Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1175/16 (M.M.H.)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1175/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine, u predmetu broj AP-1175/16, rješavajući apelacije M.M.H. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.M.H. protiv rješenja Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine broj 03-23-694/07 od 12. februara 2016. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. M.M.H. (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Femil Čurt, advokat iz Sarajeva podnijela je 16. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Služba) broj 03-23-694/07 od 12. februara 2016. godine.

2. Rješenjem Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23/1-372-2059/99 od 20. decembra 2006. godine apelanticin zahtjev za povrat u posjed stana u ulici Josipa Vranceša broj 23 (ranije Skerlićeva broj 21) na kojem je sunosilac stanarskog prava bila Levi Simha, apelanticina baka odbijen je kao neosnovan. U rješenju je navedeno da je u postupku koji je prethodio donošenju rješenja na siguran način utvrđeno da apelantica na dan 30. aprila 1991. godine nije bila član porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava na stanu u skladu sa članom 6. stav 2. Zakona o stambenim odnosima, jer je trajno od 1981 godine na području Općine Novo Sarajevo živjela i stanovala sa roditeljima koji su otkupili drugi stan prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

3. Apelantica je 12. septembra 2007. godine podnijela Službi zahtjev za kupovinu predmetnog stana u ulici Josipa Vranceša 23 (ranije Skerlićeva broj 21) u Sarajevu na kojem je sunosilac stanarskog prava bila Levi Simha, apelanticina baka.

4. Rješenjem Službe broj broj 03-23-694/07 od 12. februara 2016. godine apelanticin zahtjev za kupovinu predmetnog stana odbijen je kao neosnovan i naloženo joj je da u roku od 30 dana od dana stan oslobođen od lica i stvari preda Službi. U obrazloženju rješenja je navedeno činjenica da je apelantica 29. juna 2007. godine uvedena u posjed predmetnog stana u postupku izvršenja Odluke o dopustivosti i meritumu AP 2301/06 kojom je naloženo izvršenje rješenja Uprave broj 23/1-372-2059/99 od 12. decembra 2001. godine kojim se dozvoljava vraćanje u posjed stana Levi Simhi, apelanticinoj baki ne znači da je apelantica i stekla pravo na stanu prema odredbama Zakona o stambenim odnosima. Takođe je u rješenju navedeno da apelantica ne ispunjava uslove za kupovinu predmetnog stana koji su propisani odredbama člana 9. stav 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, te kada se uzme u obzir činjenica da su roditelji kojih je bila član porodičnog domaćinstva otkupili drugi stan prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo zaključenje ugovora sa apelanticom o kupoprodaji predmetnog stana na kojem postoji stanarsko pravo bilo bi u suprotnosti sa odredbama člana 10. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

5. Ustavni sud zapaža da apelantica nije iskoristila mogućnost da prema odredbama člana 39.d) Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Službene novine FBiH br 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01, 15/02,5 4/04, 36/06 i 51/07) pokrene parnični postupak pred nadležnim sudom radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o otkupu stana.

6. Apelantica u apelaciji takođe traži da Ustavni sud u skladu sa članom 74. Pravila naloži da joj Federacija Bosne i Hercegovine isplati naknadu nematerijalne štete u iznosu od 4.800 KM zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije i prava dom iz člana 8. Evropske konvencije.

7. Apelantica je takođe podnijela zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražila da Ustavni sud obustavi izvršenje rješenja Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine broj 03-23-694/07 od 12. februara 2016. godine, te da pomenuto rješenje poništi i naloži Službi zaključenje ugovora o kupoprodaji predmetnog stana sa apelanticom. Apelacioni navodi

8. Apelantica se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na dom iz člana II/3f) Ustava BiH i člana 8. Ervopske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na djelotvoran pravni lijek i prava iz člana 12. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima) ali te navode nije posebno obrazlagala niti argumentirala.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. U konkretnom slučaju apelantica nije iscrpila djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbe člana 74. Pravila Ustavnog suda, prema kojim Ustavni sud može, izuzetno, odrediti naknadu nematerijalne štete u slučaju da utvrdi povredu ljudskih prava, te imajući u vidu odluku o dopustivosti, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za naknadu nematerijalne štete.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za donošenje privremene mjere.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1175/16 (M.M.H.) | Sudska praksa | Aktio