Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2499/13 (I. V. i J. N.)
Odluka donesena 28. 04. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vanparnični postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2499/13
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2499/13, rješavajući apelaciju I. V. i J. N. na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 28. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija I. V. i J. N.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio kod Osnovnog suda u Prnjavoru u predmetu broj 78 0 V 005531 09 V, koji je prije podnošenja apelacije okončan Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 78 0 V 005531 12 Rev od 19. marta 2013. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da I. V. i J. N. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 4.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima I. V. i J. N. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. I. V. i J. N. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Ljubomir B. Jugović, advokat iz Prnjavora, podnijeli su 6. juna 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 78 0 V 005531 09 V koji se vodio pred Osnovnim sudom u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), a koji je prije podnošenja apelacije okončan Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 78 0 V 005531 12 Rev od 19. marta 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, 10. marta 2016. godine zatraženo je od Osnovnog suda, Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i od Vrhovnog suda da dostave odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Vrhovni sud je dostavio 15. marta 2016. godine, a Osnovni sud i Okružni sud 21. marta 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelanti su 10. oktobra 1996. godine Osnovnom sudu podnijeli prijedlog radi određivanja naknade za eksproprisane nepokretnosti koje je na osnovu Rješenja broj 08- 475-53/93 od 11. januara 1994. godine od apelanata oduzela Skupština opštine Prnjavor. Osnovni sud je ročište u predmetu broj P-14/97 zakazao za 4. mart 1998. godine, koje je odgođeno zbog nedostatka potrebne dokumentacije za vođenje predmetnog postupka i novo ročište je zakazano za 8. septembar 1998. godine, koje je odgođeno zbog nedolaska zakonskog zastupnika Opštine Prnjavor kao protivpredlagača. Novo ročište u predmetnom postupku Osnovni sud je zakazao za 18. maj 2000. godine, zatim nastavke ročišta 29. juna 2000. godine, 5. i 27. marta, 10. maja, 11. juna, 5. septembra, 10. oktobra, 8. novembra, 7. i 26. decembra 2001. godine. Na ročištu održanom 26. decembra 2001. godine sud je donio rješenje o naknadi koje je apelantima dostavljeno 13. marta 2002. godine. Na navedeno rješenje stranke su podnijele žalbu Okružnom sudu.
6. Okružni sud je, odlučujući po žalbama stranaka, donio Rješenje broj Gž- 1285/04 od 26. aprila 2006. godine kojim je žalbe odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
7. Apelanti su 19. jula 2006. godine izjavili reviziju na navedeno drugostepeno rješenje, koju je Vrhovni sud Rješenjem broj 118-0-Rev-06-001 138 od 26. septembra 2008. godine uvažio, osporeno drugostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio Okružnom sudu na ponovno suđenje.
8. Okružni sud je nakon prijema predmeta na ponovno postupanje donio Rješenje broj 011-0-Gž-08-001785 od 24. oktobra 2008. godine kojim je uvažio navode iz žalbe, osporeno rješenje Osnovnog suda od 26. decembra 2001. godine ukinuo i predmet vratio Osnovnom sudu na ponovni postupak.
9. Nakon prijema predmeta na ponovni postupak, Osnovni sud je u predmetnom postupku zakazao ročište za 19. oktobar 2009. godine, nakon čega je održao i osam nastavaka ročišta te je u predmetnom postupku donio Rješenje broj 78 0 V 005531 09 V od 8. decembra 2010. godine. Protiv navedenog rješenja Osnovnog suda stranke su podnijele žalbu te je Osnovni sud, postupajući po žalbama, ukinuo prvostepeno rješenje i u predmetnom postupku donio novo Rješenje broj 78 0 V 005531 11 V2 od 30. avgusta 2011. godine. I protiv ovog rješenja stranke su podnijele žalbu, o kojoj je odlučio Okružni sud Rješenjem broj 78 0 V 005531 11 Gž od 21. februara 2012. godine tako što je žalbe stranaka odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Protiv rješenja Okružnog suda stranke su izjavile reviziju Vrhovnom sudu. Odlučujući u revizionom postupku Vrhovni sud je donio Rješenje broj 78 0 V 005531 12 Rev od 19. marta 2013. godine kojim je revizije apelanata i protivpredlagača odbio.
10. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni vanparnični postupak okončan. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da nije u mogućnosti da se izjasni na navode apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka od 10. oktobra 1996. godine pa do 13. marta 2002. godine jer za taj period nema podataka u CMS bazi, a predmet se fizički nalazi pred Okružnim sudom uložen u drugi predmet koji je dostavljen Okružnom sudu radi postupanja po žalbi. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud se izjasnio na dužinu trajanja u ponovljenom postupku pred tim sudom od 10. septembra 2009. godine, gdje je istakao da je u predmetnom postupku, s obzirom na složenost predmeta, veći broj materijalnih dokaza koji su provedeni kao i više sprovedenih vještačenja, sud u kontinuitetu preduzimao procesne radnje i u razumnom roku donio odluke u predmetnom postupku, čime nije povrijedio prava apelanata na koja se u apelaciji pozivaju.
13. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da tokom postupka nije povrijedio prava apelanata na koja se u apelaciji pozivaju, te predlaže da se apelacija kao neosnovana i odbije.
14. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je ukratko naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je po reviziji stranaka odlučio u razumnom roku, čime nije povrijedio prava na koja se apelanti pozivaju. V.Relevantni propisi
15. Zakon o vanparničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 36/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 159.
(1) Postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.
(2) Postupak iz stava 1. ovog člana je hitan i sud će odrediti ročište iz člana 160. ovog zakona u roku od 15 dana, računajući od dana kada je sud zaprimio predmet organa uprave po kojem korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom uprave nisu postigli saglasnost o naknadi za ekspropriranu nepokretnost.
(3) Sud može, na prvom ročištu nakon izjašnjenja učesnika u postupku i na bazi stanja u spisu donijeti rješenje o visini naknade za eksproprisane nepokretnosti.
(4) Ukoliko sud ocijeni da treba izvesti druge dokaze koje učesnici predlože, a nađe da to ima značaja za određivanje naknade, sud će izvesti i te dokaze i donijeti rješenje o visini naknade za eksproprisanu nepokretnost u roku od tri mjeseca, računajući od dana održanog prvog ročišta.
(5) Na prvostepeno rješenje učesnici u postupku imaju pravo žalbe u roku od osam dana, računajući od dana uručenja prvostepenog rješenja.
(6) O žalbi na prvostepeno rješenje nadležni sud će, u skladu sa odredbama ovog zakona, odlučiti o žalbi u roku od 45 dana.
(7) Ukoliko se ne ispoštuju rokovi iz st. 2., 3., 4., 5. i 6. ovog zakona, o razlozima prekoračenja rokova sudija koji vodi postupak pismeno će obavijestiti predsjednika suda u roku od tri dana, računajući od dana isteka rokova utvrđenih ovim članom.
Član 160.
(1) Sud će odrediti ročište na kojem će omogućiti učesnicima da se izjasne o obliku i obimu, odnosno visini naknade, kao i o dokazima o vrijednosti nepokretnosti, koji se pribavljaju po službenoj dužnosti.
(2) Sud će na ročištu izvesti i druge dokaze koje učesnici predlože, ako nađe da to ima značaja za određivanje naknade, a po potrebi odredit će i vještačenje.
16. Zakon o eksproprijaciji Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 112/06, 37/07, 66/08 i 110/08) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Eksproprijacija je oduzimanje ili ograničenje prava vlasništva na nepokretnostima uz pravičnu naknadu koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti.
Član 6. st. 1. i 2.
(1) Eksproprijacija se može vršiti za potrebe Republike Srpske i jedinice lokalne samouprave, ako zakonom nije drugačije određeno (korisnik eksproprijacije).
(2) Korisnik će eksproprisane nepokretnosti prenositi investitorima radi izvođenja radova za izgradnju objekata za koje je utvrđen opšti interes, s tim što će se ugovorom regulisati međusobna prava i obaveze ugovornih strana koje nastaju eksproprijacijom nepokretnosti i izgradnjom objekata.
Član 70.
(1) Ako se ne postigne sporazum o naknadi u roku od dva mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, organ uprave će bez odgađanja dostaviti pravosnažno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima nadležnom sudu na čijem području se nalazi eksproprisana nepokretnost, radi određivanja naknade u vanparničnom postupku.
(2)Organ iz prethodnog stava može i prije isteka roka od dva mjeseca dostaviti rješenje o eksproprijaciji sa spisima nadležnom sudu, ako iz izjava i ponašanja stranaka zaključi da se ne može postići sporazum o naknadi.
(3)Ako organ uprave u određenom roku ne postupi po odredbi stava 1. ovog člana, raniji vlasnik eksproprisane nepokretnosti, kao i korisnik eksproprijacije, mogu se neposredno obratiti nadležnom sudu radi određivanja naknade.
Član 71.
Postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost je hitan.
VI.Dopustivost
17. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su apelanti Rješenje Vrhovnog suda broj 78 0 V 005531 12 Rev od 19. marta 2013. godine primili 18. aprila 2013. godine, a apelaciju su podnijeli preporučenom pošiljkom 6. juna 2013. godine. Dakle, u roku od 60 dana koji je propisan članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelanti ukazuju na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Na osnovu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelanti ukazuju da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
[…]
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
22. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud podsjeća da u skladu s članom 31 Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da su se apelanti u konkretnom slučaju žalili na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog postupka od 10. oktobra 1996. godine kada su Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za sudsko odlučivanje o naknadi do 19. marta 2013. godine kada je Vrhovni sud Rješenjem broj 78 0 V 005531 12 Rev okončao predmetni postupak. Dakle, postupak koji je trajao duže od šesnaest godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o vanparničnom postupku u kome se utvrđivala naknada za eksproprisane nepokretnosti, a koji je po Zakonu o vanparničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 112/06, 37/07, 66/08 i 110/08; u daljnjem tekstu: Zakon o vanparničnom postupku) hitan. S obzirom na materijalne dokaze i vještačenja koja su tokom postupka sprovedena Ustavni sud zapaža da se radilo o relativno složenom postupku. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelante jer je u pitanju određivanje visine naknade za eksproprisane nepokretnosti te da apelanti svojim ponašanjem nisu bitnije uticali na dužinu trajanja postupka.
26. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je redovnim sudovima za preduzimanje pojedinih procesnih radnji bio potreban vremenski period duži od jedne godine u postupku koji po zakonu zahtijeva određenu hitnost, čime su u znatnoj mjeri doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka. S tim u vezi Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u predmetnom postupku zakazao prvo ročište približno godinu i po dana nakon što su apelanti podnijeli prijedlog za određivanje pravične naknade za eksproprisane nepokretnosti, odnosno Osnovni sud je u predmetnom postupku sproveo više ročišta u cilju određivanja visine naknade za eksproprisane nepokretnosti, tj. bio mu je potreban vremenski period od pet godina da bi u predmetnom postupku donio rješenje o visini naknade za eksproprisane nepokretnosti, na koje rješenje su stranke podnijele žalbu. Iz stanja spisa proizlazi određena neaktivnost Okružnog suda kojem je bilo potrebno približno četiri godine da bi u drugostepenom postupku donio odluku kojom je odlučio o žalbama stranaka. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, rješavajući u revizionom postupku, dvije godine nakon što su stranke izjavile reviziju, drugostepenu odluku ukinuo kao nepravilnu i predmet vratio na ponovni postupak, nakon čega je Okružni sud, postupajući po uputstvu Vrhovnog suda, žalbe stranaka uvažio i rješenje Osnovnog suda od 26. decembra 2001. godine ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak. Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak, nakon što je Vrhovni sud predmet vratio na ponovni postupak, tj. dvanaest godina nakon podnošenja prijedloga za sudsko određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti, našao u početnoj fazi postupka, što predstavlja nerazumno dug period odlučivanja u predmetnom postupku.
27. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u ponovnom postupku pokazali veću efikasnost u odnosu na početak postupka jer im je bio potreban vremenski period od približno četiri godine da bi na tri instance donijeli tri meritorne odluke, nakon čega je predmetni postupak okončan, tj. nakon vremenskog period dužeg od šesnaest godina.
28. S obzirom na naprijed navedeno, a naročito na činjenicu da je od podnošenja prijedloga za naknadu za eksproprisane nepokretnosti pa do okončanja predmetnog postupka protekao vremenski periodu duži od šesnaest godina, za čiju dužinu su u većoj mjeri odgovorni redovni sudovi koji u predmetnom postupku nisu blagovremeno preduzimali procesne radnje, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
29. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog vanparničnog postupka koji je nakon više od šesnaest godina okončan navedenim rješenjem Vrhovnog suda, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelanata na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. Apelanti su zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu trajanja predmetnog postupka. U skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
31. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
32. U konkretnom slučaju, s obzirom da se radi se o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantima kao jedinstvenim suparničarima za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 300,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantima treba da se isplati je iznos od 4.800,00 KM koji je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
33. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u predmetnom postupku koji zahtijeva određenu hitnost u postupanju, a koji je nakon vremenskog perioda dužeg od šesnaest godina okončan Rješenjem Vrhovnog suda broj 78 0 V 005531 12 Rev od 19. marta 2013. godine, a redovni sudovi u odgovoru na apelaciju nisu ponudili opravdane razloge za dužinu trajanja postupka koja ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.
35. Na osnovu člana 59 stav (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman