Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5379/15 (A. Đ. i drugi)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Penzija
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5379/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine, u predmetu broj AP-5379/15, rješavajući apelacije Amela Đoze i dr., na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Amel Đozo, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 018697 13 U od 30. septembra 2015. godine;
Almir Krajina, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 018713 13 U od 30. septembra 2015. godine;
Munir Dervić, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 018010 13 U od 5. oktobra 2015. godine;
Edin Bećirević, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 018629 13 U od 30. septembra 2015. godine;
Dženan Jamaković, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 018624 13 U od 30. septembra 2015. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-5379/15 Amel Đozo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, kojeg zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 018697 13 U od 30. septembra 2015. godine.
2. AP-5380/15 Almir Krajina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, kojeg zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 09 0 U 018713 13 U od 30. septembra 2015. godine.
3. AP-5381/15 Munir Dervić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjih Moštri, kojeg zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 018010 13 U od 5. oktobra 2015. godine.
4. AP-5382/15 Edin Bećirević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 09 0 U 018629 13 U od 30. septembra 2015. godine.
5. AP-5383/15 Dženan Jamaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, kojeg zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 09 0 U 018624 13 U od 30. septembra 2015. godine.
U konkretnom slučaju osporenim konačnim odlukama odbijene su tužbe apelanata podnesene protiv rješenja Kantonalne administrativne službe u Sarajevu kojima je apelantima priznato pravo na isplatu mirovina ostvarenih po članu 48. stav 4. Zakona o službi u oružanim snagama BiH u mjesečnim iznosima označenima u osporenim presudama usklađenima sa isplatnim koeficijentom 1,27. Istim je rješenjem utvrđeno da će se sredstva za isplatu mirovina osigurati iz Budžeta Institucija Bosne i Hercegovine, te da apelantima prestaje pravo na mirovinu po Zakonu o službi u oružanim snagama BiH.
Kantonalni sud je utvrdio da nisu utemeljeni navodi apelanata da prilikom odlučivanja o njihovim zahtjevima nisu pravilno primijenjene odredbe Zakona o službu u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine i odredbe Zakona o mirovinskom/penzijskom i invalidskom osiguranju ( “Službene novine Federacije BiH” broj : 29/98 do 4/09; u daljnjem tekstu Zakon o MIO), kao i da su zbog utvrđene visine isplatnog koeficijenta od 1,27 dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na druge osiguranike.
Naime, Kantonalni sud je ukazao da je u postupku pred organima uprave utvrđeno da su sredstva za isplatu prijevremenih starosnih mirovina osigurana i doznačena Federalnom zavodu MIO u skladu sa Sporazumom o transferu grant sredstava iz razdjela Budžeta Ministarstva obrane BiH prema Federalnom zavodu MIO i Fondu MIO Republike Srpske. Na temelju navedenog, kao i na temelju Odluke Vlade Federacije BiH kojom je dana suglasnost Federalnom zavodu MIO za isplatu akontacije mirovina ostvarenih po članu 48. stav 4. Zakona o službi u oružanim snagama BiH, apelantima je priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu usklađenu sa isplatnim koeficijentom 1,27.
Dalje, Kantonalni sud je naveo da je odredbom člana 117. Zakona o MIO propisano da se sredstva potrebna za pokriće mirovina koje se ostvaruju pod povoljnijim uvjetima u odnosu na uvjete utvrđene Zakonom o MIO, osiguravaju u Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine. Odredbama člana 51. istog Zakona, propisano je da se usklađivanje mirovina vrši mjesečno po potrebi, na osnovu sredstava dodijeljenih za isplatu mirovina, kao i da se navedene odredbe shodno članu 54. Zakona o službi u Oružanim snagama BiH, primjenjuju i u slučaju usklađivanja mirovina ostvarenih na temelju odredaba člana 48. stav 4. navedenog Zakona. Iz relevantnih odredaba Zakona o MIO proizlazi da se usklađivanje mirovina vrši mjesečno na osnovu sredstava dodijeljenih za njihovu isplatu. Sud također smatra da se primjenom navedenih odredaba Zakona o MIO isplatni koeficijent koji je utvrđen za mirovine koje su priznate primjenom tog Zakona ne može primijeniti na mirovine koje su priznate pod povoljnijim uvjetima. Stoga je članom 117. stav 3. tog Zakona, propisano da će se za pokriće mirovina koje se ostvaruju pod povoljnijim uvjetima osigurati sredstva u Budžetu Federacije BiH, što podrazumijeva i mjesečno usklađivanje isplatnog koeficijenta na temelju dodijeljenih sredstava, pa on može, ali ne mora biti istovjetan za one umirovljenike koji su ostvarili pravo na mirovinu primjenom odredaba Zakona o MIO i za one umirovljenike koji su ostvarili pravo na starosnu mirovinu pod povoljnijim uvjetima, primjenom odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama BiH, odnosno oni mogu biti različiti što ovisi o visini osiguranih sredstava iz Budžeta Federacije BiH. Zbog navedenog, zaključeno je da je u konkretnom slučaju apelantima pravilno utvrđen isplatni koeficijent i visina mirovine. Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-5379/15. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu prava iz člana 23. Opće deklaracije o ljudskim pravima usvojene na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 10. decembra 1948. godine. Ustavni sud, sumirajući navode iz apelacija zaključuje da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odluke, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman