Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4828/15 (I. i Z. M.)
Odluka donesena 28. 04. 2016.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Uknjižba
- Protek roka
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4828/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. aprila 2016. godine, u predmetu broj AP-4828/15, rješavajući apelaciju Ismeta Murića i dr., na osnovu člana 18. stav 1., stav 3. tačka c) i stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ismet Murić, protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 008535 14 Gž od 4. septembra 2015. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Zekija Murić, protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 024228 15 Gž od 11. maja 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ismet Murić (u daljnjem tekstu: apelant) i Zekija Murić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Tržca, općina Cazin, podnijeli su 30. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Dn 008535 14 Gž od 4. septembra 2015. godine (u daljnjem tekstu: rješenje od 4. septembra 2015. godine) i broj 20 0 P 024228 15 Gž od 11. maja 2015. godine (u daljnjem tekstu: rješenje od 11. maja 2015. godine). Ustavni sud zapaža da i ako su apelanti podnijeli jednu apelaciju, iz sadržaja same apelacije proizlazi da je apelant ovlašten da osporava samo rješenje od 4. septembra 2015. godine, a apelantica samo rješenje od 11. maja 2015. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda od 4. septembra 2015. godine, odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja kojim je dozvoljen otpis parcela i uknjižba prava vlasništva u korist predlagača („KIB BANKA“ d.d. Velika Kladuša). U konkretnom slučaju, Kantonalni sud navodi da je članom 42. Zakona o zemljišnim knjigama propisano da kod provjere zahtjeva za upis, nadležni zemljišnoknjižni referent ispituje da li su podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi, da su dokumenti identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi i da li postoji odobrenje iz člana 41. stav 1. navedenog zakona. Dalje se navodi da članom 41. stav 3. Zakona o zemljišnim knjigama je propisano da suglasnost iz stava 1. ovog člana može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem, te da je u konkretnom slučaju uknjižba prava vlasništva izvršena na osnovu rješenja suda pa nije bila potrebna posebna suglasnost apelanta.
3. Rješenjem Kantonalnog suda od 11. maja 2015. godine, odbijena je apelanticina žalba protiv prvostepenog rješenja kojim je odbačena apelanticina tužba. U konkretnom slučaju, Kantonalni sud navodi da je prvostepeni sud pravilno ocijenio da apelanticina tužba ne sadrži sve elemente da bi se po njoj moglo postupati, te je pravilno primijenio član 336. stav 1. Zakona o parničnom postupku kada je rješenjem predmetnu tužbu vratio apelantici na ispravku i dopunu, navodeći u rješenju šta treba ispraviti odnosno dopuniti, rok u kojem treba postupiti po rješenju suda sa upozorenjem na posljedice nepostupanja. Dalje se navodi kako apelantica nije postupila po rješenju suda već je ponovo dostavila sudu tužbu u kojoj nije postavila određen tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje bračne stečevine a nije dostavila ni dokaze upisa predmetne nekretnine te priloge uz tužbu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, pa Kantonalni sud konstatuje da je prvostepeni sud pravilno primijenio član 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku kada je apelanticinu tužbu odbacio.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant i apelantica, se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 1., stav 3. tačka c) i stav 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
b) U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 01 0 Dn 008535 14 Gž od 4. septembra 2015. godine, osporeno od strane apelanta
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
b) U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 20 0 P 024228 15 Gž od 11. maja 2015. godine, osporeno od strane apelantice
9. Prilikom ispitivanja dopustivosti dijela apelacije koji se odnosi na apelanticu, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda.
10. Ustavni sud nalazi da je u predmetnoj apelaciji navedeno da je 14. maja 2015. godine apelantici uručena osporeno rješenje Kantonalnog suda broj 20 0 P 024228 15 Gž od 11. maja 2015. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena je 30. oktobra 2015. godine, tako da proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stava 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 20 0 P 024228 15 Gž od 11. maja 2015. godine podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporeno rješenje Kantonalnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 1., stav 3. tačka c) i stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojim će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ako je podnesena nakon proteka roka, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman