Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5625/15 (M. Ć.)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5625/15

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5625/15, rješavajući apelaciju Mirsade Ćehić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Mirsade Ćehić podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka u kojem je donesena Presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 Rs 022132 15 Rsž od 1. februara 2016. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Mirsada Ćehić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše podnijela je 21. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u kojem je donesena Presuda Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 Rs 022132 13 Rs od 29. maja 2015. godine i koji se u trenutku podnošenja apelacije nalazio pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 23 0 Rs 022132 15 Rsž.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 30. decembra 2015. godine, a od Općinskog suda 18. marta 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 30. decembra 2015. godine, a Općinski sud 21. marta 2016. godine.

4. Budući da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da će presuda biti donesena do kraja januara 2016. godine, Ustavni sud je od Kantonalnog suda zatražio informaciju u vezi sa navedenim.

5. Kantonalni sud je 16. marta 2016. godine dostavio drugostepenu presudu.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:

7. Apelantica je 11. decembra 2013. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv tuženog „Saniteksa“ d.d. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate potraživanja iz radnih odnosa.

8. Apelantica je 4. februara 2014. godine podnijela zahtjev za izuzeće postupajuće sutkinje.

9. Općinski sud je rješenjem od 10. aprila 2014. godine donio odluku kojom se usvaja apelanticin zahtjev za izuzeće postupajuće sutkinje.

10. Općinski sud je 11. aprila 2014. godine dostavio tužbu radi davanja odgovora, a tuženi je odgovor na tužbu dostavio 9. maja 2014. godine.

11. Apelantica je podnescima od 3. septembra 2014. godine i 25. septembra 2014. godine urgirala postupanje Općinskog suda.

12. Podneskom od 19. januara 2015. godine apelantica je precizirala tužbeni zahtjev.

13. Općinski sud je pripremno ročište održao 20. januara 2015. godine a ročišta za glavnu raspravu 19. februara 2015. godine, 20. marta 2015. godine i 5. maja 2015. godine. Tokom prvostepenog postupka provedeni su dokazi: čitanje isprava, vještačenje vještaka ekonomske struke i saslušanje vještaka.

14. Općinski sud je Presudom broj 23 0 Rs 022132 13 Rs od 29. maja 2015. godine u cijelosti odbio apelanticin tužbeni zahtjev i obavezao apelanticu da nadoknadi troškove parničnog postupka.

15. Nezadovoljna navedenom presudom, apelantica je 11. juna 2015. godine izjavila žalbu, a predmet je Kantonalnom sudu dostavljen 29. jula 2015. godine.

16. Podneskom od 17. listopada 2015. godine apelantica je urgirala postupanje Kantonalnog suda.

17. Kantonalni sud je Presudom broj 23 0 Rs 022132 15 Rsž od 1. februara 2016. godine djelomično usvojio apelanticin tužbeni zahtjev i preinačio prvostepenu presudu na način da se tuženi obavezuje da apelantici na ime potraživanja iz radnog odnosa isplati ukupan iznos od 32.150,66 KM.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelantica smatra da joj je u parničnom postupku povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je, između ostalog, navela da su u parničnom postupku prekršeni svi razumni rokovi za postupanje redovnih sudova, čime joj je onemogućen slobodan pristup sudu, odnosno okončanje postupka u razumnom roku, s obzirom na to da su prošle više od dvije godine a parnični postupak nije okončan iako se radi o radnom sporu koji je hitan. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Kantonalnom sudu da donese odluku o žalbi. Također, apelantica je predložila da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 10.000,00 KM zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

19. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da se apelanticin predmet nalazi na 54. mjestu u redoslijedu rješavanja predmeta koji se uzimaju u rad prema starosti inicijalnog akta, te da će u apelanticinom predmetu drugostepena odluka biti donesena u januaru 2016. godine.

20. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju detaljno izložio hronologiju postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da, imajući u vidu da je prvostepena presuda donesena nakon proteka godinu i po od podnošenja tužbe, odnosno da je predmetni postupak pravomoćno okončan u roku manjem od tri godine, taj sud smatra da su neosnovani navodi iz apelacije o nedonošenju odluke u razumnom roku. S obzirom na navedeno, Općinski sud je predložio da se predmetna apelacija odbije.

V. Relevantni propisi

21. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217.

(4) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(5) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI. Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

25. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 11. decembra 2013. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

27. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

30. Ustavni sud, također, podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir

31. Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom od 11. decembra 2013. godine pokrenula parnični postupak i da je taj postupak okončan presudom Kantonalnog suda od 1. februara 2016. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jesu dvije godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

32. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče tužbenoga zahtjeva radi isplate potraživanja iz radnih odnosa, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

33. U pogledu apelanticinog ponašanja, Ustavni sud konstatira da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini trajanja postupka. Naprotiv, apelantica je u više navrata urgirala postupanje redovnih sudova, čime je pokušala ostvariti što hitnije rješavanje predmeta. Osim toga, imajući u vidu da apelantica u konkretnom slučaju traži naknadu potraživanja iz radnih odnosa, Ustavni sud smatra da je predmet značajan za apelanticu.

34. Analizirajući dužinu trajanja postupka i postupanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud prvostepenu presudu donio 29. maja 2015. godine, odnosno nakon proteka godinu i šest mjeseci od podnošenja tužbe. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tokom prvostepenog postupka u relativno kratkom roku odlučio o apelanticinom zahtjevu za izuzeće postupajuće sutkinje (10. aprila 2014. godine), dostavio tužbu na odgovor (11. aprila 2014. godine) a nakon prijema odgovora na tužbu u razumnom roku održao pripremno ročište (20. januara 2015. godine) i ročišta za glavnu raspravu (19. februara 2015. godine, 20. marta 2015. godine i 5. maja 2015. godine), te 29. maja 2015. godine donio prvostepenu presudu. S druge strane, u vezi s postupanjem Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je predmet dostavljen Kantonalnom sudu 29. jula 2015. godine, te da je taj sud, također, u relativno kratkom roku nakon proteka šest mjeseci donio drugostepenu presudu (1. februara 2016. godine) kojom je apelanticinu žalbu usvojio i preinačio prvostepenu presudu u apelanticinu korist. Imajući u vidu navedeno, a posebno činjenicu da su redovni sudovi u periodu od dvije godine donijeli odluke na dvije instance, te da je parnični postupak okončan, te da pri tome nisu imali značajnih perioda neaktivnosti, Ustavni sud nije mogao zaključiti da su Općinski i Kantonalni sud svojim postupanjem bezrazložno odugovlačili predmetni postupak koji se prema zakonu smatra hitnim.

35. Prema tome, Ustavni sud smatra da ukupno trajanje parničnog postupka, koji se po zakonu smatra hitnim, od dvije godine ne predstavlja kršenje apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

36. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelanticine navode o povredi prava na pristup sudu i prava na imovinu s obzirom na to da se ti navodi zasnivaju na navodima o dužini trajanja postupka. Pitanje naknade nematerijalne štete

37. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nema osnova za razmatranje apelanticinog zahtjeva za naknadu štete zbog dužine trajanja parničnog postupka.

VIII. Zaključak

38. Ustavni sud smatra da ne postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije u situaciji kada je parnični postupak koji se smatra hitnim na dvije instance trajao dvije godine.

39. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5625/15 (M. Ć.) | Sudska praksa | Aktio