Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-144/16 („Almy“ d.o.o. Zenica)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-144/16
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 144/16, rješavajući apelaciju „Almy“ d.o.o. Zenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „Almy“ d.o.o. Zenica.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neokončanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zavidovićima - Odjeljenje u Maglaju u predmetu broj 42 1 Ip 004770 14 Ip 2.
Nalaže se Općinskom sudu u Zavidovićima - Odjeljenje u Maglaju da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 42 1 Ip 004770 14 Ip 2, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Zavidovićima da, u skladu sa članom72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. „Almy“ d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Alija Sinanović, advokat iz Zenice, podnio je 8. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Zavidovićima - Odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 42 1 Ip 004770 14 Ip 2.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 29. januara 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 5. februara 2016. godine
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:
5. Apelant je 17. augusta 2012. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ps 021122 09 Ps od 29. oktobra 2010. godine protiv izvršenika „Primusa“ d.o.o. Maglaj (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi isplate duga. Apelant je predložio da se izvršenje provede zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, prodajom nekretnina i namirenjem apelanta iz iznosa dobivenog prodajom.
6. Podnescima od 24. januara 2013. godine, 30. aprila 2013. godine i 4. juna 2013. godine apelant je urgirao postupanje Općinskog suda.
7. Rješenjem od 7. augusta 2013. godine Općinski sud je odredio predloženo izvršenje, te je pozvao apelanta da se izjasni o načinu utvrđivanja vrijednosti nekretnina izvršenika koje su predmet izvršenja.
8. Apelant je podneskom od 15. augusta 2013. godine predložio da se utvrđivanje vrijednosti nekretnine izvrši procjenom sudskog vještaka, te je urgirao da se rješenje dostavi zemljišnoknjižnom uredu kako bi se upisala zabilježba vođenja izvršnog postupka na predmetnim nekretninama.
9. Nezadovoljan navedenim rješenjem, izvršenik je izjavio prigovor 14. augusta 2013. godine, a treće lice 16. augusta 2013. godine. Apelant je 16. septembra 2013. godine dostavio odgovor na prigovore.
10. Podneskom od 27. marta 2014. godine apelant je obavijestio Općinski sud da ne prihvaća ponudu izvršenika od 12. oktobra 2013. godine za izmirenje dugovanja vršenjem radova, te je predložio Općinskom sudu nastavak izvršnog postupka.
11. Općinski sud je 16. aprila 2014. godine održao ročište na kojemu su apelant i izvršenik ostali kod navoda iznesenih u prigovoru i odgovoru na prigovor.
12. Rješenjem od 25. aprila 2014. godine Općinski sud je odbio prigovor izvršenika.
13. Nezadovoljan navedenim rješenjem, izvršenik je izjavio žalbu, a Kantonalni sud u Zenici je Rješenjem broj 42 1 Ip 004770 14 Pž od 8. oktobra 2014. godine žalbu izvršenika uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
14. U ponovljenom postupku Općinski sud je 16. februara 2015. godine održao ročište, a 24. februara 2015. godine donio rješenje kojim se odbija kao neosnovan prigovor izvršenika, obustavlja izvršenje određeno rješenjem o izvršenju od 7. augusta 2013. godine i ukidaju sve provedene radnje u odnosu na nekretnine koje su upisane u zk. ulošku broj 937 k.o. Maglaj.
15. Zaključkom od 27. marta 2015. godine Općinski sud je naložio apelantu i izvršeniku da u roku od osam dana postignu saglasnost o vrijednosti preostalih nekretnina.
16. Apelant je 8. aprila 2015. godine obavijestio Općinski sud da izvršenik nije zainteresiran za postizanje sporazuma o visini prodajne cijene nekretnina, te je predložio vještačenje vještaka građevinske struke.
17. Općinski sud je rješenjem od 11. juna 2015. godine odredio predloženo vještačenje.
18. Vještak je 24. septembra 2015. godine dostavio nalaz i mišljenje.
19. Apelant je 8. oktobra 2015. godine dostavio izjašnjenje na nalaz i mišljenje u kojemu je predložio da vještak uradi procjenu drugih nekretnina.
