Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2229/15 (J. M., M. Đ., Š. B., H. C. i M. R.)

Odluka donesena 28. 04. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2229/15

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2229/15, rješavajući apelaciju J. M. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 28. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije J. M., M. Đ., Š. B., H. C. i M. R.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu br. 65 0 I 309973 12 I od 28.

juna 2013. godine, 65 0 I 316156 13 I od 8. januara 2013. godine, 65 0 I 415832 14 I od 18. juna 2014. godine i 65 0 I 343365 13 I od 16.

aprila 2013. godine i Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 048635 13 I d 16. januara 2014. godine.

Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim ili sličnim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da apelanti naplate svoja potraživanja u razumnom roku.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. J. M., M. Đ., Š. B., H. C. i M. R. (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Mostara, koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su u periodu od 7. marta do 30. decembra 2015. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 65 0 I 309973 12 I od 28. juna 2013. godine, 65 0 I 316156 13 I od 8. januara 2013. godine, 65 0 I 415832 14 I od 18. juna 2014. godine i 65 0 I 343365 13 I od 16. aprila 2013. godine i Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 048635 13 I d 16. januara 2014. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Budući da predmetne apelacije pokreću identično činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud je, u skladu s članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 2229/15, AP 2242/15, AP 2543/15, AP 2545/15 i AP 5752/15 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2229/15.

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Federalnog pravobranilaštva zatraženo je 9. oktobra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju (u predmetu AP 2229/15).

4. Federalno pravobranilaštvo je 21. oktobra 2015. godine dostavilo odgovor na apelaciju.

5. Ustavni sud je, u skladu s odredbom člana 23. stav (6) Pravila Ustavnog suda, s obzirom na to da se radi o istom/sličnom pitanju, u obzir uzeo odgovor od 29. oktobra 2015. godine koji je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine dostavila Ustavnom sudu u predmetu broj AP 1098/15. III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Presudama Općinskog suda u Mostaru br. 58 0 Rs 042969 08 Rs od 13. decembra 2011. godine, 07 58 Rs 023331 07 Rs od 17. marta 2011. godine (potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 023331 11 Rsž od 30 . novembra 2011. godine), 07 58 Rs 023278 07 Rs od 2. aprila 2010. godine (potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 023278 10 Rsž od 16. januara 2014. godine), 07 58 Rs 023272 07 Rs od 8. aprila 2010. godine i dopunskom presudom od 27. aprila 2010. godine (potvrđene Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 023272 10 Rsž od 18. oktobra 2012. godine) i 58 0 Rs 048635 08 Rs od 9. jula 2012. godine (djelimično preinačena Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 048635 12 Rsž od 28. augusta 2013. godine) obavezana je tužena Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantima na ime potraživanja iz radnog odnosa isplati iznose pobliže navedene u izrekama presuda, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka.

8. Apelanti su 4. i 28. decembra 2012. godine, 12. aprila 2013. godine i 20. februara 2014. godine podnijeli Općinskom sudu, a 26. novembra 2013. godine Općinskom sudu u Mostaru (u predmetu AP 5752/15) prijedloge za izvršenje na osnovu pravomoćnih presuda Općinskog suda protiv tužene kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik), predlažući izvršenje radi naplate potraživanja, i to pljenidbom novčanih sredstava koja se nalaze na transakcijskom računu izvršenika kod UniCredit Banke d.d. Mostar.

9. Općinski sud je, postupajući po prijedlozima apelanata za izvršenje, donio Rješenja br. 65 0 I 309973 12 I od 28. juna 2013. godine, 65 0 I 316156 13 I od 8. januara 2013. godine, 65 0 I 415832 14 I od 18. juna 2014. godine i 65 0 I 343365 13 I od 16. aprila 2013. godine, a Općinski sud u Mostaru (u predmetu AP 5752/15) donio Rješenje 58 0 Rs 048635 13 I d 16. januara 2014. godine kojima su odredili predložena izvršenja.

10. Iz stanja spisa (u predmetima AP 2229/15, AP 2242/15 i AP 2543/15) proizlazi da je Općinski sud rješenjima od 20. marta, 17. septembra 2013. godine i 18. juna 2014. godine odbio kao neosnovane prigovore izvršenika, dok je (u predmetu AP 2545/15) rješenjem od 25. juna 2013. godine djelimično usvojio prigovor izvršenika i rješenje o izvršenju izmijenio na način pobliže naveden u izreci tog rješenja.

11. Prema stanju spisa rješenja o izvršenju nisu provedena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelanti su u apelaciji detaljno opisali tok izvršnog postupka pred Općinskim sudom i Općinskim sudom u Mostaru i naveli da smatraju da im je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Predložili su da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu, te naloži nadležnim organima da prestanu s kršenjem njihovih ustavnih prava, te da im isplate dugovane novčane iznose. Apelanti su istakli i zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnih postupaka.

b) Odgovor na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju broj AP 2229/15 od 21. oktobra 2015. godine, Vlada FBiH je navela da je Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 309973 12 I [apelanta] Jasmina Maksumića iz Mostara „zavedeno u redoslijed isplata i to dostavom od strane „Union banke“ d.d. Sarajevo dana 2. septembra 2015. godine“. Nadalje, Vlada FBiH je u odgovoru na apelaciju navela da je „članom 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku („Sl. novine F BiH“ broj: 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) propisano da će se izvršenja na teret sredstava Budžeta F BiH provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta. Obzirom na veliki broj zaprimljenih predmeta i raspoloživa sredstva do kraja godine moguća je realizacija rješenja o izvršenju koja su zaprimljena na poslovne banke u 2014. godini, te će navedeno rješenje biti realizovano u narednoj budžetskoj godini. Konačno, Vlada FBiH je navela da apelantu nisu povrijeđena prava na pravično suđenje, odnosno pravo na pristup sudu zaštićeno članom II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i druga prava koja je naveo u apelaciji“.

14. U odgovoru na apelaciju broj AP 1666/15 od 29. oktobra 2015. godine, Vlada FBiH je istakla da Ministarstvo vodi evidenciju izvršnih sudskih odluka, te da je na 6. sjednici Vlade FBiH, održanoj 22. maja 2015. godine, usvojena informacija o obavezama po osnovu sudskih odluka s prijedlogom mjera. Dalje se navodi da je Ministarstvo zaduženo da što hitnije pristupi realizaciji izvršnih sudskih rješenja (u skladu s članom 167. stav 1. ZIP-a) kako bi se izbjeglo gomilanje obaveza po osnovu kamata, protivzakonito i neustavno ponašanje, te da realizaciju izvršnih sudskih rješenja vrši shodno raspoloživim sredstvima predviđenim na određenoj budžetskoj poziciji, a što je u skladu s odredbama ZIP-a i Zakona o izvršavanju budžeta. Dalje, rebalansom budžeta za 2015. godinu naloženo je povećanje iznosa planiranih sredstava na ekonomskom kodu 614800 - drugi tekući rashodi - izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju - 17.000.000 KM i ekonomskom kodu 614900 - ugovorene i druge posebne usluge - kamate zatezne na sudska rješenja i troškove spora - 800.000 KM (u dopisu stoji 8.00.000 KM), kontinuirano (za svaku budžetsku godinu) planiranje sredstava na ekonomskom kodu 614800 - drugi tekući rashodi - izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju - ekonomskom kodu 614900 - ugovorene i druge posebne usluge - kamate zatezne na sudska rješenja i troškove spora, te u nedostatku sredstava u tekućoj godini planiranje sredstava za narednu godinu i na taj način vršenje sukcesivne isplate po osnovu izvršnih sudskih rješenja. U skladu sa Zaključkom Vlade FBiH broj 876/2015 od 2. jula 2015. godine, a radi implementacije odluka Ustavnog suda BiH koje se tiču realizacije pravomoćnih sudskih odluka, Ministarstvo je uputilo poslovnim bankama tabelarne preglede do kojeg iznosa sredstava mogu vršiti realizaciju rješenja o izvršenju u skladu s članom 138. stav 3. ZIP-a, gdje je saglasnost bankama data na ime glavnice u iznosu od 2.779.167,20 KM i sudskih troškova u iznosu od 524.595,39 KM, dok obračun kamata vrši banka na dan isplate po stopi od 12% godišnje u skladu sa Zakonom o visini stope zakonske kamate. Vlada FBiH je istakla i to da je Ministarstvo dalo saglasnost poslovnim bankama da realiziraju sudske izvršne odluke koje su zaprimljene u Ministarstvo tokom 2014. godine.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 6.

(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.

(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.

(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.

Član 8.

(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 22.

Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne i vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Član 65.

Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.

Član 66.

Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 138.

(1) Izvršenje nad: platom, nadoknadom umjesto plate, nadoknadom za skraćeno radno vrijeme i nadoknadom zbog umanjenja plate i penzije, primanjima po osnovu nadoknade zbog tjelesnog oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju, primanjima po osnovu socijalne pomoći, primanjima po osnovu privremene nezaposlenosti, primanjima po osnovu dodatka na djecu, primanjima po osnovu stipendije i pomoći učenicima i studentima i nadoknadom za rad osuđenika može se provesti do iznosa od jedne polovine.

(2) Ograničenja izvršenja na novčanim potraživanjima izvršenika iz stava 1. ovog člana primjenjuju se samo ako potraživanja ne prelaze 1.000,00 KM mjesečno. Na dijelu potraživanja koji prelazi 1.000,00 KM mjesečno izvršenje se može provesti do iznosa od dvije trećine potraživanja.

(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

(4) Izvršenje na teret sredstava budžeta grada i općine provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Odlukom o izvršavanju budžeta.

(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.

(6) Za izvršenja na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, grada i općine, po pravomoćnim i izvršnim sudskim presudama po djelima terorizma, ubojstva i nanošenja teških tjelesnih povreda, ne ograničava se utrošak budžetskih sredstava predviđen u st. 3. i 4 člana 1. ovog Zakona.

Član 166. st. 1, 2, 4. i 5.

(1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese s transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražioca izvršenja, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiroračuna kod banke da isplati taj iznos tražiocu izvršenja u gotovom novcu.

(4) U rješenju o izvršenju iz st. 2. i 3. ovog člana odredit će se broj računa izvršenika s kojeg treba obaviti isplatu i broj računa tražioca izvršenja na koji isplatu treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate.

(5) Sud će rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenih rješenjem o izvršenju. Izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prijenose. [...] Član 167.

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.

Član 169.

(1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.

(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.

Član 170. stav 1.

(1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti pljenidbu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.

Član 172.

Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.

Član 175.

Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.

16. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2012. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 3/12) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 11.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 0 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 500.000 KM

17. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 106/12 i 99/13) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 18.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 200.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 150.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM

18. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 99/13, 45/14 i 66/14) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 350.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM

19. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 25/15) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 300.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM VI.Dopustivost i meritum

20. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja - neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine razmatrao u Odluci broj AP 1544/08 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 1544/08 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

21. Također, u vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 1544/08 u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao: „U konkretnom slučaju, suština problema je, po shvaćanju Ustavnog suda, u tome što Federacija nije napravila ukupan zbir i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koja mora isplatiti iz svojih budžetskih sredstava na temelju izvršnih sudskih odluka, a koja su pravosnažnim sudskim odlukama dosuđena nakon 31. decembra 2002. godine i koja se ne ograničavaju prema predmetu spora. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja budžetskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjerioci biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji centralna evidencija potraživanja svih povjerilaca sačinjena prema datumu njihovog izvršnog naslova sa evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo), te s redoslijedom daljnje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjerioce, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriocima u razumnom roku Federacija bi ispunila svoju pozitivnu obavezu da osigura poštivanje ljudskih prava (konkretno prava na izvršenje pravomoćne sudske odluke iz člana 6. stav

1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju) iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Evropske konvencije.“

22. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu

1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje koje obuhvaća i faze nakon donošenja presude, odnosno izvršni postupak iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da su pravomoćnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog entiteta te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava, usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39) na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (vidi Čolić i dr. protiv BiH, presuda od 10. novembra 2009. godine) prema kojem: „Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 § 1 (vidi, Burdov v. Rusija, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III, i Teteriny v. Rusija, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005. godine).“

23. Također, Ustavni sud ukazuje i na presudu Evropskog suda Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, gdje je Evropski sud razmatrao neizvršenje pravomoćnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena ratna šteta. U navedenoj presudi, ispitujući adekvatnost mjera koje je preduzela Republika Srpska za izvršenje pravomoćnih domaćih presuda kojima je dosuđena ratna šteta, Evropski sud se osvrnuo na Plan izmirenja (iz oktobra 2012. godine) za isplatu ratne štete kojim je predviđeno izvršenje pravomoćnih presuda kojima se naređuje isplata ratne štete u gotovini, u roku od 13 godina, počevši od 2013. godine, koji je u julu 2013. godine produžen na period od 20 godina. Evropski sud je, između ostalog, ukazao da, iako izvršenje pravomoćnih presuda po vremenskim fazama može biti prihvatljivo u izuzetnim okolnostima (vidi Immobiliare Saffi protiv Italije [GC], broj 22774/93, tačka 74, ESLJP 1999-V), predloženi period od 20 godina je suviše dug imajući u vidu znatno kašnjenje do kojeg je već došlo. Također, Evropski sud je i u ovoj odluci ponovio da državni organ ne može isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za nenamirenje duga utvrđenog sudskom presudom (vidi Burdov protiv Rusije, broj 59498/00, tačka 35, ESLJP 2002-III, Teteriny protiv Rusije, broj 11931/03, tačka 41, 30.6.2005. i Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, broj 41183/02, tač. 39. i 42, ESLJP 2006-XII).

24. Ustavni sud podržava navedeni stav Evropskog suda prema kojem „...nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude...“, te u konkretnom slučaju zapaža da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine preduzela neophodne korake u cilju izvršenja naloga iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda. Međutim, imajući u vidu da je za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju po pravomoćnim sudskim presudama u budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu, kao i za prethodnu 2014. godinu planirano 17.000.000,00 KM, od kojih je u prethodnoj godini (preostalim iznosom od 5.000.000,00 KM) izvršena realizacija izvršnih rješenja zaključno s rednim brojem 1.863, proizlazi da će apelanti morati čekati na realizaciju svojih potraživanja, odnosno izvršenje još niz godina.

25. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu već usvojene stavove Evropskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima koji se, s obzirom na okolnosti konkretnih predmeta i pitanja koja pokreću, mogu primijeniti i na konkretni predmet, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom slučaju zbog nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravomoćne sudske odluke donesene u njihovu korist povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

26. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 74. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava zbog dužine trajanja postupka, te nalog Vladi Federacije BiH da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da apelanti naplate svoja potraživanja u razumnom roku odgovarajuća satisfakcija za apelante.

VII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer ne postoje garancije da će apelanti kao posjednici izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.

28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2229/15 (J. M., M. Đ., Š. B., H. C. i M. R.) | Sudska praksa | Aktio