Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1699/14 (ECO-ENERGI d.o.o. Mostar)

Odluka donesena 28. 04. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
  • Apelacija preuranjena
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1699/14

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1699/14, rješavajući apelaciju ECO-ENERGI d.o.o. Mostar, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1) i (3) točka l), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 28. travnja 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija ECO-ENERGI d.o.o. Mostar.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan upravni postupak izdavanja urbanističke suglasnosti, koji se trenutačno nalazi pred Službom za prostorno uređenje, komunalne djelatnosti, imovinskopravne poslove i katastar nekretnina Općine Prozor-Rama u predmetu broj 03/1-25-261/14.

Nalaže se Službi za prostorno uređenje, komunalne djelatnosti, imovinskopravne poslove i katastar nekretnina Općine Prozor-Rama da, sukladno članku 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po žurnom postupku okonča predmetni upravni postupak, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Službi za prostorno uređenje, komunalne djelatnosti, imovinskopravne poslove i katastar nekretnina Općine Prozor-Rama da, sukladno članku 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija ECO-ENERGI d.o.o.

Mostar podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 003640 12 Uvp 2 od 25. veljače 2014. godine zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. ECO-ENERGI d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara podnio je 9. travnja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 003640 12 Uvp 2 od 25. veljače 2014. godine, kao i zbog duljine trajanja postupka u upravnoj stvari izdavanja urbanističke suglasnosti.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Službe za prostorno uređenje, komunalne djelatnosti, imovinskopravne poslove i katastar nekretnina Općine Prozor-Rama (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko tijelo) zatraženo je 6. siječnja, 11. veljače i 22. ožujka 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: drugostupanjsko tijelo) i Kantonalnog suda zatraženo je 20. studenog 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 27. studenog 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, drugostupanjsko tijelo 2. prosinca 2015. godine, a prvostupanjsko tijelo 15. siječnja, 19. veljače i 30. ožujka 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 8. svibnja 2008. godine prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za izdavanje urbanističke suglasnosti za izgradnju MHE na vodotoku Duščice, mjesto Duge, općina Prozor- Rama.

6. Iz stanja spisa proizlazi da su mještani sela Duge 11. lipnja 2008. godine podnijeli zahtjev za uključenje u postupak izdavanja urbanističke suglasnosti apelantu.

7. Prvostupanjsko tijelo je donijelo zaključak broj 04-33-1910/08 od 5. kolovoza 2008. godine kojim nije priznato svojstvo stranke mještanima sela Duge u upravnoj stvari izdavanja urbanističke suglasnosti za izgradnju mini hidroelektrane apelantu.

8. Nakon toga, prvostupanjsko tijelo je donijelo Rješenje broj 04/1-25-150/08 od 11. kolovoza 2008. godine kojim je apelantu kao podnositelju zahtjeva izdana urbanistička suglasnost za izgradnju MHE.

9. U postupku po prizivu koji su izjavili mještani sela Duge drugostupanjsko tijelo je donijelo Rješenje broj UP-2-09-02-25-221/08 od 24. rujna 2008. godine kojim je zaključak prvostupanjskog tijela od 5. kolovoza 2008. godine poništen i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku, nakon rješenja drugostupanjskog tijela od 24. rujna 2008. godine, donijelo Rješenje broj 04/1-25-150/08 od 24. ožujka 2009. godine kojim je poništeno rješenje prvostupanjskog tijela od 11. kolovoza 2008. godine. Navedeno rješenje je u postupku po apelantovom prizivu poništeno Rješenjem drugostupanjskog tijela broj UP-2-09-02-25-221-2/08 od 8. svibnja 2009. godine i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

11. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku donijelo zaključak broj 04/1-25-150/08 od 18. lipnja 2009. godine kojim je dozvoljena obnova postupka izdavanja predmetne urbanističke suglasnosti. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio priziv koji je Rješenjem drugostupanjskog tijela broj UP-2-09-02-25-221-3/08 od 17. srpnja 2009. godine odbijen kao neutemeljen.

12. Apelant je pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom, koji je donio Presudu broj 07 0 U 003176 09 U od 24. rujna 2009. godine kojom su drugostupanjsko rješenje od 17. srpnja 2009. godine i zaključak prvostupanjskog tijela od 18. lipnja 2009. godine poništeni. U obrazloženju presude je, između ostalog, navedeno da je prvostupanjsko tijelo, „ukoliko i dalje smatra da ima mjesta obnovi postupka davanja urbanističke suglasnosti, te da bi trebalo po službenoj dužnosti pokrenuti obnovu postupka, dužno onda provesti postupak priznavanja prava grupi mještana sela Duge da sudjeluju u istom postupku u smislu odredbe članka 137. Zakona o upravnom postupku“.

13. Nakon toga, prvostupanjsko tijelo je održalo usmenu javnu raspravu 20. listopada 2009. godine na kojoj je donio zaključak o obnovi postupka u predmetu izdavanja urbanističke suglasnosti za izgradnju MHE apelantu. Također, na održanoj usmenoj javnoj raspravi donesen je zaključak o priznavanju svojstva stranke mještanima sela Duge u upravnoj stvari izdavanja urbanističke suglasnosti za izgradnju MHE apelantu u mjestu Duge, sukladno članku 137. Zakona o upravnom postupku.

14. Prvostupanjsko tijelo je donijelo Rješenje broj 04/1-25-150/08 od 20. studenog 2009. godine kojim je poništeno rješenje od 11. kolovoza 2008. godine. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je razlog obnovi postupka izdavanja urbanističke suglasnosti taj što u postupku donošenja rješenja o urbanističkoj suglasnosti od 11. kolovoza 2008. godine nije bila dana mogućnost mještanima sela Duge da sudjeluju u postupku, sukladno članku 246. stavak 1. točka 9. Zakona o upravnom postupku.

15. Rješenjem drugostupanjskog tijela broj UP-2-09-02-25-221-3/08 od 6. siječnja 2010. godine poništeno je rješenje prvostupanjskog tijela od 20. studenog 2009. godine i predmet vraćen tom tijelu na ponovni postupak. Stavkom II. izreke rješenja je odbačen apelantov priziv izjavljen protiv zaključka prvostupanjskog tijela od 20. listopada 2009. godine kojim je mještanima sela Duge priznato svojstvo stranke u postupku kao nedopušten. Konačno, stavkom III. izreke rješenja je odbijen apelantov priziv izjavljen protiv zaključka prvostupanjskog tijela od 20. listopada 2009. godine kojim je dopuštena obnova postupka izdavanja urbanističke suglasnosti okončanog pravomoćnim rješenjem od 11. kolovoza 2008. godine kao neutemeljen.

16. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 003640 10 U od 9. travnja 2010. godine uvažena je apelantova tužba i poništeno osporeno rješenje drugostupanjskog tijela od 6. siječnja 2010. godine, kao i prvostupanjsko rješenje od 20. studenog 2009. godine, te zaključci prvostupanjskog tijela od 20. listopada 2009. godine kojim je mještanima sela Duge priznato svojstvo stranke u postupku izdavanja urbanističke suglasnosti za objekt MHE u mjestu Duge, odnosno kojim je dopuštena obnova postupka u predmetu izdavanja urbanističke suglasnosti okončane pravomoćnim rješenjem istog tijela od 11. kolovoza 2008. godine.

17. Protiv navedene presude Kantonalnog suda od 9. travnja 2010. godine mještani sela Duge su podnijeli zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke, pa je sud kompletan spis dostavio Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) na nadležno postupanje, ali se Vrhovni sud Rješenjem broj 07 0 U 003640 10 Uvp od 26. travnja 2012. godine proglasio stvarno nenadležnim za postupanje po zahtjevu za izvanredno preispitivanje, pa je predmet ustupljen na odlučivanje stvarno nadležnom Kantonalnom sudu.

18. Nakon toga, Kantonalni sud je donio Presudu broj 07 0 U 003640 12 Uvp 2 od 25. veljače 2014. godine kojom je uvažio zahtjev mještana sela Duge za izvanredno preispitivanje sudske odluke, preinačio presudu od 9. travnja 2010. godine na način da je apelantovu tužbu odbio kao neutemeljenu.

19. Nakon toga, što proizlazi iz odgovora na apelaciju, prvostupanjsko tijelo je u ponovnom postupku, nakon Rješenja drugostupanjskog tijela broj UP-2-09-02-25-221-3/08 od 6. siječnja 2010. godine, donijelo Rješenje broj 03/1-25-261/14 od 15. srpnja 2014. godine. Navedeno rješenje je u postupku po apelantovom prizivu poništeno Rješenjem drugostupanjskog tijela broj UP-2-09-02- 25-97/14 od 2. rujna 2014. godine i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

20. Kantonalni sud je u upravnoj stvari izdavanja urbanističke suglasnosti donio Rješenje broj 07 0 U 011401 15 U od 6. srpnja 2015. godine kojim je odbačena apelantova tužba podnesena protiv rješenja drugostupanjskog tijela od 2. rujna 2014. godine sukladno članku 25. stavak 1. točka 3. i stavak 2. Zakona o upravnim sporovima FBiH. Kantonalni sud je u obrazloženju predmetnog rješenja, između ostalog, naveo da je „[apelant] tužbu podnio protiv pobijanog rješenja koje je doneseno uvažavanjem njegovog priziva i poništavanjem prvostupanjskog rješenja. Tim pobijanim rješenjem nije povrijeđeno apelantovo pravo (ne dira se njegovo pravo), jer je njegov priziv uvažen, navedeno prvostupanjsko rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak, a u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo će donijeti novo rješenje [...], [protiv kojeg će imati pravo priziva u smislu članka 227. Zakona o upravnim sporovima], pa ako ne bude zadovoljan upravnim aktom koji će, eventualno, biti donesen povodom izjavljenog priziva na navodno doneseno prvostupanjsko rješenje, tada će protiv tog akta (drugostupanjskog rješenja) apelant imati pravo pokrenuti upravni spor“.

21. Istodobno, prvostupanjsko tijelo je u predmetu obnove postupka donijelo Rješenje broj 03/1- 25-261/14 od 27. ožujka 2014. godine, koje je poništeno Rješenjem drugostupanjskog tijela broj UP-2-09-02-25-43/14 od 27. svibnja 2014. godine i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

22. Kantonalni sud je, u predmetu obnove postupka izdavanja urbanističke suglasnosti, donio Rješenje broj 07 0 U 011006 15 U od 7. srpnja 2015. godine kojim je odbačena apelantova tužba podnesena protiv rješenja drugostupanjskog tijela od 27. svibnja 2014. godine sukladno članku 25. stavak 1. točka 3. u svezi sa člankom 14. kao i stavak 2. članka 25. Zakona o upravnim sporovima FBiH. Kantonalni sud je u obrazloženju predmetnog rješenja, između ostalog, naveo „da se osporenim rješenjem ne dira u [apelantovo] pravo ili njegov osobni interes zasnovan na zakonu, jer osporenim aktom tuženog tijela nije odlučeno konačno o [apelantovom] pravu. Osporenim rješenjem je poništeno prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Dakle, tim rješenjem nije konačno odlučeno o upravnoj stvari koja je bila predmet rješavanja u upravnom postupku, nego je predmet vraćen nadležnom prvostupanjskom tijelu da donese novo rješenje“.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

23. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Povredu navedenog prava vidi u tome što je Kantonalni sud u Presudi broj 07 0 U 003640 12 Uvp 2 od 25. veljače 2014. godine, između ostalog, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.

24. Osim nezadovoljstva iskazanog u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, apelant smatra da mu je u konkretnoj pravnoj stvari povrijeđeno i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, što se ogleda prvenstveno u činjenici da je presudom od 25. veljače 2014. godine predmetna upravna stvar vraćena na početak nakon proteka više od pet godina.

b) Odgovor na apelaciju

25. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju od 27. studenog 2015. godine ukratko opisao kronologiju predmetnog postupka, te istakao da nisu povrijeđana apelantova prava, odnosno da ostaje kod obrazloženja presude od 25. veljače 2014. godine, a postupak po apelantovoj tužbi, odnosno po zahtjevu za izvanredno preispitivanje sudske odluke je okončan u razumnom roku, posebno imajući u vidu broj predmeta koje sud konstantno ima na upravnom referatu.

26. Drugostupanjsko tijelo je u odgovoru na apelaciju od 2. prosinca 2015. godine navelo da u potpunosti ostaje kod navoda iz obrazloženja Rješenja broj UP-2-09-02-25-221-3/08 od 6. siječnja 2010. godine, gdje je detaljno obrazložen provedeni postupak, utvrđeno činjenično stanje i pravna osnova za odlučivanje iz čega je vidljivo da apelantu nije ugroženo bilo koje pravo zagarantirano Ustavom, pa je predložio da Ustavni sud svojom odlukom odbije navedenu apelaciju.

27. Prvostupanjsko tijelo se u odgovorima na apelaciju od 15. siječnja, 19. veljače i 30. ožujka 2016. godine ukratko osvrnulo na kronologiju predmetnog postupka koja je, sukladno dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom stanju.

V.Relevantni propisi

28. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Članak 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana [...] što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. [...] Članak 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge sudionike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Članak 137.

Ako se u toku postupka pojavi osoba koja do tada nije sudjelovala u postupku kao stranka, pa zahtijeva da sudjeluje u postupku kao stranka, službena osoba koja vodi postupak ispitat će njezino pravo da bude stranka i o tome će donijeti zaključak. Protiv zaključka kojim se ne priznaje to svojstvo dopuštena je posebna žalba.

Članak 236. stavak 3.

(3) Drugostupanjski organ može odbiti žalbu, poništiti rješenje u cijelosti ili djelomično, ili ga izmijeniti.

Članak 246. stavak 1. točka 9.

Postupak okončan rješenjem ili zaključkom protiv koga nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku (konačno u upravnom postupku) obnovit će se:

9) ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost da sudjeluje u postupku;

29. U Zakonu o upravnim sporovima FBiH («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05) relevantna odredba glasi:

Članak 9.

Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stupnju. Članak 25. stavak 1. točka 3. i stavak 2.

Nadležni sud rješenjem će odbaciti tužbu ako utvrdi:

3). da je očigledno da se upravnim aktom koji se tužbom osporava ne dira u pravo tužitelja ili u njegov neposredni osobni interes zasnovan na zakonu (članak 14.); Zbog razloga iz stavka 1. ovog članka nadležni sud odbacit će tužbu u svakom stadiju postupka.

VI.Dopustivost

30. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

31. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

a) Dopustivost u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 07 0 U 003640 12 Uvp 2 od 25. veljače 2014. godine

32. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojemu apelant pobija Presudu Kantonalnog suda broj 07 0 U 003640 12 Uvp 2 od 25. veljače 2014. godine Ustavni sud je pošao od odredbe članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda, koja glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

33. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

34. U konkretnom slučaju mještani sela Duge su podnijeli zahtjev za izvanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 9. travnja 2010. godine kojom je uvažena apelantova tužba i poništena rješenja drugostupanjskog tijela od 6. siječnja 2010. godine i prvostupanjskog tijela od 20. studenog 2009. godine, te zaključci prvostupanjskog tijela od 20. listopada 2009. godine kojim je mještanima sela Duge priznato svojstvo stranke u postupku izdavanja urbanističke suglasnosti za objekt MHE u mjestu Duge, odnosno kojim je dopuštena obnova postupka u predmetu izdavanja urbanističke suglasnosti okončane pravomoćnim rješenjem istog tijela od 11. kolovoza 2008. godine. Nakon toga, Kantonalni sud je presudom od 25. veljače 2014. godine uvažio spomenuti zahtjev za izvanredno preispitivanje presude od 9. travnja 2010. godine i apelantovu tužbu odbio kao neutemeljenu, nakon čega je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

35. Ustavni sud zapaža da je postupak u tijeku pred prvostupanjskim tijelom, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena u odnosu na ostale aspekte članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

36. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

b) Dopustivost – razuman rok

37. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

38. Dakle, predmetni postupak nije okončan. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan ni nakon skoro osam godina, Ustavni sud smatra da je apelacija u tom dijelu, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopuštena u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

39. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

40. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetnom upravnom postupku, povrijeđeno pravo iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

41. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

42. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

43. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

a)Period koji se uzima u obzir

44. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut apelantovim zahtjevom od 8. svibnja 2008. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja duljine predmetnog spora jeste oko osam godina.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

45. Ustavni sud zapaža da je apelant predmetni upravni postupak pokrenuo radi izdavanja urbanističke suglasnosti za izgradnju mini hidroelektrane u mjestu Duge, te da se, obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu.

46. U odnosu na apelantov doprinos duljini predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbe Kantonalnom sudu protiv rješenja drugostupanjskog tijela od 27. svibnja i 2. rujna 2014. godine (kojima su uvaženi apelantovi prizivi, poništena prvostupanjska rješenja i predmeti vraćeni prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak), te da je Kantonalni sud svojim rješenjima od 6. i 7. srpnja 2015. godine odbacio tužbe, zaključivši, između ostalog, da se osporenim rješenjima ne dira u apelantovo pravo ili njegov osobni interes zasnovan na zakonu, budući da su osporena rješenja donesena uvažavanjem njegovih priziva i poništavanjem prvostupanjskih rješenja, što je u izvjesnoj mjeri utjecalo na duljinu predmetnog postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelant u izvjesnoj mjeri doprinio duljini trajanja predmetnog postupka.

47. Međutim, ocjenjujući ponašanja nadležnih tijela, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak vodi od svibnja 2008. godine, što je izrazito dug period. Ustavni sud primjećuje da su u tijeku cijelog postupka evidentne radnje koje su provodila nadležna upravna tijela, u relativno redovnim vremenskim razmacima i bez značajnih zastoja u postupku. Međutim, Ustavni sud ne može da ne zapazi činjenicu da je apelantov predmet bio dva puta pred Kantonalnim sudom, u upravnom sporu, te da su oba puta osporene odluke upravnih tijela poništene i predmet vraćen na ponovni postupak. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svojom odlukom uvažio zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke mještana sela Duge, te svojim rješenjima u dva navrata odbacivao apelantove tužbe protiv rješenja drugostupanjskog tijela. Iako su upravna tijela nesporno provodila radnje u apelantovom predmetu, koje su rezultirale donošenjem rješenja kako u prvostupanjskom upravnom postupku, tako i u postupku po prizivu, činjenica je da se apelantov predmet još uvijek nalazi pred prvostupanjskim upravnim tijelom čija se odluka očekuje. Iako u konkretnom slučaju Ustavni sud ne može odgovornost za duljinu trajanja postupka staviti na teret niti jednom od nadležnih tijela, ne može ni zanemariti činjenicu da postupak po apelantovom zahtjevu traje već skoro osam godina, te da se ponovno nalazi pred prvostupanjskim tijelom i neizvjesno je kada će se okončati. Time se pokazuje neučinkovitost nadležnih tijela u postupanju u ovom predmetu.

48. Nadležna tijela su prilikom postupanja u ovom predmetu morali imati u vidu da se radi o postupku koji je nesumnjivo od velikog značaja za apelanta i, sukladno tome, postupati ažurno i hitno, sa što manje troškova za stranku, kako bi ona u što kraćem roku ostvarila svoja prava.

49. Imajući u vidu sve činjenice i okolnosti ovog predmeta, a naročito činjenicu da je postupak započet 2008. godine i da još traje, Ustavni sud zaključuje da duljina predmetnog upravnog postupka ne zadovoljava standarde iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

50. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog duljine trajanja predmetnog upravnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

51. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

52. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdan nalog Službi za prostorno uređenje, komunalne djelatnosti, imovinskopravne poslove i katastar nekretnina Općine Prozor- Rama da po hitnom postupku okonča predmetni upravni postupak.

VIII.Zaključak

53. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada postupak izdavanja urbanističke suglasnosti traje oko osam godina i kada još uvijek nije okončan, a nadležna tijela nisu ničim opravdala svoje nedonošenje konačne odluke u tako dugom periodu.

54. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

55. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1699/14 (ECO-ENERGI d.o.o. Mostar) | Sudska praksa | Aktio