20. Vještak je 11. decembra 2015. godine dostavio dopunu nalaza i mišljenja.
21. Općinski sud je zaključkom od 16. decembra 2015. godine obavijestio apelanta da se izvršenje na predloženim nekretninama neće provesti prodajom navedenih nekretnina s obzirom na očiglednu nesrazmjeru vrijednosti potraživanja od 32.920,93 KM, zakonskih zateznih kamata, troškova parničnog i izvršnog postupka i vrijednosti nekretnina izvršenika od 676.497,10 KM, što je u suprotnosti sa čl. 12. i 15. Zakona o obveznim odnosima i čl. 21. i 65. Zakona o izvršnom postupku. Navedenim zaključkom Općinski sud je pozvao apelanta da u roku od 15 dana predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja.
22. Apelant je podneskom od 22. decembra 2015. godine tražio izuzeće postupajućeg sudije.
23. Općinski sud je rješenjem od 28. decembra 2015. godine odbio zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije.
24. Podneskom od 28. decembra 2015. godine apelant je predložio da se raniji zaključak stavi van snage i nastavi sa izvršnim postupkom, odnosno da se utvrdi procjena nekretnina i zakaže prodaja.
Prema stanju u spisu, predmetni izvršni postupak je u toku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
25. Apelant smatra da je, zbog neokončanja izvršnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je, između ostalog, naveo da Općinski sud duže od godinu dana nije postupio prema prijedlogu za izvršenje, čime je nanesena materijalna šteta apelantu, jer je onemogućen u provođenju izvršnog postupka na nekretninama koje je označio u prijedlogu za izvršenje. Također, apelant smatra da je i zaključkom kojim ga je Općinski sud obavijestio da se na predloženim nekretninama neće provoditi izvršenje zbog nerazmjera vrijednosti, direktno onemogućena naplata njegovog potraživanja.
b) Odgovor na apelaciju
26. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da odredba člana 65. Zakona o izvršnom postupku daje pravo, mogućnost i obavezuje sud da izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje i provodi u obimu koji je potreban za namirenje, te da tražitelj izvršenja ima pravo podnijeti kako prigovor, tako i žalbu protiv svake odluke suda donesene u prvom stepenu kojom se okončava postupak. Također, Općinski sud je naveo da niti jednom radnjom nije povrijedio apelantovo pravo na imovinu s obzirom na to da izvršni postupak nije obustavljen ili na drugi način okončan.
V. Relevantni propisi
27. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 8.
Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 65.
Obim izvršenja novčanih potraživanja Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.
VI. Dopustivost
28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
29. U kontekstu apelacijske nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
30. Budući da navodi iz apelacije, u ovom dijelu, ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje neokončanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravomoćne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
31. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se moraju realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
32. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
33. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21).
34. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom prijedloga za izvršenje od 14. augusta 2012. godine nije okončan u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
36. Apelant smatra da je, zbog neokončanja izvršnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
37. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
38. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
39. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
40. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji se uzima u obzir
41. Ustavni sud zapaža da je apelant 14. augusta 2012. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan i da traje gotovo četiri godine.
Analiza trajanja postupka
42. Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojemu je izvršenje predloženo na brojnim nekretninama izvršenika i da su na pojedinim nekretninama ranije upisana založna prava, te u kojemu je tokom postupka bilo neophodno izvršiti vještačenje, tako da se konkretan predmet može smatrati nešto složenijim.
43. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud konstatira da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka. Naprotiv, apelant je podnescima od 24. januara 2013. godine, 30. aprila 2013. godine i 4. juna 2013. godine urgirao postupanje Općinskog suda. Dakle, apelant je poduzimao radnje koje su mu bile na raspolaganju kako bi ubrzao postupak izvršenja u čemu evidentno nije uspio. Osim toga, ocjenjujući značaj koji predmetni postupak ima za apelanta, Ustavni sud, iz apelacijskih navoda i dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, smatra da je taj postupak značajan za apelanta, budući da je riječ o privrednom subjektu koji je dužan ispuniti i finansijske obaveze kako prema državi, tako i prema svojim zaposlenima, pa je veoma značajno da pravovremeno naplati svoja potraživanja.
44. Analizirajući postupanje redovnih sudova u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi člana 5. stav 1. Zakona o izvršnom postupku i praksi Evropskog suda (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
45. U tom kontekstu, analizirajući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu, uprkos brojnim urgencijama apelanta, trebalo približno godinu dana da rješenjem od 7. augusta 2013. godine odluči o apelantovom prijedlogu za izvršenje od 14. augusta 2012. godine. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo više od osam mjeseci da rješenjem od 25. aprila 2014. godine odluči o prigovoru izvršenika od 14. augusta 2013. godine, ali se, prema ocjeni Ustavnog suda, navedeni period ne može smatrati nerazumnim imajući u vidu činjenicu da je izvršenik podneskom od 12. oktobra 2013. godine predložio da apelantovo potraživanje izmiri vršenjem radova za apelanta, što apelant u podnesku od 27. marta 2014. godine nije prihvatio. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud, odlučujući o žalbi izvršenika protiv rješenja kojim je njegov prigovor odbijen, rješenjem od 8. oktobra 2014. godine osporeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku Općinski sud je u razumnim vremenskim razmacima održao ročište (16. februara 2015. godine) i donio rješenje kojim je odbio prigovor izvršenika (24. februara 2015. godine), a nakon što se apelant i izvršenik nisu sporazumjeli o visini prodajne cijene nekretnina, odredio vještačenje nekretnina (11. juna 2015. godine), pribavio nalaz i mišljenje (24. septembra 2015. godine), kao i dopunu nalaza i mišljenja vještaka (11. decembra 2015. godine), te nakon dostavljanja dopunjenog nalaza i mišljenja, zaključkom od 16. decembra 2015. godine obavijestio apelanta da se izvršenje neće provesti na predloženim nekretninama s obzirom na očiglednu nesrazmjeru vrijednosti potraživanja i vrijednosti nekretnina, te apelantu naložio predlaganje drugog predmeta ili sredstva izvršenja. S obzirom na izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je, iako je Općinski sud u pretežnom dijelu izvršnog postupka postupao u razumnim rokovima, taj sud imao značajan početni period neaktivnosti u trajanju od približno godinu dana. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je blagovremeno donošenje rješenja o izvršenju, kao i poduzimanje predloženih izvršnih radnji, posebno kada je u pitanju izvršenje na nekretninama izvršenika, od odlučujućeg značaja za namirenje tražitelja izvršenja zbog čega Ustavni sud nalazi da je upravo iskazana početna neaktivnost Općinskog suda mogla značajno utjecati na namirenje apelantovog potraživanja u izvršnom postupku. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud nije naveo niti jednu činjenicu ili argument koji bi opravdao nepostupanje u navedenom periodu iz čega proizlazi da nema opravdanja za uočeni period neaktivnosti Općinskog suda. Osim navedenog, Ustavni sud smatra da je Općinski sud tokom prvostepšenog postupka postupao i nedjelotvorno s obzirom na to da je rješenjem Kantonalnog suda njegovo rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud svojim ponašanjem, odnosno odsustvom aktivnosti nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, propustio izvršiti svoju obavezu da učinkovito provede izvršni postupak koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim. Stoga, Ustavni sud nalazi da se odgovornost za neokončanje predmetnog izvršnog postupka u periodu od gotovo četiri godine može u odlučujućoj mjeri pripisati Općinskom sudu.
46. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene činjenice, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog neokončanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
47. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelanta o povredi prava na imovinu s obzirom na to da se ti navodi zasnivaju na navodima o neokončanju izvršnog postupka.
VIII. Zaključak
48. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak traje gotovo četiri godine i još uvijek nije okončan zbog toga što je Općinski sud, uslijed neaktivnosti i nedjelotvornog postupanja, propustio izvršiti svoju obavezu da učinkovito i ekonomično provede izvršni postupak.
49. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman