Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2894/13 (Odbor etažnih vlasnika zgrade u Ulici Sultan Ahmedova broj 77 KS 9, Bugojno)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2894/13
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2894/13, rješavajući apelaciju Odbora etažnih vlasnika zgrade u Ulici Sultan Ahmedova broj 77 KS 9, Bugojno, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Odbora etažnih vlasnika zgrade u Ulici Sultan Ahmedova broj 77 KS 9, Bugojno.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Bugojnu u predmetu broj 46 0 I 005586 08 I, a koji je u međuvremenu dovršen Zaključkom Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 I 005586 08 I od 9. jula 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Odbor etažnih vlasnika zgrade u Ulici Sultan Ahmedova broj 77 KS 9, Bugojno (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, kojeg zastupa Mustafa Jusufbašić, advokat iz Bugojna, podnio je 1. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 I 005586 08 I od 30. oktobra 2008. godine. Apelant je 21. maja i 23. jula 2014. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 16. maja 2014. godine i 7. marta 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 26. maja 2014. godine i 21. marta 2016. godine dostavio odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 2. juna 2008. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravomoćne i izvršne Presude tog suda broj Mal-902/05 od 2. jula 2007. godine, kojom je obavezan Muhamed Palačkić (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu uplati iznos od 1.560,00 KM na ime naknade za održavanje zgrade za period od 1. augusta 2003. godine do 30. septembra 2005. godine s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od svakog prispjelog duga (60,00 KM mjesečno) do konačne isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 720,00 KM. Apelant je predložio da se izvršenje provede zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, i to putničkog motornog vozila marke Daimler Benz i Volkswagen, prodajom vozila, te namirenjem apelanta iz iznosa dobivenog prodajom.
6. Općinski sud je donio Rješenje broj 46 0 I 005586 08 I od 30. oktobra 2008. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.
7. Općinski sud je zaključkom od 9. decembra 2008. godine naložio sudskom izvršitelju da izvrši pljenidbu popisanih vozila iz rješenja o izvršenju od 30. oktobra 2008. godine.
8. Općinski sud je 23. marta 2009. godine sačinio zapisnik na licu mjesta u kojem je konstatirano da izvršenik nije izmirio svoju obavezu, nakon čega je pristupio popisu pokretne imovine u cilju izmirenja duga prema apelantu i tom prilikom je popisano putničko motorno vozilo marke Daimler Benz.
9. Nakon što je popisao imovinu, Općinski sud je zaključkom od 2. aprila 2009. godine naložio MUP-u, Upravi policije, Policijskoj upravi Bugojno (u daljnjem tekstu: MUP) da izvrši zabilježbu zabrane otuđenja na navedenom vozilu.
10. MUP je dopisom od 9. aprila 2009. godine obavijestio Općinski sud da je izvršio upis zabrane otuđenja putničkog motornog vozila marke Daimler Benz.
11. Općinski sud je dopisom od 15. aprila 2009. godine naložio MUP-u da izuzme iz prometa popisano vozilo, te da ga izmjesti u prostorije JKUP „Čistoća“ Bugojno i o tome obavijesti sud.
12. Nakon toga, MUP je dopisom od 28. aprila 2009. godine obavijestio Općinski sud da ne može postupiti po nalogu suda od 15. aprila 2009. godine jer je predmetno vozilo nedostupno, odnosno da ga je izvršenik otuđio drugoj osobi.
13. Općinski sud je dopisom od 30. juna 2011. godine naložio MUP-u da izvrši zabilježbu zabrane otuđenja putničkog motornog vozila marke Volkswagen, vlasništvo izvršenika.
14. Apelant je 26. aprila 2012. godine dopunio prijedlog za izvršenje, te predložio da se izvršenje provede popisom, pljenidbom, procjenom i prodajom svih pokretnih stvari izvršenika koje se nađu na njegovoj adresi, i to u prvom redu motornog vozila marke Volkswagen.
15. Apelant je podnescima od 22. augusta 2012. godine, 18. februara, 28. marta i 7. maja 2013. godine urgirao kod Općinskog suda, tražeći da taj sud pristupi izvršenju po dopuni prijedloga kako izvršenik ponovo ne bi osujetio provođenje izvršenja.
16. Općinski sud je 10. juna 2013. godine sačinio zapisnik u kojem je konstatirao da je sudski izvršitelj izlazio na lice mjesta i konstatirao da nije pronašao motorno vozilo marke Volkswagen nad kojim je MUP registrirao zabranu otuđenja. Nadalje, u zapisniku je konstatirano da sudski izvršitelj na adresi izvršenika nije pronašao nikakvu pokretnu imovinu u vlasništvu izvršenika koju sud može popisati u cilju namirenja duga prema apelantu.
17. Općinski sud je dopisom od 14. juna 2013. godine obavijestio apelanta o neuspjeloj pljenidbi, te ga obavijestio da može u roku od tri mjeseca predložiti ponovno provođenje pljenidbe.
18. Odmah nakon prijema dopisa Općinskog suda, apelantov punomoćnik je provjerom u MUP-u doznao da zabrana na popisanom vozilu još uvijek postoji, te da je izvršenik vlasnik popisanog vozila. Apelant je podneskom od 21. juna 2013. godine od Općinskog suda tražio da pristupi pljenidbi i prodaji predmetnog vozila.
19. Apelant je 22. oktobra i 13. decembra 2013. godine Općinskom sudu podnio prijedloge za ponovno provođenje pljenidbe. Apelant je predložio da Općinski sud izvršeniku, ukoliko ne postupi po pozivu suda, izrekne maksimalnu novčanu kaznu zbog ometanja suda u provođenju izvršnih radnji u skladu s članom 17. Zakona o izvršnom postupku.
20. Općinski sud je dopisom od 24. februara 2014. godine obavijestio apelanta da je sudski izvršitelj izlazio na lice mjesta 20. februara 2014. godine, te je tom prilikom sačinio zapisnik u kojem je konstatirao da nema navedenog vozila nad kojim je MUP registrirao zabranu otuđenja, te da je izvršenik izjavio da nema nikakve pokretne imovine u svom vlasništvu koja ima vrijednost da bude popisana od strane suda u cilju namirenja duga prema apelantu.
21. Apelant je 6. marta 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za ponovno provođenje pljenidbe, istakavši da je izvršenik dobrostojeći građanin koji ima motel, voćnjake, proizvodnju sokova, kafić, a vozilo koje je predloženo za popis i pljenidbu nije rashodovano, već je registrirano do 16. augusta 2014. godine. Osim toga, apelant je predložio da Općinski sud izvršeniku, ukoliko ne postupi po pozivu suda, izrekne maksimalnu novčanu kaznu zbog ometanja suda u provođenju izvršnih radnji u skladu s članom 17. Zakona o izvršnom postupku. Apelant se istoga dana podneskom obratio i predsjednici Općinskog suda, tražeći da utječe na zakonitost i savjestan rad sudskih izvršitelja.
22. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud dopisom od 7. aprila 2014. godine naložio MUP-u da izvrši zabilježbu zabrane otuđenja putničkog motornog vozila marke Volkswagen, vlasništvo izvršenika. MUP je dopisom od 9. aprila 2014. godine obavijestio sud da je postupio po nalogu suda.
23. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud dopisom od 23. maja 2014. godine naložio MUP-u da od izvršenika izvrši izuzimanje motornog vozila marke Volkswagen.
24. Općinski sud je 4. jula 2014. godine sačinio zapisnik u kojem je konstatirao da je izvršenik izmirio glavno potraživanje u iznosu od 1.560,00 KM, troškove parničnog postupka u iznosu od 720,00 KM, te troškove izvršnog postupka u iznosu od 340,00 KM.
25. Općinski sud je donio zaključak od 9. jula 2014. godine kojim se smatra da je postupak izvršenja dovršen. U obrazloženju zaključka je navedeno da je izvršenikov punomoćnik obavijestio sud da je u cijelosti proveo rješenje o izvršenju, pa je sud postupio u skladu s članom 64. Zakona o izvršnom postupku.
26. Apelant je podneskom od 11. jula 2014. godine obavijestio sud da je izvršenik u konkretnom predmetu isplatio glavni dug i jedan dio troškova. Apelant je tražio da Općinski sud donese rješenje u kojem će obračunati i priznati troškove izvršnog postupka prema troškovniku koji je dostavio u prilogu, i to u iznosu od 1.900,00 KM.
27. Općinski sud je dopisom od 14. jula 2014. godine obavijestio apelantovog punomoćnika da nema pravo na troškove postupka na ime neobrazloženih podnesaka za nastavak pljenidbe, te da podnesak od 11. jula 2014. godine za naknadu troškova nije u skladu sa zapisnikom i stanjem u spisu.
28. Nakon toga, apelant je 15. jula 2014. godine podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje, budući da apelant nije povukao prijedlog za izvršenje niti je dao izjavu da je u potpunosti namiren. Apelant je istakao da je tačno da je izvršenik uplatio jedan dio duga, ali ni u kom slučaju dug nije isplatio u cijelosti. Apelant je predložio da Općinski sud zaključak od 9. jula 2014. godine stavi van snage i postupi po podnesku od 11. jula 2014. godine.
29. Općinski sud je dopisom od 18. jula 2014. godine obavijestio apelanta da se prijedlog za povrat u pređašnje stanje može podnijeti protiv rješenja, a ne i protiv zaključka. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
30. Apelant smatra da mu je zbog neprovođenja izvršnog postupka po rješenju Općinskog suda broj 46 0 I 005586 08 I od 30. oktobra 2008. godine prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je opisao hronologiju predmetnog postupka, te istakao da ga Općinski sud nikada nije obavijestio da postoji eventualna smetnja da se izvršenje ne provede, niti je pozvao izvršenika, koji je jako imućan čovjek, da dā podatke o svojoj imovini, primanjima, da ga kazni u skladu sa ZIP-om. Zbog svega navedenog, apelant je predložio da Ustavni sud naloži Općinskom sudu da pristupi provođenju izvršenja u konkretnom predmetu, kao i da mu isplati naknadu za nematerijalnu štetu kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava.
b) Odgovor na apelaciju
31. Općinski sud je u odgovorima na apelaciju opisao hronologiju predmetnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke te, između ostalog, istakao da je predmetni izvršni postupak okončan, a okončanju je prethodilo mnogo prepreka zbog nepostojanja podobne imovine na strani izvršenika koji je na kraju svoj dug izmirio na način naveden u činjeničnom dijelu odluke. V.Relevantni propisi
32. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
33. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
34. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
35. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se u skladu s članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njezinim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
36. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje neizvršavanja pravomoćnog rješenja kojim je određeno izvršenje na osnovu pravomoćne presude, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži pravo na pristup sudu.
37. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
38. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog neizvršenja pravomoćnih presuda (u konkretnom slučaju pravomoćne presude), odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
39. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
40. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka, dovršenog zaključkom Općinskog suda od 9. jula 2014. godine.
41. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
42. Apelant smatra da mu je neizvršenjem Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 46 0 I 005586 08 I od 30. oktobra 2008. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
43. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
44. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
45. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
46. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). a)Period koji se uzima u obzir
47. Ustavni sud zapaža da je apelant pred Općinskim sudom pokrenuo izvršni postupak u junu 2008. godine i da je taj postupak dovršen zaključkom Općinskog suda od 9. jula 2014. godine. Dakle, relevantan period do dovršenja postupka koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste period od preko šest godina.
b)Analiza dužine trajanja postupka
48. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta Ustavni sud zapaža da se radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravomoćne presude. S obzirom na stanje spisa, te odgovor Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da nema naznaka koje bi upućivale na to da je predmet složene prirode niti postoje evidentni elementi koji ga čine naročito zahtjevnim.
49. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je on na bilo koji način utjecao na dužinu trajanja postupka. Naprotiv, apelant je podnescima od 22. augusta 2012. godine, 18. februara, 28. marta i 7. maja 2013. godine urgirao kod Općinskog suda tražeći da taj sud pristupi izvršenju, što nesumnjivo govori o njegovom interesu za što bržim rješavanjem njegovog predmeta.
50. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
51. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud, nakon što je apelant podnio prijedlog za izvršenje, donio rješenje o izvršenju nakon gotovo pet mjeseci (30. oktobra 2008. godine). Nakon toga, Općinski sud je donio zaključak (9. decembra 2008. godine) kojim je naložio sudskim izvršiteljima da izađu na lice mjesta i izvrše pljenidbu popisanih vozila, nakon čega su sudski izvršitelji izašli na lice mjesta (23. marta 2009. godine) i popisali putničko motorno vozilo marke Daimler Benz. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, u više navrata slao dopise MUP-u i tom prilikom mu nalagao da izvrši zabilježbu zabrane otuđenja predmetnog motornog vozila, odnosno da izuzme iz prometa predmetno vozilo, da bi ga naknadno MUP obavijestio da je predmetno vozilo nedostupno, odnosno da ga je izvršenik otuđio nepoznatoj osobi. Ustavni sud zapaža da je nakon toga Općinski sud, dopisom od 30. juna 2011. godine, odnosno dvije godine i dva mjeseca nakon što je preduzeo posljednju procesnu radnju, ponovo naložio MUP-u da izvrši zabilježbu otuđenja putničkog motornog vozila marke Volkswagen. Ustavni sud također zapaža da je Općinski sud narednu procesnu radnju preduzeo tek nakon gotovo dvije godine (10. juna 2013. godine) kada je sačinio zapisnik u kojem je, između ostalog, konstatirano da izvršenik ne posjeduje nikakvu pokretnu imovinu koja može biti popisana, o čemu je obavijestio apelanta. Nakon što je apelant podnio više podnesaka kojima je tražio da se ponovo pristupi pljenidbi i prodaji izvršenikovog vozila marke Volkswagen, kao i da se izvršeniku izrekne novčana kazna zbog ometanja suda, Općinski sud je tek nakon osam mjeseci (24. februara 2014. godine) obavijestio apelanta da je sudski izvršitelj izlazio na lice mjesta, te da ponovo nije pronašao imovinu koja bi mogla biti predmet izvršenja. Nakon toga, Općinski sud je dopisom od 7. aprila 2014. godine naložio MUP-u da izvrši zabilježbu zabrane otuđenja putničkog motornog vozila marke Volkswagen, a dopisom od 23. maja 2014. godine naložio da se predmetno vozilo izuzme. Konačno, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud 4. jula 2014. godine sačinio zapisnik u kojem je konstatirao da je izvršenik izmirio glavno potraživanje i troškove parničnog i izvršnog postupka, nakon čega je donio zaključak od 9. jula 2014. godine kojim je konstatirao da se predmetni izvršni postupak smatra dovršenim.
52. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je predmetni izvršni postupak okončan, a okončanju je prethodilo mnogo prepreka zbog nepostojanja podobne imovine na strani izvršenika, koji je na kraju svoj dug izmirio na način naveden u činjeničnom dijelu odluke. Međutim, i pored navedenih okolnosti koje su u izvjesnoj mjeri doprinijele dužini predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da Općinski sud nije ponudio razumno objašnjenje za tri perioda potpune neaktivnosti u postupku (i to perioda od dvije godine i dva mjeseca, perioda od gotovo dvije godine i perioda od osam mjeseci) prije nego je predmetni postupak dovršen zaključkom suda od 9. jula 2014. godine. Imajući u vidu navode Općinskog suda, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno bez obzira radi li se o jednostavnom ili složenom predmetu (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se dužina trajanja izvršnog postupka koji je do trenutka donošenja zaključka kojim je dovršen trajao šest godina i jedan mjesec ne može smatrati razumnom s aspekta standarda prava na pravično suđenje.
53. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja izvršnog postupka do njegovog dovršenja povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
54. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
55. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra, a s obzirom na činjenicu da je predmetni izvršni postupak dovršen i da je apelant svoje potraživanje u izvršnom postupku namirio, da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje. Ostali navodi
56. Ustavni sud neće razmatrati apelantove navode u odnosu na to da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da su i ti navodi, u suštini, isti kao i navodi koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a što je Ustavni sud već razmotrio u ovoj odluci.
VIII.Zaključak
57. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ u situaciji kada je izvršni postupak po apelantovom prijedlogu za izvršenje na osnovu pravomoćne presude trajao duže od šest godina i jednog mjeseca do njegovog dovršenja, iako se prema pozitivnom zakonodavstvu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu koji nije ponudio obrazloženje za tri perioda (od dvije godine i dva mjeseca, gotovo dvije godine i perioda od osam mjeseci) potpune neaktivnosti u postupku.
58. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
59. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman