Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2529/14 (Ž. V. i drugi)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2529/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine, u predmetu broj AP-2529/14, rješavajući apelacije Željka Vučkovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Željko Vučković protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 067123 13 Gž od 7. marta 2014. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 067123 09 P od 17. juna 2013. godine;

Niko Gazibarić protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travnikubroj 51 0 P 000994 15 Gž 2 od 8. aprila 2015. godine;

Merim Murga protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 023525 14 Gž od 2. aprila 2015. godine;

Duško Milošević protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 P 006244 15 Gž 2 od 1. oktobra 2015. godine;

Mehmed Hrustanbegović zbog nemogućnosti da ostvari pravo na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć drugog lica i ortopedski dodatak zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP 2529/14

1. Željko Vučković (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Jadranka Ivanović, advokat iz Banjaluke, podnio je 30. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 067123 13 Gž od 7. marta 2014. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 067123 09 P od 17. juna 2013. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi naknade štete osporenom drugostepenom presudom žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda kojom je apelantov tužbeni zahtjev za kojim je tražio da se tuženi Krajina ad Banjaluka, Posavina ad Srbac i Z.M. obavežu da mu na ime naknade materijalne štete isplate novčani iznos od 16.280 KM, a na ime naknade nematerijalne štete i to na ime duševnih bolova nastalih zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 3000 KM, na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 3000 KM i na ime pretrpljenog straha 2000 KM.

2. Ustavni sud zapaža da apelant nije u parničnom postupku radi naknade štete skladu sa odredbama člana 237. st 1. i 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09, 49/09 i 61/13) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 067123 13 Gž od 7. marta 2014. godine.

AP 2582/15

3. Niko Gazibarić (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Adis Ribić, advokat iz Travnika podnio je 25. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 000994 15 Gž 2 od 8. aprila 2015. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi naknade štete v.sp. 11.700 KM osporenom drugostepenom presudom žalba je odbijena i potvrđena presuda Općinskog suda u Travniku broj 51 0 P 000994 09 P 2 od od 5. decembra 2014. godine kojom je apelantov tužbeni zahtjev da sud obaveže tuženu Općinu Travnik da mu nadoknadi štetu u iznosu od 11.700 KM sa zakonskom zateznom kamatom zbog trajne nemogućnosti korištenja zauzetog dijela parcele u površini od 1300 m2 odbijen kao neosnovan.

4. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi naknade štete nije u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 000994 15 Gž 2 od 8. aprila 2015. godine.

AP 2850/15

5. Merim Murga (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Goran Bradarić, advokat iz Livna, podnio je 8. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 023525 14 Gž od 2. aprila 2015. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi naknade štete v.sp. 10100 KM osporenom drugostepenom presudom žalba tužene Federacije Bosne i Hercegovine je uvažena, tako da je presuda Općinskog suda u Livnu broj 68 0 P 023525 12 P od 11. jula 2014. godine kojom je naloženo tuženoj da apelantu na ime naknade nematerijalne štete, a zbog nezakonitog lišenja slobode plati iznos od 4980 KM sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 20. avgusta 2012. godine preinačena na način da je apelantov tužbeni zahtjev u cjelosti odbijen kao neosnovan.

6. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi naknade štete nije u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 023525 14 Gž od 2. aprila 2015. godine.

AP 4743/15

7. Duško Milošević (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Janko Nikolić, advokat iz Zvornika podnio je 22. oktobra 2015 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 P 006244 15 Gž 2 od 1. oktobra 2015. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi izmirenja regresnog novčanog potraživanja v.sp. 29.952 KM žalba apelanta kao tuženog je odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda Osnovnog suda u Zvorniku broj 83 0 P 006244 13 P 2 od 25. maja 2015. godine kojom je djelimično usvojen zahtjev tužitelja Triglav osiguranje ad Banjaluka i naloženo apelantu da tužitelju Triglav osiguranje ad Banjaluka kao pravnom sljedniku ranijeg tužioca Krajina Kopaonik dd za osiguranje i reosiguranje Banjaluka isplati na ime regresnog duga ukupan iznos od 29.520 KM na način preciziran u izreci presude.

8. Ustavni sud zapaža da apelant nije u parničnom postupku radi naknade štete skladu sa odredbama člana 237. st 1. i 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09, 49/09 i 61/13) u propisanom roku izjavio reviziju protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 P 006244 15 Gž 2 od 1. oktobra 2015. godine.

AP 866/16

9. Mehmed Hrustanbegović (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 23. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nemogućnosti da ostvari pravo na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć drugog lica i ortopedski dodatak. Rješenjem JU Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, Služba socijalne pomoći Ilidža broj 35/V-08-533-181/13 od 27. novembra 2013. godine apelantov zahtjev za priznavanje prava na ličnu invalidninu, dodatka za njegu i pomoć drugog lica i ortopedskog dodatka odbijen je kao neosnovan zbog neispunjavanja zakonskih uslova za priznavanje prava. Rješenjem Federalnog ministarstva rada i socijalne politike Federacije Bosne i Hercegovine broj 06-35/4-4253/13-LK od 28. marta 2014. godine apelantova žalba protv rješenja Službe od 27. novembra 2013. godine odbijena je kao neosnovana i potvrđeno prvostepeno rješenje. Apelant je 4. septembra 2015. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu u Sarajevu protiv Federalnog zavoda za penzijsko invalidsko osiguranje, kako je u tužbi naveo zbog uzurpacije staža, staža efektivnog trajanja i posebnog staža uzurpacije invalidske penzije i njege i pomoći od drugog lica i zbog šutnje administracije. Kantonalni sud je s obzirom da je tužba nerazumljiva na osnovu odredbi člana 21. i 24. Zakona o upravnim sporovima, te odredbi člana 10. Zakona o upravnim sporovima ukoliko je tužbu podnio zbog ćutanja administracije, dopisom od 11. septembra 2015. godine pozvao apelanta da u roku od 30 dana dostavi uređenu tužbu sudu. Kantonalni sud je donio rješenje broj 09 0 U 024661 15 U od 9. decembra 2015. godine kojim je apelantovu tužbu odbacio kao nedopuštenu, jer apelant u roku od 30 dana nije dostavio sudu uređenu tužbu.

10. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu s odredbama čl. 10., 21. i 24. Zakona o upravnim sporovima (Službene novine Federcije Bosne i Hercegovine, broj 9/05) u skladu sa uputama suda uredio tužbu kako bi ishodovao konačnu odluku koja bi mogla biti predmet apelacionog razmatranja pred Ustavnim sudom.

Spajanje predmeta

11. S obzirom na to da se navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2529/14. Apelacioni navodi

12. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

14. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

15. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2529/14 (Ž. V. i drugi) | Sudska praksa | Aktio