Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-717/16 (K.K.)

Odluka donesena 28. 04. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-717/16

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 717/16, rješavajući apelaciju K.K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 28. aprila 2016. donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija K.K.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja o reviziji koji se vodi pred Vrhovnim sudom Federacije BiH u predmetu broj 33 1 P 001325 13 Rev.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka u kojem je doneseno Rješenje Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 P 056401 13 I od 30. maja 2014. godine, a koji se radi odlučivanja o žalbi izvršenika vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije BiH da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o reviziji u predmetu broj 33 1 P 001325 13 Rev, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o žalbi protiv Rješenja Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 P 056401 13 I od 30. maja 2014. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije BiH i Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. K.K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Mina Vikalo, advokat iz Srebrenika, podnijela je 10. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja o reviziji koji se vodi pred Vrhovnim sudom Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu broj 33 1 P 001325 13 Rev, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka u kojemu je doneseno Rješenje Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 P 056401 13 I od 30. maja 2014. godine, koji se radi odlučivanja o žalbi izvršenika vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda zatraženo je 22. marta 2016. godine, a od Općinskog i Kantonalnog suda 23. marta 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni i Vrhovni sud su dostavili 25. marta 2016. godine, a Općinski sud do trenutka donošenja ove odluke nije dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:

a) Činjenično stanje u odnosu na parnični postupak

5. Apelantica je 23. marta 2009. godine Općinskom sudu - Odjeljenje u Kladnju podnijela tužbu protiv S.H. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete pričinjene izvršenjem krivičnog djela, vsp. 100.000,00 KM.

6. Općinski sud - Odjeljenje u Kladnju je Presudom broj 33 1 P 001825 09 P od 27. februara 2012. godine djelomično usvojio apelanticin tužbeni zahtjev i obavezao tuženog da apelantici na ime naknade štete isplati određeni novčani iznos, bliže označen u izreci presude, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva odbijen apelanticin tužbeni zahtjev.

7. Nezadovoljni navedenom odlukom, apelantica i tuženi su izjavili žalbe, a predmet je 7. maja 2012. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbama.

8. Kantonalni sud je Presudom broj 33 1 P 001825 12 Gž od 13. juna 2013. godine apelanticinu žalbu odbio, a žalbu tuženog djelomično uvažio i preinačio prvostepenu presudu na način pobliže označen u izreci presude.

9. Nezadovoljna navedenom odlukom, apelantica je 11. jula 2013. godine izjavila reviziju.

10. Prema stanju u spisu, Vrhovni sud nije donio odluku o reviziji.

b) Činjenično stanje u odnosu na izvršni postupak

11. Apelantica je 23. novembra 2013. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv tuženog (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda - Odjeljenje u Kladnju broj 33 1 P 001825 09 P od 27. februara 2012. godine koja je preinačena Presudom Kantonalnog suda broj 33 1 P 001825 12 Gž od 13. juna 2013. godine radi naplate duga.

12. Općinski sud je Rješenjem broj 33 0 P 056401 13 I od 6. marta 2014. godine dozvolio predloženo izvršenje.

13. Izvršenik je 17. marta 2014. godine Općinskom sudu dostavio podatke o imovini.

14. Nezadovoljan navedenim rješenjem, izvršenik je izjavio prigovor, a Općinski sud je Rješenjem broj 33 0 P 056401 13 I od 30. maja 2014. godine odbio kao neosnovan prigovor izvršenika.

15. Nezadovoljan navedenim rješenjem, izvršenik je 9. juna 2014. godine izjavio žalbu.

16. Prema stanju u spisu, predmet je dostavljen Kantonalnom sudu koji nije donio odluku o žalbi.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Iz navoda apelacije proizlazi da apelantica smatra da je u parničnom postupku, zbog nedonošenja odluke o reviziji, odnosno zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno njezino pravo na donošenje odluke u razumnom roku i pravo na pristup sudu, kao elementi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je, između ostalog, navela da je u predmetnom postupku izjavila reviziju, ali da postupak pred Vrhovnim sudom još uvijek nije okončan. Također, apelantica je istakla da je izvršni postupak u toku pred Kantonalnim sudom, te da je neizvjesno kada će biti okončan. Imajući u vidu navedeno, apelantica je navela da postupak za ostvarivanje prava na naknadu nematerijalne štete pričinjene izvršenjem krivičnog djela predugo traje, jer redovni sudovi nisu poduzimali radnje u rokovima koji su propisani Zakonom o parničnom postupku i Zakonom o izvršnom postupku.

b) Odgovor na apelaciju

18. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da se predmeti uzimaju u rad kvartalno prema hronološkom prilivu predmeta i starosti inicijalnog akta, imajući u vidu prioritetne, stare planske, stečajeve, interventne i redovne hitne predmete, te da će apelanticin predmet biti uzet u rad u II kvartalu (april-juni) 2016. godine.

19. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da na građanskom referatu ima veliki broj neriješenih starih predmeta koji se rješavaju kvartalno prema prioritetu, te da će apelanticin predmet u narednom periodu od tri mjeseca uzeti u rad postupajući sudac. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je naveo kako smatra da apelacija nije osnovana i da nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje.

V. Relevantni propisi

20. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

21. U Zakonu o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

VI. Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

a)Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka

25. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Kantonalni sud nije u razumnom roku donio odluku o žalbi protiv prvostepene presude, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav

2. Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. b)Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka

26. Budući da navodi iz apelacije, u ovom dijelu, ukazuju na to da apelantica pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravomoćne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelantica poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

27. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se moraju realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.

28. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.

29. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21).

30. U konkretnom slučaju apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njezinog prijedloga za izvršenje od 23. novembra 2013. godine nije okončan u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

32. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja postupka po reviziji i dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

33. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Dužina trajanja parničnog postupka Relevantna načela

35. Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

36. Ustavni sud zapaža da apelantica ne osporava dužinu postupaka pred prvostepenim i drugostepenim sudom, već isključivo ukazuje na dužinu trajanja postupka po reviziji pred Vrhovnim sudom. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku, razmatrati period od 11. jula 2013. godine, kao datuma kada je apelantica izjavila reviziju, do dana donošenja ove odluke, dakle, postupak koji traje dvije godine i osam mjeseci i koji, prema stanju spisa, nije okončan.

Analiza razumnosti trajanja postupka

37. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak vodi radi odlučivanja o reviziji tužene u parničnom postupku radi naknade štete. Na osnovu priloženih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim. Međutim, ocjenjujući značaj koji predmetni postupak ima za apelanticu, Ustavni sud zapaža da se predmetni izvršni postupak vodi radi naknade štete kao posljedice krivičnog djela, pa se može zaključiti da je predmetni postupak od značaja za apelanticu.

38. Analizirajući dužinu trajanja postupka i postupanje revizijskog suda, Ustavni sud primjećuje da je apelantica 11. jula 2013. godine izjavila reviziju i da Vrhovni sud u periodu dužem od dvije godine nije donio odluku o reviziji apelantice. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je istakao da se predmeti uzimaju u rad kvartalno prema hronološkom prilivu predmeta i starosti inicijalnog akta, imajući u vidu prioritetne, stare, planske, stečajeve, interventne i redovne hitne predmete, i da će u skladu sa navedenim u apelanticin predmet biti uzet u rad u II kvartalu (april-juni) 2016. godine. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se poduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja u kojem odluka o reviziji apelantice nije donesena u periodu dužem od dvije godine, preopterećenost tog suda velikim brojem starih predmeta ne može se smatrati vanrednom okolnošću, već sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast poduzela određene korake na organiziranju svog rada uzimanjem predmeta u rad kvartalno prema hronološkom prilivu predmeta i starosti inicijalnog akta. Međutim, postupanje prema navedenim planovima je rezultiralo nepostupanjem Vrhovnog suda u periodu od dvije godine i osam mjeseci. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.

39. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina trajanja revizijskog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b) Dužina trajanja izvršnog postupka Relevantna načela

40. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njezinog prava na pravično suđenje došlo zbog duljine trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti promatrano kao sastavni dio postupka u smislu članka 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu članka 6. stavak 1. Evropske konvencije.

41. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stavak 26).

Period koji se uzima u obzir

42. Ustavni sud zapaža da je apelantica 23. novembra 2013. godine pokrenula izvršni postupak kako bi realizirala svoje potraživanje i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan i da traje nešto više od dvije godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

43. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni izvršni postupak vodi radi isplate potraživanja na ime naknade štete kao posljedice krivičnog djela. Na osnovu priloženih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim.

44. U pogledu ponašanja apelantice, Ustavni sud konstatira da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini trajanja postupka. Osim toga, ocjenjujući značaj koji predmetni postupak za apelanticu, te imajući u vidu da se predmetni postupak vodi radi naplate potraživanja na ime naknade štete kao posljedice krivičnog djela, može se zaključiti da je predmetni postupak od značaja za apelanticu.

45. U vezi sa postupanjem redovnih sudova, Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi člana 5. stav 1. Zakona o izvršnom postupku i praksi Evropskog suda (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda, u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ, kao što je to slučaj u konkretnom predmetu, uloga vlasti svodi se na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev v. Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, sudovi u izvršnom postupku nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

46. U tom kontekstu, analizirajući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, odlučujući o apelanticinom prijedlogu za izvršenje od 23. novembra 2013. godine, u relativno kratkom roku donio rješenje o izvršenju 6. marta 2014. godine, te u relativno kratkom roku rješenjem od 30. maja 2014. godine odlučio o prigovoru izvršenika protiv rješenja o izvršenju. Međutim, Ustavni sud zapaža da je izvršenik protiv rješenja od 30. maja 2014. godine izjavio žalbu 9. juna 2014. godine, te da Kantonalni sud u periodu dužem od jedne godine i osam mjeseci nije donio odluku o žalbi. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da na građanskom referatu ima veliki broj neriješenih starih predmeta koji se rješavaju kvartalno prema prioritetu, te da će apelanticin predmet u narednom periodu od tri mjeseca uzeti u rad postupajući sudija. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju ukazuje na slične razloga nepostupanja u žalbenom postupku kao i Vrhovni sud. Stoga, Ustavni sud se, umjesto posebnog ponavljanja, u cijelosti poziva na praksu koja je istaknuta pod tačkom 38. ove odluke. Naime, i u konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se preopterećenost Kantonalnog suda velikim brojem starih predmeta ne može smatrati vanrednom okolnošću, već sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast poduzela određene korake na organiziranju svog rada uzimanjem predmeta u rad kvartalno prema starosti inicijalnog akta. Međutim, postupanje prema navedenim planovima je rezultiralo nepostupanjem Kantonalnog suda u predmetu koji se smatra hitnim u periodu dužem od jedne godine i osam mjeseci. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.

47. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene činjenice, Ustavni sud zaključuje da je i u ovom slučaju, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

48. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelantice o povredi prava na pristup sudu s obzirom da se ti navodi zasnivaju na navodima o dužini trajanja postupka.

VIII. Zaključak

49. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“, u situaciji kada revizijski postupak pred Vrhovnim sudom traje više od dvije godine i osam mjeseci i kada još uvijek nije okončan, zbog toga što je provođenje mjera koje javna vlast poduzima s ciljem da otkloni zaostatke u radu rezultiralo nedonošenjem odluke Vrhovnog suda u periodu dužem od dvije godine.

50. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak traje više od dvije godine i još uvijek nije okončan, zbog toga što je provođenje mjera koje javna vlast poduzima s ciljem da otkloni zaostatke u radu rezultiralo nedonošenjem odluke Kantonalnog suda po žalbi u periodu dužem od godinu dana i osam mjeseci.

51. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

52. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-717/16 (K.K.) | Sudska praksa | Aktio