Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2794/13 (AS Šped d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2794/13
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2794/13, rješavajući apelaciju AS Špeda d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija AS Špeda d.o.o. Banja Luka podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom zbog propuštanja Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 062623 09 Ps od 4.
marta 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. AS Šped d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 25. juna 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodio kod Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) kao predmet broj 57 0 Ps 062623 09 Ps, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom zbog propuštanja tog suda broj 57 0 Ps 062623 09 Ps od 4. marta 2014. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 15. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Okružni privredni sud je dostavio 27. maja 2014. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant je putem punomoćnika 25. aprila 2009. godine protiv tuženog podnio tužbu Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) radi isplate duga. Nakon osnivanja okružnih privrednih sudova koji su počeli s radom 1. maja 2010. godine predmet je dostavljen Okružnom privrednom sudu kao stvarno nadležnom na dalje postupanje, gdje je predmet zaveden i vođen pod brojem 57 0 Ps 062623 09 Ps. Iz stanja spisa proizlazi da su redovni sudovi više puta pokušavali da dostave tužbu na odgovor tuženom, ali da dostava na adresu navedenu u tužbi nije bila moguća.
6. Okružni privredni sud je Rješenjem broj 57 0 Ps 062623 09 Ps od 12. aprila 2012. godine pozvao apelanta da u roku od osam dana uredi tužbu tako što će označiti tačnu adresu tuženog ili da predloži drugi način dostavljanja tužbe tuženom na odgovor. Apelant je podneskom od 27. aprila 2012. godine obavijestio Okružni privredni sud da je od Ministarstva unutrašnjih poslova, CJB Banja Luka, zatražio tačnu adresu zakonskog zastupnika tuženog, ali da postoji vjerovatnoća da te podatke apelant neće moći da pribavi u ostavljenom roku, te moli sud da taj rok produži. Apelant je podneskom od 31. maja 2012. godine uredio tužbu tako što je sudu dostavio adresu zakonskog zastupnika tuženog i predložio da se tužba na odgovor dostavi tuženom putem njegovog zakonskog zastupnika.
7. Okružni privredni sud je tužbu na odgovor tuženom dostavio putem oglasne table suda, nakon čega je u predmetnom postupku donio Presudu zbog propuštanja broj 57 0 Ps 062623 09 Ps od 4. marta 2014. godine, koja je postala pravosnažna 7. aprila 2014. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan.
8. Apelant je u cilju okončanja predmetnog parničnog postupka podnosio urgencije Okružnom privrednom sudu, i to: 24. juna 2010. godine, 13. januara 2011. godine, 10. avgusta 2011. godine, 22. novembra 2012 godine i 22. aprila 2013. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, zbog čega je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
10. U odgovoru na apelaciju Okružni privredni sud je naveo da je apelant tužbu protiv tuženog podnio 25. aprila 2009. godine, da je sud bez odlaganja pokušao dostaviti tužbu na odgovor, ali da i nakon deset pokušaja sud nije uspio da dostavi tužbu na odgovor na adresu koju je apelant označio u tužbi, kao ni na adresu zakonskog zastupnika tuženog koju je na zahtjev suda naknadno dostavio. Navodi da je sud, u skladu sa Zakonom o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku), pozvao apelanta da pravilno uredi tužbu tako što će navesti tačnu adresu tuženog, te da su se dostavnice vraćale s naznakom „obaviješten nije tražio“ i da je, nakon konstatacije dostavljača pošte da je tuženi s navedene adrese odselio, sud dostavu izvršio na osnovu člana 349 Zakona o parničnom postupku, gdje je tužbu tuženom dostavio na odgovor putem oglasne table suda. Ističe da je u predmetnom postupku donio presudu zbog propuštanja 4. marta 2014. godine, koja je postala pravosnažna 7. aprila 2014. godine i predmet je arhiviran. Navodi da apelantov predmet nije bio obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta koji je sudu dostavio Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTS), te da sud nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva.
V.Relevantni propisi
11. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
12. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. U skladu s članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva, iako je predmetni parnični postupak okončan Presudom zbog propuštanja Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 062623 09 Ps od 4. marta 2014. godine budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
16. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupaka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te povreda prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
18. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 25. aprila 2009. godine, kao dana podnošenja tužbe, do 4. marta 2014. godine, kada je Okružni privredni sud donio presudu zbog propuštanja kojom je okončao predmetni parnični postupak. Dakle, postupak koji je trajao približno pet godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan navedenom presudom zbog propuštanja Okružnog privrednog suda, da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na to da je u predmetnom postupku donesena presuda zbog propuštanja, odnosno da sud nije utvrđivao posebne činjenice, već je samo primijenio procesni zakon, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
22. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant svojim ponašanjem u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka tako što je sudu podnio neurednu tužbu u odnosu na adresu tuženog, da je na poziv suda da uredi tužbu apelant tražio dodatni rok za postupanje po navedenom rješenju Okružnog privrednog suda, da je nakon toga sudu dostavio adresu zakonskog zastupnika tuženog, na koju sud nije mogao dostaviti tužbu na odgovor. Iz stanja spisa proizlazi da je sud tužbu na odgovor tuženom dostavio putem oglasne table suda. Ustavni sud zapaža da je apelant Okružnom privrednom sudu podnosio urgencije u cilju okončanja predmetnog postupka, na osnovu čega proizlazi da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta.
23. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi nakon prijema tužbe u više navrata pokušavali da dostave tužbu na odgovor tuženom, gdje je Okružni privredni sud rješenjem od 12. aprila 2012. godine pozvao apelanta da uredi tužbu tako što će označiti tačnu adresu tuženog, odnosno iz stanja spisa proizlazi da se tužba tuženom na odgovor dostavila putem oglasne table suda, nakon čega je sud donio presudu zbog propuštanja. Ustavni sud zapaža da je Okružni privredni sud u vremenskom periodu od približno četiri godine od njegovog osnivanja u predmetnom postupku donio presudu zbog propuštanja. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da su u predmetnom postupku postojale objektivne okolnosti koje su sprečavale sud da blagovremeno dostavi tužbu na odgovor tuženom, zbog čega je sud u više navrata bezuspješno slao tužbu na odgovor, a što je znatno uticalo na dužinu trajanja postupka, koji je nakon približno pet godina od podnošenja tužbe okončan presudom zbog propuštanja.
24. Ustavni sud zapaža da je i sam apelant u određenoj mjeri odgovoran za dužinu trajanja predmetnog postupka tako što je sudu podnio neurednu tužbu, koju i nakon poziva suda nije pravilno uredio u odnosu na tačnu adresu tuženog i njegovog zakonskog zastupnika, nakon čega je tužba na odgovor dostavljena tuženom putem oglasne table suda, te da u predmetnom postupku nije došlo do povrede apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
25. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u predmetnom postupku, koji je nakon približno pet godina okončan navedenom presudom zbog propuštanja Okružnog privrednog suda, a čijoj dužini je u određenoj mjeri doprinio i sam apelant, nije došlo do kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
26. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu trajanja postupka. U skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, to apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade. Ostali navodi
27. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na nediskriminaciju takođe odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i navode apelacije o kršenju prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u predmetnom postupku koji je nakon približno pet godina okončan Presudom zbog propuštanja Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 062623 09 Ps od 4. marta 2014. godine, a u kom postupku je i sam apelant u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka tako što je sudu podnio neurednu tužbu koju, i nakon poziva suda, nije pravilno uredio.
29. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman