Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3285/15 (A. B.)
Odluka donesena 28. 04. 2016.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 171
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3285/15
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3285/15, rješavajući apelaciju Adele Blažević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 28. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Adele Blažević.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-07-002473 od 30. maja 2007. godine i broj 017-0-I-08- 004416 od 7. aprila 2009. godine.
Ova odluka se dostavlja Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da apelantica naplati svoja potraživanja u razumnom roku.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Adela Blažević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, podnijela je 29. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 017-0-I-07- 002473 od 30. maja 2007. godine i broj 017-0-I-08-004416 od 7. aprila 2009. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Vlade Unsko-sanskog kantona zatraženo je 11. februara 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 19. februara 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Unsko-sanski kanton je 21. marta 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je Općinskom sudu podnijela tužbe protiv Unsko-sanskog kantona i JU OŠ „Harmani II“ Bihać radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.
U odnosu na predmet broj 017-0-I-07-00243
7. Općinski sud je donio Presudu broj RS-2707/03 od 31. maja 2005. godine kojom je obavezao tuženu JU OŠ „Harmani II“ Bihać da apelantici na ime potraživanja iz radnog odnosa isplati iznos od 16.838,80 KM, i to na ime razlike plaća za period od 1. januara 2001. do 30. novembra 2003. godine iznos od 15.435,80 KM, te na ime regresa za 2002. godinu iznos od 664,00 KM i na ime regresa za 2003. godinu iznos od 739,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31. decembra 2003. godine do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Navedena presuda Općinskog suda je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsž-636/05 od 14. marta 2007. godine.
8. Apelantica je 30. maja 2007. godine podnijela prijedlog za izvršenje koji je Općinski sud dozvolio Rješenjem broj 017-0-I-07-002473 od 30. maja 2007. godine, koje je postalo pravomoćno 14. juna 2007. godine.
9. Općinski sud je 16. jula 2007. godine HVB Central Profit banci dostavio rješenje o izvršenju na provođenje.
10. Prema stanju spisa, rješenje o izvršenju još uvijek nije izvršeno.
U odnosu na predmet broj 017-0-I-08-004416
11. Općinski sud je donio Presudu broj RS-901/05 od 17. oktobra 2007. godine, koja je postala pravomoćna 2. novembra 2007. godine, kojom je obavezao tuženu JU OŠ „Harmani II“ Bihać da apelantici na ime potraživanja iz radnog odnosa isplati iznos od 9.586,25 KM, i to na ime razlike plaća za period od 1. januara 2004. do 31. decembra 2004. godine iznos od 5.389,79 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 14. juna 2005. godine do isplate, na ime razlike neisplaćenih plata za period od 1. januara do 30. juna 2005. godine iznos od 3.146,71 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 10. jula 2007. godine do isplate, te na ime neisplaćenog dijela regresa za 2002. iznos od 388,53 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 14. juna 2005. godine do isplate i na ime neisplaćenog dijela regresa za 2005. godinu iznos od 661,22 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. jula 2007. godine do isplate.
12. Apelantica je 17. novembra 2008. godine podnijela prijedlog za izvršenje koji je Općinski sud dozvolio Rješenjem broj 017-0-I-08-004416 od 7. aprila 2009. godine, koje je postalo pravomoćno 28. aprila 2010. godine.
13. Općinski sud je 28. aprila 2010. godine UniCredit Bank d.d. Mostar dostavio rješenje o izvršenju na provođenje.
14. Prema stanju spisa, rješenje o izvršenju još uvijek nije izvršeno.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelantica se žali da su njezina ljudska prava prekršena jer joj do dana podnošenja apelacije nisu isplaćena njezina potraživanja. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica je navela hronologije postupaka te, između ostalog, istakla da su predmetnim rješenjima Općinskog suda dozvoljena predložena izvršenja koja su dostavljena poslovnim bankama na naplatu. Međutim, glavni razlog neizvršavanja pravomoćnih sudskih odluka - rješenja o izvršenju jeste taj što Vlada Unsko-sanskog kantona u budžetu Unsko-sanskog kantona ne osigurava dovoljno novčanih sredstava radi izvršenja sudskih odluka ili ta sredstva izdvaja u simboličnim iznosima u odnosu na nastale obaveze, čime Vlada Unsko-sanskog kantona na grub način krši odredbe Zakona o budžetu i odredbe Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Osim toga, apelantica je navela da Unsko-sanski kanton u budžetu predviđa manji iznos za sudska izvršenja od 5%, a što je predviđeno ZIP-om („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09). Apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži sudu i ostalim učesnicima izvršnog postupka preduzimanje odgovarajućih mjera radi hitnog izvršenja sudskih odluka.
b) Odgovor na apelaciju
16. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupka, te istakao da je 16. jula 2007. godine i 28. aprila 2010. godine rješenja o izvršenju dostavio bankama na izvršenje, a koje su ga podneskom od 25. septembra 2007. godine i 30. aprila 2010. godine obavijestile da su rješenja o izvršenju zavele u redoslijed evidencije osnova koji terete račun Unsko-sanskog kantona, te rješenje proslijedile Ministarstvu finansija Unsko-sanskog kantona. er, sud je naveo da nakon dostavljanja rješenja o izvršenju poslovnoj banci sud nema više nikakvih ingerencija u pogledu provođenja izvršenja ili smetnji u provođenju.
17. Vlada Unsko-sanskog kantona (Ministarstvo finansija) u svom odgovoru na apelaciju navela je da je na sjednici održanoj 26. septembra 2013. godine donijela Zaključak broj 03-017-3225/2013 kojim je obavezala Ministarstvo finansija i Ured za zajedničke poslove da uradi ukupan zbir i listu potraživanja na teret budžeta, kao i centralnu evidenciju svih povjerilaca, uz objavljivanje te evidencije na internetskoj stranici Vlade. Dalje se navodi da su Ministarstvo finansija i Ured za zajedničke poslove izradili centralnu evidenciju svih povjerilaca, odnosno da je evidencija objavljena na internetskoj stranici Vlade Unsko-sanskog kantona, kao i da se Vlada navedenim zaključkom obavezala da prilikom planiranja i izrade budžeta predvidi sredstva za isplatu izvršnih sudskih odluka. Navedeno je da Vlada Unsko-sanskog kantona, odnosno budžetska i depozitna banka Vlade, postupa u skladu s odredbama ZIP-a i povjerioci se namiruju iz budžeta Kantona redom kojim su stekli to pravo. Vlada se u svom odgovoru posebno osvrnula na to da se do donošenja odluke Ustavnog suda Federacije BiH 28. septembra 2011. godine prilikom planiranja izvršenja izvršnih sudskih odluka primjenjivao ZIP i ispravka Zakona o dopunama ZIP-a („Službene novine FBiH“ broj 39/06). S obzirom da je navedenom odlukom Ustavnog suda Federacije BiH utvrđeno da ispravka nije u saglasnosti s Ustavom Federacije BiH, te da se ovom ispravkom suštinski mijenja zakonsko uređenje oblasti izvršenja i da se putem ispravke vrši izmjena navedenog zakona, umjesto navedenog počeo se primjenjivati Zakon o izmjenama ZIP-a („Službene novine FBiH“ broj 35/12) u kojem se u članu 138. stav (6) briše pa, dakle, ovom izmjenom više ne postoji obaveza planiranja najmanje 5%. Na kraju je istaknuto da se budžet Kantona planira u skladu s mogućnostima koje se zasnivaju na procjeni privrednog razvoja, razvoja socijalnog sektora, makroekonomskih indikatora i prognozi prihoda i rashoda, te da Vlada Unsko-sanskog kantona i Ministarstvo finansija potpuno postupaju u skladu s naprijed navedenim zakonima.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi :
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 6.
(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138.
[…] 1 Navedene relevantne odredbe su kompilirane u skladu sa svim relevantnim izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku. Odredbe su kompilirane isključivo za potrebe ove odluke.
3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
[…] Član 167.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
(1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 172.
Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.
19. U Zakonu o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 9/04 i 30/04) relevantne odredbe glase:
Član 1.
Ovim zakonom se privremeno odlažu od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina.
Član 2.
Pod izvršnim odlukama podrazumijevaju se izvršne isprave donesene u sudskom i upravnom postupku a koje se odnose na potraživanja nastala na osnovu:
- stare devizne štednje;
- razne materijalne i nematerijalne štete;
- potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti;
- zaostalih neizmirenih obaveza korisnika budžeta.
Član 3.
Ovaj zakon će se primjenjivati do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka iz člana 2. ovog zakona .
Ovaj zakon se ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu.
20. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 1/94) relevantne odredbe glase:
V. Kantonalne vlasti
Član 9.
Vlada kantona nadležna je za:
2 Ova odredba novelirana je u „Službenim novinama FBiH“ broj 30/04, a prije toga iza riječi „zakona“ bilo je propisano „a najkasnije do 31.5.2004. godine“.
a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;
[…]
21. U Ustavu Unsko-sanskog kantona („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj 1/04) relevantne odredbe glase:
IV - DJELOKRUG KANTONA
Član 3.
Kanton i federalna vlast, u skladu sa Ustavom Federacije, ovlašteni su za:
(a) jamčenje i provođenje ljudskih prava;
[…]
B. IZVRŠNA VLAST KANTONA
1. Vlada Kantona Član 5.
Vlada Kantona ovlaštena je da:
[…]
b) izvršava odluke svakog suda Kantona ili federalnog suda i obavlja svaku drugu ovlaštenost povjerenu Kantonu od federalne vlasti;
[…]
22. Budžet Unsko-sanskog kantona za 2011. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj 5/11) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Sudska izvršenja i sudske i vansudske nagodbe3.000,000,00 KM
23. Budžet Unsko-sanskog kantona za 2012. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj 8/12) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Sudska izvršenja – nagodbe 1.500,000,00 KM
24. Budžet Unsko-sanskog kantona za 2013. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj 1/13) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Sudska izvršenja – nagodbe 45,000,00 KM
25. Budžet Unsko-sanskog kantona za 2014. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ br. 6/14, 9/14, 10/14 i 16/14) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Sudska izvršenja – nagodbe 15,000,00 KM
26. Budžet Unsko-sanskog kantona za 2015. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ br. 1/15) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Sudska izvršenja – nagodbe 45,000,00 KM
27. U Zakonu o izvršavanju budžeta Unsko-sanskog kantona za 2011. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ br. 5/11 i 20/11) relevantne odredbe glase:
Član 26.
(Sredstva za sudska izvršenja) Sredstva utvrđena u razdjelu 11. Budžeta, pozicija „sudska izvršenja“, planirana su i ista se izvršavaju, a u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima.
28. U Zakonu o izvršavanju budžeta Unsko-sanskog kantona za 2012. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj 8/12) relevantne odredbe glase:
Član 26.
(Sredstva za sudska izvršenja) Sredstva utvrđena u razdjelu 11. Budžeta, pozicija „sudska izvršenja“ izvršavaju se u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima.
29. U Zakonu o izvršavanju budžeta Unsko-sanskog kantona za 2013. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj 1/13) relevantne odredbe glase:
Član 26.
(Sredstva za sudska izvršenja) Sredstva utvrđena u razdjelu 11. Budžeta, pozicija „sudska izvršenja“ izvršavaju se u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima
30. U Zakonu o izvršavanju budžeta Unsko-sanskog kantona za 2014. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ br. 6/14 i 19/14) relevantne odredbe glase:
Član 26.
(Sredstva za sudska izvršenja) Sredstva utvrđena u razdjelu 11. Budžeta, pozicija „sudska izvršenja - nagodbe“ izvršavaju se u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima.
31. U Zakonu o izvršavanju budžeta Unsko-sanskog kantona za 2015. godinu („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ br. 1/15) relevantne odredbe glase:
Član 27.
(Sredstva za sudska izvršenja) Sredstva utvrđena u razdjelu 11. Budžeta, pozicija „sudska izvršenja - nagodbe“ izvršavaju se u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima.
VI.Dopustivost i meritum
32. Ustavni sud naglašava da je gotovo identično pravno pitanje - neizvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona - razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
33. Također, u vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u Odluci broj AP 4368/11 u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao: „Imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Vlada Unsko-sanskog kantona nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka, koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelantica kao imalac izvršnog sudskog naslova nema garanciju da će u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja od Unsko-sanskog kantona. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su u konkretnom slučaju povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.“
34. Dalje, Ustavni sud zapaža da je iz odgovora Vlade Unsko-sanskog kantona (Ministarstva finansija) vidljivo da su evidentni pokušaji Vlade Unsko-sanskog kantona da prema raspoloživim mogućnostima osigura izvršenje pravomoćnih sudskih odluka, odnosno osigura izvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona. Naime, iz navedenog odgovora proizlazi da je Vlada Unsko-sanskog kantona postupila u skladu s nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda u kojima su razmatrana pravna pitanja kao u konkretnoj apelaciji (neizvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona). Ustavni sud primjećuje da je Vlada Unsko-sanskog kantona preduzela niz radnji u skladu s datim nalozima tako što je na sjednici, održanoj 26. septembra 2013. godine, donijela Zaključak broj 03-017-3225/2013 kojim je obavezala Ministarstvo finansija i Ured za zajedničke poslove da urade ukupan zbir i listu potraživanja na teret budžeta, te centralnu evidenciju svih povjerilaca, uz objavljivanje evidencije na internetskoj stranici Vlade. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se na internetskoj stranici Vlade Unsko-sanskog kantona nalazi „spisak sudskih izvršenja“ koji je 1. oktobra 2014. godine iznosio 62.660.313,91 KM. Također, navedenim zaključkom Vlada Unsko-sanskog kantona se obavezala da prilikom planiranja i izrade budžeta planira veće iznose sredstava za izvršenje pravomoćnih sudskih odluka (u budžetu za 2014. godinu planirano 45.000,00 KM koja su rebalansom budžeta smanjena na 15.000,00 KM). Međutim, iako su evidentni napori Vlade Unsko-sanskog kantona da provede svoje pozitivne obaveze, očigledno je da zbog ukupnih potraživanja povjerilaca prema Unsko-sanskom kantonu ta potraživanja, zbog ugrožavanja redovnog funkcioniranja kantona, ne mogu biti isplaćivana većom dinamikom od predviđene, te da Vlada Unsko-sanskog kantona nije u mogućnosti odmah u cijelosti postupiti u skladu sa svim presudama sudova i odlukama Ustavnog suda, ali kontinuirano stvara uvjete za postepenu realizaciju potraživanja. Dakle, evidentno je da apelantica, i uz sve preduzete mjere, prema postojećoj dinamici isplate na osnovu pravomoćnih sudskih odluka neće moći naplatiti svoja potraživanja za nekoliko godina.
35. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava, u koja se ubraja i pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravomoćnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza ne može se umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog kantona te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39), na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (Čolić i dr. protiv BiH, vidi presudu od 10. novembra 2009. godine), prema kojem: „Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 § 1 (vidi Burdov v. Russia, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III i Teteriny v. Russia, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005).“
36. Također, Ustavni sud ukazuje i na presudu Evropskog suda za ljudska prava Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, gdje je Evropski sud za ljudska prava razmatrao neizvršenje pravomoćnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena ratna šteta. U navedenoj presudi, ispitujući adekvatnost mjera koje je preduzela Republika Srpska za izvršenje pravomoćnih domaćih presuda kojima je dosuđena ratna šteta, Evropski sud za ljudska prava osvrnuo se na Plan izmirenja (iz oktobra 2012. godine) isplate ratne štete kojim je predviđeno izvršenje pravomoćnih presuda kojima se naređuje isplata ratne štete u gotovini u roku od 13 godina, počevši od 2013. godine, koji je u julu 2013. godine produžen na period od 20 godina. Evropski sud za ljudska prava je, između ostalog, ukazao na to da, iako izvršenje pravomoćnih presuda po vremenskim fazama može biti prihvatljivo u izuzetnim okolnostima (vidi Immobiliare Saffi protiv Italije [GC] broj 22774/93, tačka 74, ESLJP 1999-V), predloženi period od 20 godina je suviše dug imajući u vidu znatno kašnjenje do kojeg je već došlo. Također, Evropski sud za ljudska prava je i u ovoj odluci ponovio da državni organ ne može isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za nenamirenje duga utvrđenog sudskom presudom (vidi Burdov protiv Rusije, broj 59498/00, tačka 35, ESLJP 2002-III; Teteriny protiv Rusije, broj 11931/03, tačka 41, 30. juni 2005; Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, broj 41183/02, tač. 39. i 42, ESLJP 2006-XII).
37. Ustavni sud podržava navedeni stav Evropskog suda za ljudska prava, odnosno da nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštovanje obaveza proisteklih iz presude, te u konkretnom slučaju zapaža da je Vlada Unsko-sanskog kantona preduzela neophodne korake u cilju izvršenja naloga iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda. Međutim, imajući u vidu da je za izvršenje sudskih presuda i za isplatu nagodbi prema pravomoćnim sudskim presudama u budžetu Unsko-sanskog kantona za 2014. godinu planirano 45.000,00 KM (koja su rebalansom smanjena na 15.000,00 KM), dok je u budžetu za 2015. godinu planirano 45.000,00 KM, kao i činjenicu da ukupna potraživanja povjerilaca na teret budžeta Unsko-sanskog kantona iznose 62.660.313,91 KM (zaključno s 1. oktobrom 2014. godine), proizlazi da će apelantica morati čekati na realizaciju svojih potraživanja, odnosno na izvršenje još nekoliko godina. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu stavove Evropskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima koji se, s obzirom na okolnosti konkretnih predmeta i pitanja koja pokreću, mogu primijeniti i na apelanticin slučaj, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom slučaju zbog nemogućnosti apelantice da realizira izvršenje pravomoćne sudske odluke donesene u njezinu korist povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da je apelantici povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer ne postoje garancije da će apelantica kao imalac izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.
39. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman