utvrđenom redoslijedu nije došao na listu rješavanja predmeta, te da će on biti riješen nakon stavljanja na listu predmeta najkasnije u roku od naredna tri mjeseca u skladu s naprijed navedenim planom. Osim navedenog, Kantonalni sud je naveo da je taj sud opterećen velikim brojem neriješenih predmeta i nedovoljnim brojem sudija koji rade na predmetima, a da postupajući sudija u trenutku dostavljanja odgovora na apelaciju ima u radu ukupno 802 predmeta, pa s obzirom na utvrđenu normu od 18 predmeta mjesečno, jasno je da se odluke tog suda donose nakon što protekne 3-4 godine od prijema predmeta u sud. U odgovornu na apelaciju u odnosu na predmet koji je pred Kantonalnim sudom okončan Rješenjem broj 58 0 P 094342 12 Gž od 16. aprila 2015. godine, Kantonalni sud je naveo kako smatra da osporenim rješenjem nisu povrijeđena apelantova ustavna prava, te da je taj sud svoju odluku donio pravilnom primjenom materijalnog prava bez počinjenih povreda odredaba parničnog postupka, dajući za nju razloge koji su navedeni u rješenju.
27. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da apelantov predmet zaprimljen u rad 9. jula 2015. godine broj 58 0 P 094342 15 Rev i da do trenutka dostavljanja odgovora na apelaciju nije uzet u rad s obzirom da je inicijalni akt iz 2011. godine, a da se predmeti za rad raspoređuju kvartalno, i to prioritetni, stari-planski, stečajevi, interventni i redovni hitni predmeti, te da s obzirom na način raspodjele predmeta, te veliki broj hitnih predmeta apelantov predmet nije dostavljen u rad.
V.Relevantni propisi
28. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
(4) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(5) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
29. U skladu s članom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
30. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
a) Dopustivost - apelacija je preuranjena
31. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojem apelant osporava Rješenje Općinskog suda broj 58 0 P 093668 11 P od 2. decembra 2011. godine, te Rješenje Općinskog suda broj 58 0 P 094342 11 P od 6. jula 2012. godine i Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 P 094342 12 Gž od 16. aprila 2015. godine, Ustavni sud je pošao od odredbe člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, koja glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
32. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu okončan.
33. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak u kojem se osporava Rješenje Općinskog suda 58 0 P 093668 11 P u toku pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja o izjavljenoj žalbi, iz čega slijedi da je apelantova apelacija u tom dijelu preuranjena jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom redovnom pravnom sredstvu.
34. S druge strane Ustavni sud također zapaža da je parnični postupak u kojem se osporava Rješenje Općinskog suda broj 58 0 P 094342 11 P od 6. jula 2012. godine i Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 P 094342 12 Gž od 16. aprila 2015. godine, nakon izjavljene revizije od strane apelanta, u toku pred Vrhovnim sudom, a iz stanja u spisu proizlazi da Vrhovni sud nije donio odluku o reviziji.
35. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta u skladu s pozitivnim propisima je iscrpljivanje svih mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) prema kojem nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje.
36. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija i u ovom dijelu preuranjena jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom vanrednom pravnom sredstvu - reviziji.
37. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
b) Dopustivost - razuman rok
38. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
39. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nisu okončani parnični postupci koje je apelant pokrenuo tužbama od 19. maja 2011. godine i 27. maja 2011. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
40. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka po žalbi povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Pravo na pravično suđenje – razuman rok
41. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
42. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
43. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). a)U odnosu na parnični postupak broj 58 0 P 093668 11 P Period koji se uzima u obzir
44. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom od 19. maja 2011. godine pokrenuo parnični postupak i da taj postupak nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period od nešto više od četiri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
45. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak vodi radi odlučivanja o apelantovoj tužbi radi naknade štete. Na osnovu priloženih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim. Međutim, imajući u vidu da apelant u konkretnom slučaju nastoji ostvariti naknadu štete, Ustavni sud smatra da je predmet od značaja za apelanta.
46. Analizirajući postupanje redovnih sudova Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u relativno kratkom roku uzeo predmet u rad, te da je rješenjima od 10. juna 2011. godine i 28. septembra 2011. godine naložio apelantu da imenuje punomoćnika za prijem pismena u Bosni i Hercegovini. Međutim, iz stanja u spisu proizlazi da apelant nije postupio prema nalozima Općinskog suda zbog čega je Općinski sud rješenjem od 2. decembra 2011. godine odbacio apelantovu tužbu. S obzirom na navedeno činjenično stanje, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je Općinski sud bezrazložno odugovlačio prvostepeni postupak, već da se odgovornost za dužinu trajanja prvostepenog postupka može pripisati ponašanju apelanta koji nije postupio prema nalozima Općinskog suda. S druge strane, analizirajući postupanje Kantonalnog suda Ustavni sud zapaža da je predmet 20. marta 2012. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja o apelantovoj žalbi i da taj sud, prema stanju spisa, u periodu dužem od četiri godine nije donio drugostepenu odluku. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da se apelantov predmet, s obzirom na datum prijema inicijalnog akta i veliki broj neriješenih predmeta, do sada nije nalazio na listi za rješavanje starih predmeta, te da će on biti riješen nakon stavljanja na listu predmeta najkasnije u roku od tri mjeseca u skladu s planovima za rješavanje starih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za pravni sustav predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25˗32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem starih predmeta ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hroničnih zaostataka u radu suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svoga rada donošenjem planova za rješavanje starih predmeta u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donijelo VSTVBiH. Međutim, postupanje prema navedenim planovima rezultiralo je nepostupanjem Kantonalnog suda u periodu od preko četiri godine u apelantovom predmetu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Sve navedeno i naročito činjenica da Kantonalni sud prema raspoloživim podacima iz spisa u periodu od četiri godine nije donio odluku o apelantovoj žalbi, te da se iz odgovora na apelaciju ne može sa sigurnošću utvrditi kada će u apelantovom predmetu biti donesena drugostepena odluka, Ustavni sud smatra da se odgovornost za dužinu trajanja predmetnog postupka može u najvećoj mjeri pripisati Kantonalnom sudu.
47. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Sve navedeno i naročito činjenica da Kantonalni sud ni nakon proteka više od četiri godine nije odlučio o apelantovoj žalbi u predmetu koji je od značaja za apelanta za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b)U odnosu na parnični postupak broj 58 0 P 094342 11 P Period koji se uzima u obzir
48. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom od 27. maja 2011. godine pokrenuo parnični postupak i da taj postupak nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period od nešto više od četiri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
49. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni parnični postupak vodi radi odlučivanja o apelantovoj tužbi radi potvrđivanja prava na povrat stana u posjed i naloga tuženom da mu se stan vrati u posjed. Na osnovu priloženih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim.
50. Analizirajući postupanje redovnih sudova Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud odluku u prvostepenom postupku donio nakon proteka nešto više od godinu dana kada se rješenjem od 6. jula 2012. godine oglasio apsolutno nenadležnim, ukinuo provedene procesne radnje i odbacio apelantovu tužbu. Općinski sud je tokom prvostepenog postupka u relativno kratkom roku dostavio apelantovu tužbu tuženom radi davanja odgovora (31. maja 2011. godine), održao pripremno ročište (1. decembra 2011. godine), te 15. marta 2012. godine izradio pismeni otpravak rješenja kojim je, na apelantov prijedlog, izvršio spajanje predmeta broj 58 0 P 094342 11 P i broj 58 0 P 093668 11 P. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud rješenjem od 29. marta 2012. godine stavio van snage rješenje od 15. marta 2012. godine iz razloga što je iz spojenog predmeta (broj 58 0 P 093668 11 P) proizlazilo da je doneseno rješenje kojim se apelantova tužba odbacuje, te je apelantu naložio da uredi tužbu. Iz stanja u spisu dalje proizlazi da je Općinski sud, ponovno rješenjem od 25. maja 2012. godine, apelantu naložio da uredi tužbu, da je apelant tužbeni zahtjev konačno uredio 5. juna 2012. godine, nakon čega se Općinski sud rješenjem od 6. jula 2012. godine oglasio apsolutno nenadležnim. S obzirom na navedeno činjenično stanje iz kojeg proizlazi da je apelant tužbeni zahtjev konačno opredijelio nakon proteka približno godinu dana od podnošenja tužbe, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je Općinski sud bezrazložno odugovlačio prvostepeni postupak, već da se doprinos za dužinu trajanja prvostepenog postupka može pripisati postupanju apelanta. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalnom sudu trebalo dvije godine i osam mjeseci da rješenjem od 16. aprila 2015. godine odluči o apelantovoj žalbi od 1. augusta 2012. godine. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud se nije detaljnije izjašnjavao na navedenu neaktivnost, odnosno dužinu trajanja predmetnog postupka, međutim iz odgovora na apelaciju u odnosu na ranije razmatrani predmet proizlazi da je taj sud, zbog velikog broja neriješenih starih predmeta, postupao prema planovima za rješavanja starih predmeta. Stoga se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja u pogledu donošenja odluke u razumnom roku pred tim sudom, u cijelosti poziva na razloge i praksu koji su izloženi pod tačkom 46. ove odluke. S tim u vezi Ustavni sud, imajući u vidu da je Kantonalnom sudu trebalo dvije godine i osam mjeseci da donese odluku o apelantovoj žalbi, smatra da dužina trajanja postupka pred tim sudom, u kojem je Kantonalni sud odlučivao o zakonitosti rješenja kojim je apelantova tužba odbačena nije zadovoljila standarde u pogledu donošenja odluke u razumnom roku. Najzad, imajući u vidu dužinu trajanja postupka pred Vrhovnim sudom, pred kojim se spis predmeta nalazi više od sedam mjeseci radi odlučivanja o reviziji, Ustavni sud, primjenjujući relevantnu praksu iz tačke 46. ove odluke prema kojoj države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi, smatra da se navedeni period u kojem Vrhovni sud nije donio odluku o reviziji, može smatrati privremenim zaostatkom u radu toga suda, koji je objektivno mogao biti uvjetovan velikim brojem neriješenih predmeta. Stoga, ocjenjujući postupanje redovnih sudova i apelantov doprinos dužini predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje više od četiri godine i koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan može u najvećoj mjeri pripisati Kantonalnom sudu kojem je, i pored preduzetih mjera na organizaciji rada, trebalo dvije godine i osam mjeseci da donese drugostepenu odluku.
51. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
52. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, a koja se analogno može primijeniti i u konkretnom slučaju (Odluka broj AP 2915/07, tačka 42, dostupna na www.ustavnisud.ba), smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada ne bi, bez daljnjeg odgađanja, bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
Pitanje naknade nematerijalne štete
53. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
54. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupci u predmetima koji se po zakonu ne smatraju hitnim traju više od četiri godine, te imajući u vidu i apelantov doprinos dužini trajanja predmetnih postupaka, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluka u razumnom roku isplatiti iznos od 600,00 KM.
55. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na sjedište redovnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
56. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o povredi prava na imovinu i prava na zabranu diskriminacije, s obzirom da se ti navodi zasnivaju na navodima o dužini trajanja postupka.
VIII.Zaključak
57. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u situaciji kada parnični postupci u predmetima koji se ne smatraju hitnim traju nešto više od četiri godine i još uvijek nisu okončani. Ustavni sud smatra da se pored apelantovog doprinosa, dužina predmetnih postupaka ipak u najvećoj mjeri može staviti na teret Kantonalnom sudu kojem je, i pored provedenih mjera u cilju otklanjanja zaostataka u radu, trebalo dvije godine i osam mjeseci da odluči o apelantovoj žalbi u predmetu broj 58 0 P 094342 12 Gž, odnosno da u periodu dužem od četiri godine nije donio odluku po žalbi u predmetu broj 58 0 P 093668 12 Gž.
58. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
59. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman