Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1074/16 (S. P.)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1074/16
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1074/16, rješavajući apelaciju Slobodana Perića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Slobodana Perića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 57 0 Mals 094315 11 Mals.
Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča parnični postupak u predmetu broj 57 0 Mals 094315 11 Mals, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Slobodanu Periću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog neokončanja parničnog postupka uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu Slobodanu Periću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Slobodan Perić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Siniša Marić, advokat iz Banje Luke, podnio je 10. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) u predmetu broj 57 0 Mals 094315 11 Mals.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 17. marta 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Okružni privredni sud je dostavio 24. marta 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:
5. Apelant je 14. septembra 2011. godine Okružnom privrednom sudu podnio tužbu protiv tuženog „Optima grupa“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga, vsp. 4.249,75 KM.
6. Okružni privredni sud je 16. septembra 2011. godine tuženom dostavio tužbu na odgovor.
7. Tuženi je 30. septembra 2011. godine dostavio odgovor na tužbu.
8. Okružni privredni sud je pripremno ročište zakazao za 16. mart 2016. godine.
9. Prema stanju u spisu, parnični postupak nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je ,između ostalog, naveo da je od trenutka podnošenja tužbe proteklo više od četiri i po godine, te da Okružni privredni sud nije okončao parnični postupak. Imajući u idu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Okružnom privrednom sudu da po hitnom postupku zakaže pripremno ročište i donese odluku po tužbi. Apelant, takođe, zahtijeva da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u iznosu od 1.500,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Okružni privredni sud je naveo da je zadužen velikim brojem predmeta i da je apelantov predmet, imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe sudu, prema hronologiji rješavanja predmeta, tek došao na red za zakazivanje ročišta, te da je to jedini razlog zbog čega predmet do sada nije bio riješen. Takođe, Okružni privredni sud je naveo da parnične stranke treba da pred sudom imaju ravnopravan status i treba da se pod istim uslovima rješavaju njihovi predmeti, a da razuman rok za rješavanje predmeta treba posmatrati tako da se ima u vidu sa koliko predmeta je zadužen sud, koliko sudija postupa u tim predmetima i vrijeme rješavanja drugih predmeta u sudu.
V. Relevantni propisi
12. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Okružnim privrednim sudom, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
18. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lici na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
21. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut 14. septembra 2011. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine postupka je nešto više od četiri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
23. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak vodi radi isplate duga, te da se, imajući u vidu vrijednost spora, te činjenična i pravna pitanja koja Okružni privredni sud treba riješiti i dokaze koje treba sprovesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
24. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud konstatuje da apelant nije doprinio dužini trajanja postupka. Osim toga, ocjenjujući značaj koji predmetni postupak ima za apelanta, Ustavni sud, na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, ne nalazi elemente na osnovu kojih bi mogao zaključiti da je predmetni postupak od posebnog značaja za apelanta.
25. S druge strane, analizirajući postupanje redovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je Okružni privredni sud apelantovu tužbu od 14. septembra 2011. godine u relativno kratkom roku dostavio tuženom radi davanja odgovora, kao i da je tuženi 30. septembra 2011. godine dostavio odgovor na tužbu. Međutim, Ustavni sud zapaža da su Okružnom privrednom sudu trebale više od četiri godine da u predmetnom postupku zakaže pripremno ročište. U svom odgovoru na apelaciju Okružni privredni sud je istakao da je zadužen velikim brojem predmeta i da se predmeti pred tim sudom rješavaju prema vremenu prijema inicijalnog akta i da je to razlog zbog čega je Okružnom privrednom sudu trebalo više od četiri godine da zakaže pripremno ročište. Takođe, Okružni privredni sud je naveo da parnične stranke treba da pred sudom imaju ravnopravan status a da razuman rok za rješavanje predmeta treba posmatrati tako da se ima u vidu sa koliko predmeta je zadužen sud, koliko sudija postupa u tim predmetima i vrijeme rješavanja drugih predmeta u sudu. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, na primjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Ustavni sud zapaža da je u okolnostima konkretnog predmeta postupanje Okružnog privrednog suda prema vremenu prijema inicijalnog akta istovremeno rezultiralo potpunom neaktivnošću suda u periodu dužem od četiri godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedeno postupanje Okružnog privrednog suda nije bilo efikasno, jer nije dovelo do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda, tako da svaki novi predmet postaje stari kada dođe na red za rješavanje.
26. Prema tome, uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, za Ustavni sud je, zbog značajne neopravdane neaktivnosti Okružnog privrednog suda u trajanju dužem od četiri godine, dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
28. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da parnični postupak u predmetu koji se po zakonu ne smatra hitnim traje nešto više od četiri godine, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 600,00 KM.
29. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište redovnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII. Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu suđenje u razumnom roku, u situaciji kada parnični postupak pred Okružnim privrednim sudom traje više od četiri godine, s obzirom da je Okružni privredni sud imao značajan period neaktivnosti i zbog toga što, pored preduzetih mjera u organizaciji svog rada, nije postigao odgovarajuću efikasnost u radu, tako da svaki novi predmet kontinuirano postaje stari kada dođe na red za rješavanje.
31. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman