Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4844/14 (S. L.)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4844/14
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4844/14, rješavajući apelaciju S. L., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija S. L. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka okončanog Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 72 0 I 034002 04 I od 15. avgusta 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. S. L. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laminaca, podnio je 11. novembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 72 0 I 034002 04 I. Apelant je dopunio apelaciju 9. decembra 2014. godine, 16. januara i 15. maja 2015. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 29. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 3. marta 215. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Apelant je 2. juna 2004. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv „Ribnjaka Bardača“ a.d. iz Srpca (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu pravosnažnih presuda Osnovnog suda u Srpcu broj P-67/98 od 25. decembra 2001. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Ž-33/03 od 9. februara 2004. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud donio Rješenje broj I-102/04 od 23. juna 2004. godine kojim je prihvatio predloženo izvršenje zapljenom novčanog potraživanja i prenosom radi naplate glavnog duga u iznosu od 20.218,58 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28. avgusta 2001. godine do isplate, troškova parničnog postupka u iznosu od 550,00 KM i troškova izvršnog postupka u iznosu od 500,00 KM. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je apelant, nakon što je djelimično namiren, pismenim podneskom predložio izvršenje na cjevovodu dužine 250 m, odnosno građevinskom objektu - nepokretnosti. Rješenjem Osnovnog suda broj 072 0 I 06 001 976 od 9. aprila 2009. godine navedeni apelantov prijedlog je odbačen kao nedozvoljen, a to rješenje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Ž-09-000 069 od 26. maja 2009. godine. Nakon toga, apelant je podneskom od 27. oktobra 2009. godine predložio izvršenje popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, a Osnovni sud ga je dopisom od 4. novembra 2009. godine obavijestio da je izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika dozvoljeno na samom početku postupka, odnosno 2004. godine, a da je u apelantovom prisustvu, uz asistenciju sudske policije, 5. januara 2009. godine izvršen uviđaj u krugu poslovnog prostora i zgradama „Agroimpexa“, te da je potrebno da apelant svoj prijedlog za izvršenje usmjeri na drugi predmet izvršenja na kome do tada izvršenje nije dozvoljeno. Ustavni sud zapaža da je nakon toga Osnovni sud dobio obavještenje od Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci da je rješenjem stečajnog suda od 29. jula 2011. godine zaključen postupak stečaja nad izvršenikom. S obzirom da Osnovni sud nije donio odluku čijom bi se pravosnažnošću predmetni izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu člana 64 Zakona o izvršnom postupku, apelant je 10. septembra 2011. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju koja je registrovana pod brojem AP 3638/11. Nakon toga, Ustavni sud je donio Odluku broj AP 3638/11 od 17. jula 2013. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je usvojio apelaciju, utvrdio kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u predmetu broj I-102/04 (novi broj 072 0 I 06 001976), te naložio Osnovnom sudu da po hitnom postupku okonča postupak u predmetu broj I-102/04 (novi broj 072 0 I 06 001976).
Osporeni postupak
6. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud 28. avgusta 2013. godine održao ročište, na kojem je sačinio zapisnik u kome je, između ostalog, konstatovano da je apelant predložio da se izvršenje sprovede na cjevovodu u dužini od 250 metara.
7. Postupajući po apelantovom prijedlogu, Osnovni sud je donio Rješenje broj 72 0 I 034002 04 I od 15. avgusta 2014. godine kojim je odbačen apelantov prijedlog za izvršenje popisom, procjenom i prodajom cjevovoda, kao nedozvoljen. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da je 9. aprila 2009. godine donio rješenje kojim je apelantov prijedlog odbacio kao nedozvoljen. Nadalje, Osnovni sud je naveo da je apelant ponovo podnio isti prijedlog za izvršenje i kao predmet izvršenja odredio isti cjevovod u dužini od 250 metara, te je pri istom prijedlogu ostao i na ročištu od 28. avgusta 2013. godine. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je odbacio apelantov prijedlog u skladu s članom 63 stav 3 Zakona o izvršnom postupku.
8. Okružni sud u Banjoj Luci je donio Rješenje broj 72 0 I 034002 14 Gž od 23. septembra 2014. godine kojim je odbio apelantovu žalbu i potvrdio rješenje Osnovnog suda od 15. avgusta 2014. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je predložio da Ustavni sud u meritumu odluči i poništi rješenje Okružnog suda i dozvoli izvršenje na nepokretnosti cjevovodu po pravilu za nepokretnosti u izvršenju. Osim toga, apelant je predložio da mu Ustavni sud dosudi pravičnu naknadu u iznosu od 17.782,00 KM sa kamatom.
b) Odgovor na apelaciju
10. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je postupio po nalogu Ustavnog suda i okončao izvršni postupak u konkretnom izvršnom predmetu, da je odluka pravosnažna i predmet završen. Zbog svega navedenog, Osnovni sud smatra da je apelacija neosnovana. V.Relevantni propisi
11. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 63.
Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažna ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.
(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu s odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršeniku.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može sprovesti.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
12. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo da uključuje sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1 Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da obezbijede najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s članom II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
15. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravosnažne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
16. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
17. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju da utiču na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6 Evropske konvencije.
18. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Takođe, jedan od osnovnih principa Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
19. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka, okončanog rješenjem Osnovnog suda od 15. avgusta 2014. godine.
20. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
21. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
23. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
24. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6 Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
25. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
a) Period koji se uzima u obzir
26. U konkretnom slučaju Ustavni sud je u uvodnim napomenama istakao da je u postupku u kojem je doneseno rješenje kojim je Osnovni sud odbacio apelantov prijedlog za izvršenje kao nedozvoljen (15. avgusta 2014. godine) i rješenje kojim je Okružni sud odbio apelantovu žalbu i potvrdio rješenje prvostepenog suda (23. septembra 2014. godine) prethodio postupak koji je okončan Odlukom Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP 3638/11 od 17. jula 2014. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je usvojena apelantova apelacija, utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te naloženo Osnovnom sudu da po hitnom postupku okonča postupak u predmetu broj I- 102/04 (novi broj 072 0 I 06 001976). Iz navedenog proizlazi da je za jedan period na koji se apelacijom ukazuje u pogledu dužine trajanja postupka već donesena konačna i obavezujuća odluka. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, podržavajući sopstvenu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1497/08 od 8. decembra od 22. marta 2010. godine, tač. 42 i 43, dostupna na internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u konkretnom predmetu razmatrati period od donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 3638/11, dakle, od 17. jula 2014. godine do dana donošenja rješenja Osnovnog suda od 15. avgusta 2014. godine kada je predmetni postupak okončan, dakle dužinu postupka koji je približno trajao jednu godinu.
b) Analiza dužine trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog potraživanja na cjevovodu dužine 250 m, odnosno građevinskom objektu - nepokretnosti, te činjenice da je nad izvršenikom otvoren stečajni postupak), Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku.
28. U vezi s apelantovim ponašanjem, ništa ne ukazuje na to da je apelant na bilo koji način uticao na dužinu postupka.
29. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za efikasno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.
30. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da je, nakon donošenja odluke Ustavnog suda broj AP 3638/11 od 17. jula 2013. godine, evidentna početna neaktivnost Osnovnog suda za koju nije ponuđeno opravdanje. Međutim, nakon toga Osnovni sud je donio rješenje od 15. avgusta 2014. godine kojim je odbacio apelantov prijedlog kao nedozvoljen i to rješenje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 23. septembra 2014. godine. Dakle, postupak pred Osnovnim i Okružnim sudom nakon donošenja odluke Ustavnog suda broj AP 3638/11 od 17. jula 2013. godine je trajao oko jednu godinu, te su u tom periodu donesena dva rješenja kojima je predmetni izvršni postupak pravosnažno okončan. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su u predmetnom izvršnom postupku koji je trajao približno jednu godinu, Osnovni i Okružni sud, posmatrajući postupak u cjelini, u razumnom roku preduzimali procesne radnje s ciljem da okončaju postupak, a u skladu s odredbama Zakona o izvršnom postupku, te da svojim radnjama nisu bitno uticali na dužinu trajanja postupka. Pored toga, Ustavni sud ističe da je u Informaciji o izvršenju odluka Ustavnog suda, usvojenoj na sjednici Velikog vijeća od 21. oktobra 2014. godine, konstatovano da je odluka Ustavnog suda broj AP 3638/11 od 17. jula 2013. godine, izvršena, odnosno da je postupljeno po nalogu pomenute odluke, te da je apelantu isplaćena nematerijalna šteta, kao i da je nadležni sud okončao predmetni postupak.
31. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U odnosu na apelantov zahtjev da mu se, zbog dužine trajanja postupka, isplati naknada na ime nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je prema članu 74 Pravila Ustavnog suda ovlašćen da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u „razumnom roku“ u ovom izvršnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
VIII.Zaključak
33. Uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer u ponašanju Osnovnog i Okružnog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.
34. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman