Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1426/13 (M. Ć.)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1426/13
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1426/13, rješavajući apelaciju Muharema Ćatića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Muharema Ćatića, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Cazinu u predmetu broj 020 0 I 09 00 3754, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 I 017717 11 I od 23. juna 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Muharem Ćatić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 3. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 020 0 I 09 00 3754, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 I 017717 11 I od 23. juna 2014. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 14. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 30. juna 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je putem punomoćnika na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj P-352/01 od 10. oktobra 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-456/04 od 16. januara 2009. godine, podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu 15. juna 2009. godine protiv izvršenika H. B., i to zabilježbom, procjenom i prodajom nekretnina pobliže navedenih u prijedlogu za izvršenje.
6. Općinski sud je apelantov predmet zaveo pod brojem 020 0 I 09 00 3754. Općinski sud je zaključkom od 18. maja 2010. godine pozvao apelanta da uredi prijedlog za izvršenje tako što će pravilno označiti izvršenike s obzirom da je više osoba u zemljišno-knjižnom ulošku označeno kao vlasnici nekretnine koja je predmet izvršenja. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant prijedlog za izvršenje dopunio na način što je, pored H. B., kao izvršenike označio D. B. i H. B., te da je Općinski sud Rješenjem broj 020 0 I 09 00 3754 od 28. decembra 2010. godine predloženo izvršenje dozvolio na način pobliže opisan u dispozitivu rješenja. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantov predmet tokom postupka dobio novi broj 20 0 I 017717 11 I. Na navedeno rješenje o izvršenju izvršenik je izjavio prigovor koji je Općinski sud Rješenjem broj 20 0 I 017717 11 I od 7. februara 2012. godine odbio.
7. Protiv navedenog rješenja izvršenici su podnijeli žalbu i spis je dostavljen Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na dalje postupanje. Odlučujući po žalbi izvršenikā podnesenoj na Rješenje Općinskog suda broj 20 0 I 017717 11 I od 7. februara 2012. godine Kantonalni sud je žalbu izvršenikā uvažio, pobijano rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju navedenog rješenja se navodi da je sud u obavezi da tokom cijelog postupka pazi na stranačku sposobnost stranaka u postupku, te ukazuje na činjenicu da je izvršenik H. B. i prije podnošenja prijedloga za izvršenje umro, tj. 6. februara 2008. godine.
8. Općinski sud je nakon prijema predmeta na ponovno postupanje, zaključkom od 14. aprila 2013. godine, naložio apelantu da dostavi smrtovnicu za izvršenika H. B. Apelant je podneskom od 24. aprila 2013. godine od Općinskog suda zatražio produženje roka da postupi po njegovom zaključku, što je sud zaključkom od 22. jula 2013. godine i dozvolio. Apelant je dopisom od 15. novembra 2013. godine obavijestio sud da nije u mogućnosti da dostavi sudu smrtovnicu umrlog H. B., te je sud 12. novembra 2013. godine donio zaključak kojim je naložio apelantu da u roku od 15 dana od dana prijema zaključka pravilno uredi prijedlog za izvršenje tako što će pravilno označiti zakonske nasljednike iza umrlog H. B., u protivnom će sud prijedlog za izvršenje odbaciti. Apelant je podneskom od 15. novembra 2013. godine predložio da sud kao privremenog zastupnika odredi H. B. kao osobu koja je u posjedu predmetne nekretnine.
9. Općinski sud je zaključkom od 4. februara 2014. godine po drugi put pozvao apelanta da u roku od 15 dana uredi prijedlog za izvršenje tako što će pravilno označiti izvršenike. Zaključkom je sud obavijestio apelanta da su u međuvremenu i zakonski nasljednici prvobitno označenog izvršenika H. B. i D. B. također umrli, te da je potrebno da apelant pravilno uredi prijedlog za izvršenje u odnosu na nove izvršenike, tj. njihove zakonske nasljednike. Navedeni zaključak apelant je primio 7. februara 2014. godine, a naknadno mu je sud 3. marta 2014. godine dostavio Izvod iz matične knjige umrlih za izvršenika D. B. Kako apelant u ostavljenom roku nije postupio po nalogu suda, to je Općinski sud donio Rješenje broj 20 0 I 017717 11 I od 23. juna 2014. godine kojim se u cijelosti odbacuje prijedlog za izvršenje, obustavlja izvršni postupak i ukidaju sve provedene radnje.
10. Apelant je u cilju okončanja predmetnog postupka 9. novembra 2012. godine, 3. januara i 4. marta 2013. godine podnio urgencije Općinskom sudu.
11. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupaka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te je zbog dužine trajanja postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 1.000,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog izvršnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da je za dužinu trajanja postupka u određenoj mjeri odgovoran apelant koji je sudu podnio neuredan prijedlog za izvršenje u kome je kao izvršenika označio osobu koja nema stranačku sposobnost. Navodi da apelant nije postupio po zaključcima suda, zbog čega je sud donio rješenje kojim je obustavljen predmetni izvršni postupak. Ističe da se pred tim sudom vodi više izvršnih postupaka u kojima se apelant pojavljuje kao tražilac izvršenja sa prvenstvenim redom namirenja, te da će apelant kroz te druge postupke namiriti svoje potraživanje, bez obzira što je u predmetnom postupku njegov prijedlog za izvršenje odbačen kao neuredan.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
VI.Dopustivost
15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva iako je predmetni izvršni postupak nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Općinskog suda broj 20 0 I 017717 11 I od 23. juna 2014. godine budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije protežu i na fazu izvršnog postupka. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupaka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
22. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
23. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 15. juna 2009. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, do 23. juna 2014. godine, kada je Općinski sud donio rješenje kojom je okončao predmetni postupak. Dakle, postupak koji je trajao pet godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan navedenim rješenjem Općinskog suda, da je predmetni postupak po zakonu hitne prirode, te s obzirom na činjenicu da se u predmetnom izvršnom postupku kao izvršenici navode više osoba koje su umrle, Ustavni sud zapaža da se radi o složenom postupku.
26. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant svojim ponašanjem u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja izvršnog postupka tako što je Općinskom sudu podnio neuredan prijedlog za izvršenje u kome je kao izvršenika označio H. B. osobu koja je umrla godinu dana prije podnošenja prijedloga za izvršenje. Ustavni sud zapaža i evidentnu neaktivnost apelanta koja je rezultirala propustom da blagovremeno postupa po zaključcima Općinskog suda, što je prouzrokovalo da se njegov prijedlog za izvršenje odbaci, izvršni postupak obustavi i ukinu sve provedene radnje.
27. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda Ustavni sud zapaža da Općinski sud u predmetnom postupku nije bez odlaganja preduzimao procesne radnje, tj. da je po apelantovom prijedlogu postupio približno godinu dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, tj. 18. maja 2010. godine kada je zaključkom pozvao apelanta da uredi prijedlog za izvršenje. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud pola godine od pozivanja apelanta da uredi prijedlog za izvršenje u predmetnom postupku donio rješenje o izvršenju koje je kao nepravilno ukinuo neposredno viši sud i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, odnosno iz stanja spisa proizlazi da je Općinskom sudu za preduzimanje procesnih radnji u predmetnom postupku bio potreban vremenski period duži od pola godine. Okolnost da je kao izvršenik u predmetnom postupku označena osoba koja je umrla prije pokretanja izvršnog postupka objektivno je utjecala na dužinu trajanja postupka. Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje za dužinu trajanja postupka pred tim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud smatra nužnim ukazati na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da su redovni sudovi bili u obavezi da u predmetnom postupku blagovremeno preduzimaju procesne radnje u skladu s relevantnim odredbama zakona, tj. da na odgovarajući način upravljaju predmetom i da u razumnom roku donesu odluku. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon prijema predmeta na ponovni postupak nastavio preduzimati procesne radnje, gdje je u više navrata pozivao apelanta da pravilno uredi prijedlog za izvršenje, te da je u predmetnom postupku donio Rješenje broj 20 0 I 017717 11 I od 23. juna 2014. godine kojim je odbačen apelantov prijedlog za izvršenje, predmetni izvršni postupak obustavljen i ukinute sve provedene radnje.
28. Ustavni sud zapaža da je apelant tokom cijelog postupka imao advokata kao službenu osobu koja ga je zastupala, te njegove propuste u predmetnom postupku Ustavni sud ne može ocijeniti kao opravdane.
29. S obzirom na naprijed navedeno, a naročito na činjenicu da je apelant u većoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka tako što je Općinskom sudu podnio neuredan prijedlog za izvršenje koji, i nakon dva poziva suda, nije uredio, čime je prouzrokovao da Općinski sud Rješenjem broj 20 0 I 017717 11 I od 23. juna 2014. godine odbaci prijedlog za izvršenje, obustavi predmetni izvršeni postupak i ukine sve provedene radnje, Ustavni sud zaključuje da je dužini trajanja predmetnog postupka koji je rezultirao odbacivanjem apelantovog prijedloga za izvršenje u odlučujućoj mjeri doprinio apelant koji je tokom postupka imao advokata kao službenu osobu koja ga je zastupala. Pitanje naknade nematerijalne štete
30. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 1.000,00 KM za svaku godinu trajanja postupka. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u predmetnom postupku u kome je sam apelant u većoj mjeri utjecao na dužinu trajanja postupka, koji je nakon pet godina okončan odbacivanjem apelantovog prijedloga za izvršenje zbog apelantovog propusta da postupi po zaključcima Općinskog suda i dopuni/uredi prijedlog, pri čemu je apelant tokom postupka imao advokata kao službenu osobu koja ga je zastupala.
32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman