Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2341/13 (A. P., F. P. i S. P.)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2341/13
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2341/13, rješavajući apelaciju Arife Pilipović i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Arife Pilipović, Ferida Pilipovića i Sedine Pilipović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Velikoj Kladuši u predmetu broj 23 0 P 004752 05 P, koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 004752 13 Gž od 1. aprila 2013. godine.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom
74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Arifi Pilipović, Feridu Pilipoviću i Sedini Pilipović u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke solidarno isplati ukupan iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati Arifi Pilipović, Feridu Pilipoviću i Sedini Pilipović zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Arifa Pilipović, Ferid Pilipović i Sedina Pilipović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Male Kladuše, koje zastupa Fikret Čelebić, advokat iz Novog Grada, podnijeli su 28. maja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 23 0 P 004752 05 P, koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 P 004752 13 Gž od 1. aprila 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda zatraženo je 21. marta 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 24. marta 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud 25. marta 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelanti su posredstvom opunomoćenika 1. jula 2005. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv tuženog „Bosansko-njemačkog osiguranja“ d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, vsp. 10.050,00 KM.
6. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud tek 28. januara 2011. godine po ovakvoj tužbi poduzeo prvu radnju, dostavom tužbe na odgovor tuženom.
7. Nadalje, iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud „rješenjima od 9. i 27. juna i 16. augusta 2011. godine [...] pozivao opunomoćnika [apelanata] da dostavi tačnu adresu tuženog, a opunomoćenik [apelanata] je u podnescima koje je dostavljao [...], konstantno isticao činjenicu da je protiv tuženog pokrenut postupak likvidacije kod Općinskog suda u Tuzli, ali nije dostavljao adresu tuženog koji je u likvidaciji. Iz navedenih razloga, sud je u interesu [apelanata] dopisom od 25. oktobra 2011. godine zatražio od Općinskog suda u Tuzli, kao registarskog suda, aktuelni izvod iz sudskog registra za tuženog, pa kako isti sud nije po ovom dopisu dostavio takav izvod, sud je ponovo od istog suda, dopisom od 30. januara 2012. godine, zatražio ovakav izvod i Općinski sud u Tuzli je [Općinskom] sudu 13. februara 2012. godine dostavio aktuelni izvod. Kako je u istom navedena adresa tuženog, sud je na tu adresu dostavio tuženom tužbu na odgovor 28. marta 2012. godine“.
8. Iz odgovora na apelaciju, trakođer, proizlazi da je tuženi 25. aprila 2012. godine dostavio odgovor na tužbu, pa je [Općinski] sud zakazao pripremno ročište za 3. juli 2012. godine. Predmetno ročište je po prijedlogu apelanata odgođeno za 19. septembar 2012. godine. Pripremno ročište je održano 19. septembra 2012. godine i zakazana glavna rasprava za 19. novembar 2012. godine, koja je održana, te je odlučeno da će odluka biti donesena 14. decembra 2012. godine.
9. Općinski sud je donio Presudu broj 23 0 P 004752 05 P od 14. decembra 2012. godine.
10. Protiv prvostepene presude apelanti su podnijeli žalbu 10. januara 2013. godine, koja je dostavljena na odgovor tuženom 25. januara 2013. godine, nakon čega je predmet 26. februara 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi.
11. Kantonalni sud je donio Presudu broj 23 0 P 004752 13 Gž od 1. aprila 2013. godine. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su opisali hronologiju predmetnog postupka i istakli „da je od momenta podnošenja tužbe pa do donošenja konačne odluke proteklo sedam godina i devet mjeseci, te da su [...] za to vrijeme trpjeli ogromnu štetu, a ni konačan ishod nije donio pozitivno rješenje, [zbog čega] smatraju da je došlo do povrede prava na razuman rok trajanja suđenja“. Apelanti su, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražili naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud se u odgovoru na apelaciju ukratko osvrnuo na hronologiju parničnog postupka koji je, u skladu sa dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju. Općinski sud je istakao da je „tek 28. januara 2011. godine, po [...] tužbi [apelanata] poduzeo prvu radnju, dostavom tužbe na odgovor tuženom. Kako je [ta] radnja poduzeta po proteku dužem od pet godina, to bez obzira na broj predmeta koje je dužio predmetni sudija, nema logičnog opravdanja za ovakav propust i ovoliko kašnjenje u dostavi tužbe na odgovor, i u tom dijelu apelant s pravom ističe da predmet nije riješen u razumnom roku“. Nadalje, Općinski sud je istakao da apelacija nije osnovana, bez obzira na to što je postojao propust u pogledu kašnjenja dostave tužbe na odgovor.
14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo „da je odluku po žalbi donio u roku od jednog mjeseca i pet dana, što je izuzetno kratak rok u postupku odlučivanja po žalbi“. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da „za sve što se proceduralno događalo pred prvostepenim sudom u periodu od 10. jula 2005. godine, kada je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena, do 14. decembra 2012. godine, kada je donesena prvostepena odluka, podjednaku odgovornost snose i prvostepeni sud i stranke“. Imajući u vidu navedeno, te s obzirom da nije utjecao na dužinu trajanja postupka u konkretnom predmetu, Kantonalni sud je predložio da se apelacija, u odnosu na njega, odbije.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
19. U konkretnom slučaju apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 23 0 P 004752 13 Gž od 1. aprila 2013. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti su primili 8. aprila 2013. godine, a apelacija je podnesena 28. maja 2013. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelanti ukazuju da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantni principi
24. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
25. Podržavajući praksu Evropskog suda, Ustavni sud podsjeća i na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b)Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud zapaža da su apelanti pokrenuli postupak tužbom od 1. jula 2005. godine, a da je konačna odluka Kantonalnog suda donesena 1. aprila 2013. godine. Dakle, postupak je trajao sedam godina i devet mjeseci.
c)Analiza razumnosti trajanja postupka
27. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče tužbenog zahtjeva radi naknade štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o složenom predmetu.
28. Posmatrajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da je opunomoćenik apelanata podnio neurednu tužbu (nije dostavio tačnu adresu tuženog), te da je Općinski sud u tri navrata (9. i 27. juna i 16. augusta 2011. godine) donosio rješenja kojima je apelantu nalagao da dostavi adresu tuženog. Međutim, opunomoćenik apelanata nije dostavljao adresu tuženog, nakon čega je Općinski sud svojim dopisom adresu tuženog tražio od Općinskog suda u Tuzli, koji je 13. februara 2012. godine dostavio izvod iz sudskog registra u kome je navedena adresa tuženog. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud odgodio pripremno ročište zakazano za 3. juli 2012. godine na prijedlog opunomoćenika apelanata. Ustavni sud smatra da je okolnost što je opunomoćenik apelanata podnio nepotpunu i neurednu tužbu, koja nije sadržavala tačnu adresu tuženog, koju nije dopunio ni naknadno, na traženje Općinskog suda, kao i prijedlog za odgađanje pripremnog ročišta, u značajnoj mjeri utjecala na dužinu predmetnog postupka. Međutim, ovaj razlog, sam po sebi, ne može predstavljati opravdanje za nedonošenje odluke povodom tužbe apelanata u razumnom roku. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća na to da je sud taj na kome leži odgovornost i koji je dužan da upravlja postupkom i da, u smislu člana 10. ZPP, „postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova“.
29. Imajući u vidu navedeno, te analizirajući dužinu trajanja predmetnog postupka i postupanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon podnošenja tužbe od 1. jula 2005. godine, prvu procesnu radnju poduzeo tek 28. januara 2011. godine, dakle, nakon pet i po godina, kada je dostavio tužbu tuženom radi davanja odgovora, a da je, zatim, u relativno kratkim rokovima svojim rješenjima, u tri navrata (9. i 27. juna i 16. augusta 2011. godine), pozivao opunomoćenika apelanata da dostavi tačnu adresu tuženog, zatim je u dva navrata (25. oktobra 2011. godine i 30. januara 2012. godine) zatražio izvod iz sudskog registra od Općinskog suda u Tuzli i, konačno, nakon što je dobio adresu tuženog 28. marta 2012. godine dostavio tužbu na odgovor. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je dobio odgovor na tužbu od tuženog, 3. jula 2012. godine zakazao pripremno ročište, koje je odgođeno po prijedlogu opunomoćenika apelanata za 19. septembar 2012. godine, kada je zakazana glavna rasprava za 19. novembar 2012. godine i odlučeno da će odluka biti donesena 14. decembra 2012. godine. Općinski sud je donio presudu 14. decembra 2012. godine protiv koje su tuženi podnijeli žalbu 10. januara 2013. godine, koja je dostavljena na odgovor tuženom 25. januara 2013. godine, nakon čega je predmet 26. februara 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje po žalbi. Kantonalni sud je donio presudu 1. aprila 2013. godine. Dakle, iz izloženog činjeničnog stanja proizlazi da je Općinski sud u početnoj fazi parničnog postupka imao period potpune neaktivnosti koji je trajao oko pet i po godina, što je neprihvatljivo dug period uzme li se u obzir zakonska obaveza Općinskog suda da postupak provede bez odugovlačenja. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju naveo da je prvu radnju poduzeo po proteku dužem od pet godina, te da nema logično opravdanje za takav propust i toliko kašnjenje, kao i da apelant u tom dijelu s pravom ističe da predmet nije rješen u razumnom roku. S druge strane, analizirajući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je predmet 26. februara 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja o izjavljenoj žalbi i da je taj sud 1. aprila 2013. godine, odnosno nakon jednog mjeseca i šest dana, donio drugostepenu presudu. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da je Općinski sud svojim postupanjem doprinio dužini postupka koji se ne može smatrati opravdanim, čime je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d)Pitanje naknade nematerijalne štete
30. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
31. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je parnični postupak u predmetu koji se po zakonu ne smatra hitnim trajao sedam godina i devet mjeseci, Ustavni sud smatra da apelantima treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, solidarno isplatiti ukupan iznos od 1.050,00 KM. Navedeni iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je parnični postupak, na dvije instance, trajao sedam godina i devet mjeseci, s obzirom na to da je dužini trajanja postupka u najvećoj mjeri doprinio Općinski sud koji je imao period potpune neaktivnosti od oko pet i po godina, što je istakao i u odgovoru na apelaciju.
33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman