Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1034/16 (A. A.)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1034/16

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1034/16, rješavajući apelaciju Azijade Adilović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Azijade Adilović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u žalbenom postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 Rs 045975 13 Rsž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o žalbi u predmetu broj 32 0 Rs 045975 13 Rsž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici Azijadi Adilović u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantici Azijadi Adilović zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Azijada Adilović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Emil Galušić, advokat iz Tuzle, podnijela je 7. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 32 0 Rs 045975 13 Rsž.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 12. marta 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 23. marta 2016. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:

5. Apelantica je 26. novembra 2010. godine Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijela tužbu protiv tuženog DOO „Plavi oblačak“ - Agencije za čišćenje svih vrsta objekata Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa i naknade štete, vsp. 42.380,00 KM.

6. Općinski sud je Presudom broj 32 0 Rs 045975 10 Rs od 23. septembra 2013. godine, između ostalog, utvrdio da je apelantica zasnovala radni odnos kod tuženog na neodređeno vrijeme, te obavezao tuženog da apelantici na ime potraživanja iz radnog odnosa i naknade nematerijalne štete isplati određene novčane iznose, pobliže navedene u izreci presude.

7. Nezadovoljan navedenom presudom, tuženi je 7. oktobra 2013. godine izjavio žalbu.

8. Općinski sud je 5. novembra 2013. godine predmet dostavio Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbi.

9. Kantonalni sud je za 8. april 2016. godine zakazao raspravu radi pravilnog utvrđivanja činjenica.

10. Prema stanju u spisu, Kantonalni sud nije donio odluku o žalbi.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelantica smatra da je, zbog nedonošenja odluke o žalbi u parničnom postupku, povrijeđeno njeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je, između ostalog, navela da je razlog podnošenja apelacije nepostupanje Kantonalnog suda u žalbenom postupku iako se radi o radnom sporu koji se treba rješavati prioritetno i hitno. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Kantonalnom sudu hitno donošenje odluke. Također, apelantica je predložila da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 450,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da na građanskom referatu ima veliki broj neriješenih starih predmeta, da je apelanticin predmet, prema Planu rješavanja starih predmeta, predviđen za prvi kvartal 2016. godine i da će odluka biti donesena do kraja marta 2016. godine. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je istakao kako smatra da će predmet u drugostepenom postupku biti riješen u razumnom roku.

13. Ustavni sud je 31. marta 2016. godine kontaktirao sa Kantonalnim sudom radi provjere da li je donesena presuda Kantonalnog suda, pri čemu je Kantonalni sud obavijestio Ustavni sud da drugostepena presuda nije donesena, te da je postupajuće vijeće odlučilo zakazati ročište radi utvrđivanja činjeničnog stanja za 8. april 2016. godine, nakon čega će odluka biti donesena u zakonskom roku.

V. Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217.

(1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave. (2) Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom.

(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

18. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Kantonalni sud nije u razumnom roku donio odluku o žalbi protiv prvostepene presude, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

19. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja postupka po žalbi, povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

22. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da apelantica ne osporava dužinu postupaka pred prvostepenim sudom, već isključivo ukazuje na dužinu trajanja postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom, u predmetu koji je Kantonalni sud zaprimio 5. novembra 2013. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, razmatrati period od dana kada je Kantonalni sud zaprimio predmet radi odlučivanja o žalbi do dana donošenja ove odluke, dakle, postupak koji traje više od dvije godine i koji, prema stanju spisa, nije okončan.

Analiza razumnosti trajanja postupka

24. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak vodi radi odlučivanja o žalbi tuženog u parničnom postupku radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa i naknade štete. Na osnovu priloženih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim. Međutim, imajući u vidu da apelantica u konkretnom slučaju traži zaštitu prava iz radnih odnosa, Ustavni sud smatra da je predmet od značaja za apelanticu.

25. Analizirajući dužinu trajanja predmetnog postupka i postupanje drugostepenog suda, Ustavni sud prvenstveno ukazuje da su sudovi u postupcima u parnicama iz radnih odnosa, u skladu sa članom 420. Zakona o parničnom postupku, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, „dužni uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova“, čime se zahtijeva dodatna ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da se parnični postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja, te onemogući svaka zloupotreba prava koja strankama pripadaju u postupku. S tim u vezi, Ustavni sud na osnovu stanja u spisu primjećuje da je apelanticin predmet 5. novembra 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbi i da taj sud u periodu dužem od dvije godine nije donio odluku o žalbi tuženog. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da na građanskom referatu ima veliki broj neriješenih starih predmeta, da je apelanticin predmet prema Planu rješavanja starih predmeta predviđen za prvi kvartal 2016. godine i da će odluka biti donesena do kraja marta 2016. godine. Međutim, drugostepena odluka nije donesena ni u navedenom periodu. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se poduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja u kojemu u apelanticinom predmetu koji se, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim, drugostepena presuda nije donesena ni nakon proteka više od dvije godine, preopterećenost tog suda velikim brojem starih predmeta ne može se smatrati vanrednom okolnošću, već sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast poduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu je rezultiralo nepostupanjem povodom žalbe tuženog u periodu dužem od dvije godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.

26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina drugostepenog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

27. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

28. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja u donošenju odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu da se predmetni postupak, prema odredbama Zakona o parničnom postupku, smatra hitnim, te da žalbeni postupak traje duže od dvije godine, apelantici bi, prema utvrđenom načelu, na ime nematerijalne štete trebalo solidarno isplatiti iznos od 600,00 KM. Međutim, imajući u vidu da apelantica potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 450,00 KM, te činjenicu da Ustavni sud ne određuje naknadu nematerijalne štete preko potraživanog iznosa, Ustavni sud smatra da apelantici, na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka, treba isplatiti iznos od 450,00 KM.

29. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište Kantonalnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi

30. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom da se ti navodi zasnivaju na navodima o dužini trajanja postupka.

VIII. Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u situaciji kada žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom u postupku koji se smatra hitnim traje više od dvije godine i još uvijek nije okončan, pri čemu je provođenje mjera koje javna vlast poduzima s ciljem otklanjanja zaostataka u radu rezultiralo nedonošenjem odluke Kantonalnog suda po žalbi u periodu dužem od dvije godine.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1034/16 (A. A.) | Sudska praksa | Aktio