Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5743/15 (S. J.)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5743/15

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5743/15, rješavajući apelaciju Slobodana Jakovljevića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Slobodana Jakovljevića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku po žalbi koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 P 049865 13 Gž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku po žalbi u predmetu broj 32 0 P 049865 13 Gž, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Slobodanu Jakovljeviću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Slobodanu Jakovljeviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Slobodan Jakovljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Batajnice, Republika Srbija, kojeg zastupa Đorđe Vasić, advokat iz Bijeljine, podnio je 28. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 32 0 P 049865 13 Gž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 15. januara 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 22. januara 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 20. decembra 2010. godine podnio tužbu Opštinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) protiv tuženog „Triglav osiguranja“ d.d. Sarajevo - Podružnica Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete i poništenja ugovora, vsp. 140.000,00 KM i 6.900,00 KM.

6. Opštinski sud je donio Presudu broj 32 0 P 049865 10 P od 12. marta 2013. godine.

7. Tuženi je 9. aprila 2013. godine podnio žalbu protiv navedene Presude Opštinskog suda broj 32 0 P 049865 10 P od 12. marta 2013. godine. Predmet je 3. septembra 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi i zaveden je pod poslovnim brojem 32 0 P 049865 13 Gž.

8. Apelant je dopisima od 18. marta i 20. juna 2014. godine i 5. juna 2015. godine urgirao kod Kantonalnog suda, tražeći da taj sud u najkraćem mogućem roku donese odluku o žalbi tuženog.

9. Apelant se 14. septembra 2015. godine urgencijom obratio i predsjedniku Kantonalnog suda. Podneskom broj 003-0-Su-15-000 013 od 18. novembra 2015. godine sekretar Kantonalnog suda je obavijestio apelanta da nije u mogućnosti da se izjasni o tome kada će konkretni predmet biti uzet u rad.

10. Prema stanju spisa, postupak pred Kantonalnim sudom još traje.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Kantonalnog suda po žalbi tuženog, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenog prava, te da naloži Kantonalnom sudu da u konkretnom predmetu odluči po žalbi u što kraćem roku. Osim toga, apelant je predložio da Ustavni sud obaveže i Vladu Tuzlanskog kantona da mu na ime nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku isplati novčani iznos od 5.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da mu je predmet broj 32 0 P 049865 13 Gž dostavljen na postupanje po izjavljenoj žalbi tuženog 3. septembra 2013. godine, te da na građanskom referatu ima veliki broj neriješenih starih predmeta, zbog čega je taj referat obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je u Planu rješavanja starih predmeta za I kvartal 2016. godine naveden i predmet broj 32 0 P 049865 13 Gž, te da će se o izjavljenoj žalbi odlučiti u što kraćem roku, a najkasnije do 31. marta 2016. godine.

V.Relevantni propisi

13. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 217.

(4) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(5) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. U skladu s članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

17. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da Kantonalni sud u periodu dužem od dvije i po godine nije uzeo predmet u rad, odnosno nije odlučivao po žalbi tuženog, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Na osnovu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje - „razuman rok“

20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantni principi

22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da apelant ne osporava dužinu postupaka pred prvostepenim sudom, već isključivo ukazuje na dužinu trajanja postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom, u predmetu koji je Kantonalni sud zaprimio 3. septembra 2013. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku, razmatrati period od dana kada je Kantonalni sud zaprimio predmet radi odlučivanja o žalbi do dana donošenja ove odluke, dakle, postupak koji traje preko dvije i po godine i koji, prema stanju spisa, nije okončan.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku, da je predmet od veće važnosti za apelanta, jer je u pitanju naknada štete po osnovu auto-kasko osiguranja i poništenja ugovora o kasko-osiguranju, da se predmet rješava po žalbi pred Kantonalnim sudom, te da se ne radi o naročito složenom predmetu.

26. Ustavni sud zapaža da je apelant, podnoseći tužbu protiv tuženog Opštinskom sudu 20. decembra 2010. godine, pokrenuo parnični postupak radi naknade štete po osnovu auto-kasko osiguranja i poništenja ugovora o kasko-osiguranju, gdje je Opštinski sud donio Presudu broj 32 0 P 049865 10 P od 12. marta 2013. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu 9. aprila 2013. godine, a cio spis na daljnje postupanje je dostavljen Kantonalnom sudu 3. septembra 2013. godine.

27. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud primjećuje da navedeni sud u ovoj pravnoj stvari, u periodu dužem od dvije i po godine nakon dostavljanja predmeta na daljnje postupanje po žalbi, i pored apelantovih urgencija, nije uzeo predmet u rad, odnosno nije razmatrao predmet po žalbi, a kao obrazloženje zašto predmet nije uzet u rad Kantonalni sud je naveo da predmete rješava prema Planu rješavanja starih predmeta koji je donio Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine, te da se predmet broj 32 0 P 049865 13 Gž nalazi u Planu rješavanja starih predmeta za I kvartal 2016. godine, te da će se o izjavljenoj žalbi odlučiti u što kraćem roku, a najkasnije do 31. marta 2016. godine, a to opravdanje Ustavni sud ne može ocijeniti kao relevantno. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, na primjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25˗32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organizovanju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem povodom žalbe tuženog u periodu dužem od dvije i po godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.

28. Iz stanja spisa proizilazi da parnični postupak nije okončan, odnosno da apelant nije došao do pravosnažne i izvršne sudske odluke kojom bi bilo riješeno njegovo pravno pitanje, odnosno pravo na isplatu osiguranog slučaja.

29. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete

30. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

31. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak po žalbi, u predmetu koji se po zakonu ne smatra hitnim, traje više od dvije i po godine, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 300,00 KM.

32. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište Kantonalnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku, jer Kantonalni sud u periodu dužem od dvije i po godine nakon dostavljanja predmeta na daljnje postupanje povodom žalbe, i pored apelantovih urgencija, nije preduzimao daljnje procesne radnje s ciljem okončanja parničnog postupka, koji je od većeg značaja za apelanta, budući da je u pitanju novčana naknada za osigurani slučaj, a dužina parničnog postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.

34. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5743/15 (S. J.) | Sudska praksa | Aktio