Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2403/13 (V. T.)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2403/13

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2403/13, rješavajući apelaciju Vesne Tatalović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Vesne Tatalović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelantkinjino pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku po reviziji izjavljenoj protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Ps 002084 08 Pž od 14.

oktobra 2008. godine, okončanom Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 002084 12 Rev 2 od 17. maja 2013.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Vesna Tatalović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Beograda, Srbija, podnijela je 3. juna 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka po reviziji izjavljenoj protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Ps 002084 08 Pž od 14. oktobra 2008. godine, koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 002084 12 Rev 2 od 17. maja 2013. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda zatraženo je 16. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud je 11. juna 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Tužilac „SIB Export import“ d.o.o. Trebinje (u daljnjem tekstu: tužilac) je 20. januara 1992. godine podnio tužbu protiv tužene Beogradske konfekcije „Beko“ a.d. Beograd (u daljnjem tekstu: tužena) radi predaje u posjed nekretnine.

6. Nakon sprovedenog postupka Osnovni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio Presudu broj 11 71 Ps 002084 06 Ps od 27. aprila 2008. godine, kojom je obavezao tuženu, koja je u stečaju, da tužiocu preda u posjed poslovni prostor u Banjoj Luci, u Ulici Veselina Masleše broj 16, površine 658 m², pobliže opisan u dispozitivu presude.

7. Odlučujući o žalbi tužene protiv presude Osnovnog suda, Okružni sud je donio Presudu broj 71 0 Ps 002084 08 Pž od 14. oktobra 2008. godine, kojom je uvažio žalbu tužene u pobijanom dijelu i preinačio prvostepenu presudu na način da je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Tužilac je 10. novembra 2008. godine protiv presude Okružnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je Presudom broj 57 0 Ps 002084 12 Rev 2 od 17. maja 2013. godine reviziju usvojio i preinačio presudu Okružnog suda, tako da je odbio žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda od 27. aprila 2008. godine.

Postupak u odnosu na apelantkinju

9. Apelantkinja je 8. decembra 2009. godine Vrhovnom sudu podnijela prijedlog za miješanje u parnicu na strani tužene. Apelantkinja je u konkretnom slučaju akcionar tužene.

10. Nakon što je Vrhovni sud spis Osnovnog suda vratio Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci da odluči o apelantkinjinom prijedlogu, Okružni sud je donio Rješenje broj 57 0 Ps 002084 06 Ps od 1. marta 2012. godine kojim je prihvatio učešće apelantkinje, kao umješača, na strani tužene.

11. Apelantkinja je 25. aprila 2013. godine Vrhovnom sudu podnijela zahtjev za izuzeće predsjednika tog suda i postupajućeg sudije u tom predmetu.

12. Vrhovni sud je donio dva rješenja broj 118-0-SuV-13-000 003 od 15. maja 2013. godine i broj 118-0-SuV-13-000 004 od 16. maja 2013. godine, kojima je kao neosnovane odbio apelantkinjine zahtjeve.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelantkinja smatra da joj je, zbog dužine trajanja postupka po reviziji, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) tim prije što je postupak započeo 1996. godine, a činjenice nisu sporne, te je u presudi od 14. oktobra 2008. godine iscrpno obrazložen pravni aspekt spora. Apelantkinja traži od Ustavnog suda da utvrdi da je u postupku po reviziji pred Vrhovnim sudom povrijeđeno njeno pravo na suđenje u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je opisao tok postupka pred tim sudom, koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, te da je svoju presudu po izjavljenoj reviziji donio 17. maja 2013. godine. Uz to, Vrhovni sud je donio dva rješenja po apelantkinjinim zahtjevima za izuzeće postupajućeg sudije i predsjednika suda. Vrhovni sud je istakao da je apelantkinja prijedlog za miješanje u parnicu podnijela nakon pravosnažnosti okončanog parničnog postupka, pa, u smislu odredbe člana 371 stav 2 Zakona o parničnom postupku nije bila ovlašćena da izjavi reviziju kao vanredni pravni lijek, jer bi njena revizija bila nedozvoljena. Vrhovni sud smatra da apelantkinja nije stranka u parničnom postupku u kojem je donesena odluka po reviziji, te se ne može smatrati ni učesnikom u postupku pred Ustavnim sudom.

V. Relevantni propisi

15. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasu:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja postupka po reviziji, okončanog Presudom Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 002084 12 Rev 2 od 17. maja 2013. godine, u kojem je apelantkinji priznato procesno svojstvo umješača na strani tužene.

19. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

20. Apelantkinja smatra da joj je, zbog dužine trajanja postupka po reviziji, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da je osporeni postupak pred Vrhovnim sudom pokrenut revizijom tužioca, izjavljenom 10. novembra 2008. godine, i da je taj postupak okončan Presudom Vrhovnog suda od 17. maja 2013. godine. Međutim, Ustavni sud konstatuje da je apelantkinja u konkretnom predmetu postala stranka 8. decembra 2009. godine, kada je Okružnom sudu podnijela prijedlog za miješanje u parnicu, te u tom smislu relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jesu više od tri godine.

c) Analiza dužine trajanja postupka

23. U konkretnom slučaju radi se o postupku po zahtjevu za predaju u posjed nekretnina, koji je u trenutku podnošenja apelacije bio pred Vrhovnim sudom, po reviziji izjavljenoj protiv drugostepene presude. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, te odgovor Vrhovnog suda, Ustavni sud smatra da se nije radilo o posebno složenom predmetu.

24. U pogledu apelantkinjinog ponašanja, Ustavni sud smatra da je i ona u određenoj mjeri doprinijela dužini trajanja postupka, budući da je, umjesto prvostepenom sudu, zahtjev za stupanje u parnicu podnijela neposredno Vrhovnom sudu, te da je podnijela zahtjeve za izuzeće predsjednika Vrhovnog suda i postupajućeg sudije o kojima je taj sud donio odluke za šta mu je bilo potrebno određeno vrijeme, a pored toga, zahtjevi su očigledno bili neosnovani.

25. Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud konstatuje da je Okružni sud, nakon što je apelantkinja prijedlog za miješanje u parnicu podnijela Vrhovnom sudu i nakon što je spis sa tog suda vraćen na nižestepeni, svoju odluku donio tek protekom roka dužeg od dvije godine, što se ne može smatrati ažurnim. Što se tiče ponašanja Vrhovnog suda, Ustavni sud bilježi da je taj sud, nakon izjavljene revizije, odluku donio protekom perioda od četiri i po godine. Iako je apelantkinja prijedlog za miješanje u parnicu podnijela nakon što je tužilac izjavio reviziju, nesporno je da je ovaj period veoma dug, a Vrhovni sud u svom odgovoru nije ponudio argumente koji bi opravdali neaktivnost u tako dugom vremenskom periodu. Iako je apelantkinja umješač u postupku tek u posljednje tri godine, sve to vrijeme Vrhovni sud je bio pasivan, odnosno bilo mu je potrebno dugo vremena da donese svoju odluku. Budući da ni u odgovoru na apelaciju ničim nije opravdao svoje ponašanje, jer argumenti koje je taj sud ponudio ne mogu biti relevantni, a donekle ni tačni, niti Ustavni sud nalazi elemente koji bi nepostupanje Vrhovnog suda mogli opravdati, Ustavni sud smatra da su apelantkinjini navodi o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku osnovani.

26. Posmatrajući postupak u njegovoj cjelini, Ustavni sud smatra da su Okružnom sudu bilo potrebne više od dvije godine da donese odluku po apelantkinjinom prijedlogu za miješanje u parnicu, a da je Vrhovni sud svoju odluku donio tek protekom perioda od četiri i po godine, odnosno tri godine u odnosu na period od kada je apelantkinja podnijela zahtjev da joj se prizna pravo da bude umješač u tom postupku, a godinu i dva mjeseca nakon što joj je to pravo priznato, za koji nije ponudio razumno opravdanje.

27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je postupak po reviziji trajao četiri i po godine, od čega tri godine nakon što je apelantkinja tražila da joj se odobri svojstvo umješača u parnici, a više od godinu od kada joj je to pravo priznato, za koji Vrhovni sud nije ponudio razumno opravdanje, što ne zadovoljava standarde prava na suđenje u razumnom roku.

29. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2403/13 (V. T.) | Sudska praksa | Aktio