Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5047/13 (I. R.)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Radni spor
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5047/13
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5047/13, rješavajući apelaciju Imeldina Radaslića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Imeldina Radaslića.
Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na suđenje u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 046750 09 Rsz od 26. juna 2014. godine.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Imeldinu Radasliću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Imeldinu Radasliću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Imeldin Radaslić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Femil Čurt, advokat iz Sarajeva, podnio je 10. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 046750 09 Rsz.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 10. juna 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 20. juna i 2. jula 2014. godine dostavio odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 22. oktobra 2007. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv tuženog „Doncafe International“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade iz radnog odnosa, vsp. 12.600,00 eura.
6. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 P 046750 07 P od 23. marta 2009. godine, kojom je obavezao tuženog da apelantu na ime naknade iz radnog odnosa isplati iznos od 12.600,00 eura, plativo u KM po srednjem kursu koji plaćaju poslovne banke u središtu suda na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31. oktobra 2006. godine pa do isplate, uz naknadu troškova postupka u iznosu od 3.669,60 KM.
7. Tuženi je 7. aprila 2009 godine podnio žalbu protiv navedene Presude Općinskog suda broj 65 0 P 046750 07 P od 23. marta 2009. godine. Predmet je 8. juna 2009. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi i zaveden je pod poslovnim brojem 65 0 Rs 046750 09 Rsz.
8. Apelant je podnescima od 7. juna, 2. septembra i 13. decembra 2011. godine urgirao kod Kantonalnog suda, tražeći da taj sud hitno uzme predmet u rad.
9. Iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Kantonalni sud proizlazi da je taj sud donio Presudu broj 65 0 Rs 046750 09 Rsz od 26. juna 2014. godine kojom je žalbu tuženog djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio na način pobliže opisan u izreci presude.
10. Iz stanja spisa i informacija kojima raspolaže Ustavni sud proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je zbog nepostupanja Kantonalnog suda i nedonošenja odluke po žalbi u periodu od 8. juna 2009. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je predložio da Ustavni sud apelaciju proglasi dopustivom i naloži Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj 65 0 Rs 046750 09 Rsz. Osim toga, apelant je predložio da Ustavni sud naloži Kantonu Sarajevu da mu isplati naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.950,00 KM usljed kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju od 20. juna 2014. godine Kantonalni sud je naveo „da ima nedovoljan broj sudija (nedostaje 32 sudija) i da svaki sudija u svom referatu ima između 900-1.000 predmeta, od koji su većina hitni predmeti 85%, što su objektivne okolnosti koje utiču na dužinu trajanja postupka pred [tim] sudom“.
13. Kantonalni sud je uz odgovor na apelaciju od 2. jula 2014. godine dostavio i Presudu broj 65 0 Rs 046750 09 Rsz od 26. juna 2014. godine.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 046750 09 Rsz od 26. juna 2014. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom (ne i Općinskim) povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje „razuman rok“
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantna načela
23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b)Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 8. juna 2009. godine, kao dana kada je Kantonalni sud zaprimio predmet radi odlučivanja o žalbi, do 26. juna 2014. godine kada je Kantonalni sud donio presudu kojom je okončao predmetni parnični postupak. Dakle, žalbeni postupak je trajao preko pet godina. c)Analiza razumnosti trajanja postupka
26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu koji je nakon podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Kantonalnog suda, u okviru kojeg je apelant tražio isplatu na ime naknade iz radnog odnosa, pa se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Osim toga, budući da apelant traži zaštitu prava iz radnog odnosa, neupitno je da je predmetni postupak za apelanta značajan, a i po zakonu je hitne prirode.
27. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je on na bilo koji način utjecao na dužinu trajanja postupka. Naprotiv, apelant je podnescima od 7. juna, 2. septembra i 13. decembra 2011. godine urgirao kod Kantonalnog suda, tražeći da taj sud hitno uzme predmet u rad, što nesumnjivo govori o njegovom interesu za što bržim rješavanjem njegovog predmeta.
28. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud primjećuje da je taj sud u predmetnom postupku pokazao nedopustivu neefikasnost jer je tek nakon pet godina od prijema predmeta na dalje postupanje po žalbi donio Presudu broj 65 0 Rs 046750 09 Rsz od 26. juna 2014. godine kojom je predmetni postupak okončan, a kao opravdanje za nepostupanje u predmetu Kantonalni sud je naveo „da ima nedovoljan broj sudija (nedostaje 32 sudija) i da svaki sudija u svom referatu ima između 900-1.000 predmeta, od koji su većina hitni predmeti 85%, što su objektivne okolnosti koje utiču na dužinu trajanja postupka pred [tim] sudom“. S tim u vezi, Ustavni sud ponavlja da kadrovska nepopunjenost nije prihvatljivo opravdanje za odugovlačenje postupka ili, kao što je u konkretnom slučaju, potpunu neaktivnost žalbenog suda u periodu od pet godina, te podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi.
29. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da je Kantonalnom sudu bilo potrebno preko pet godina da bi odlučio o žalbi tuženog u predmetnom postupku, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
30. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog - samo žalbenog - postupka koji je trajao duže od pet godina ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.950,00 KM. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da, zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
32. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
33. S obzirom na to da postupak prema zakonu spada u kategoriju hitnih postupaka, Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prema usvojenim kriterijima trebalo isplatiti ukupan iznos od 1.500,00 KM. Taj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište Kantonalnog suda koji je odgovoran za dužinu postupka, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetu koji je pred Kantonalnim sudom po žalbi trajao preko pet godina, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije doprinio tome da žalbeni postupak traje tako dugo, a Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio relevantno opravdanje za svoju neaktivnost.
35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman