Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-404/16 (Formula“ d.o.o. Posušje i V. B. i drugi)

Odluka donesena 28. 04. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekršaj
  • Prekršajni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-404/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. aprila 2016. godine, u predmetu broj AP-404/16, rješavajući apelacije „Formula“ d.o.o. Posušje i drugih, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

„Formula“ d.o.o. Posušje i Veljko Bašić protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 117470 15 Pžp od 20.

novembra 2015. godine;

„PREMIER WORLD SPORT“ d.o.o. Čitluk i Krešo Vukoja protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 115852 15 Pžp od 17. novembra 2015. godine;

„PREMIER WORLD SPORT“ d.o.o. Čitluk protiv rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Pr 033453 15 Pžpr od 20.

novembra 2015. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-404/16 Formula“ d.o.o. Posušje i Veljko Bašić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sanja Iličić-Lukenda i Gorjana Šajin, advokatice iz Čitluka, podnijeli su 23. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Pr 117470 15 Pžp od 20. novembra 2015. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, odlučeno je da su apelanti prihvatili odgovornost propuštanjem da se pojave na usmenom pretresu, a zbog prekršaja iz člana 66. stav 7. Zakona o Poreznoj upravi FBiH i člana 4. Zakona o fiskalnim sistemima, te su im izrečene jedinstvene novčane kazne i to prvoapelantu u iznosu od 35.000,00 KM i drugoapelantu (kao odgovornim licu u prvoapelantu) u iznosu od 3.000,00 KM, dok je istovremeno prvoapelantu izrečena mjera oduzimanja predmeta koji su upotrjebljeni za izvršenje prekršaja. Apelanti su, također, obavezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnim iznosima od po 20,00 KM. U obrazloženju osporene odluke je Kantonalni sud u vezi sa navodima braniteljica apelanata (da je prvostepeni Općinski sud u Zenici pogrešno odbio njihov zahtjev za odgodu usmenog pretresa) naveo da ovakve tvrdnje neosnovane i da je prvostepeni sud za svoju odluku o odbijanju da udovolji zahtjevu za odgodu naveo ispravne razloge koji se sastoje u tome da su apelanti u predmetnoj pravnoj stvari pozvani prije pozivanja od strane Općinskog suda u Travniku i da, stoga, ne postoji objektivan ili subjektivan razlog za neodržavanje pretresa. Također je, po ocjeni drugostepenog suda, neosnovana tvrdnja apelanata da ih je prvostepeni sud morao obavijestiti da će se, unatoč podnesenom zahtjevu za odgodu, usmeni pretres ipak održati jer takvo određenje nije propisano Zakonom o prekršajima FBiH. Dalje je navedeno da se neosnovano u žalbi ističe da je prvostepeni sud provodio dokazni postupak u svrhu utvrđivanja odgovornosti apelanata i da to nije mogao učiniti, s obzirom da se radi o propuštanju pojavljivanja apelanata na usmenom pretresu. Na kraju je zaključeno da je neosnovana i žalba braniteljica apelanata u odnosu na odluku o prekršajnoj sankciji, te da je neosnovan njihov navod da prvostepeni sud nije mogao prilikom određivanja visine sankcije uzeti kao otežavajuću okolnost na strani apelanata njihovu raniju kažnjavanost za prethodne prekršaje. S tim u vezi je Kantonalni sud istakao da je prvostepeni sud izrekao pravilne prekršajne sankcije apelantima, s obzirom da se radi o višestrukim povratnicima ovih poreznih prekršaja (prvoapelant kažnjavan 240 puta, a drugoapelant 267 puta). Slijedom navedenog, osporena konačna odluka je donesena primjenom odredbe člana 90. Zakona o prekršajima FBiH.

2. AP-405/16 „PREMIER WORLD SPORT“ d.o.o. Čitluk i Krešo Vukoja (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sanja Iličić-Lukenda i Gorjana Šajin, advokatice iz Čitluka, podnijeli su 23. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Pr 115852 15 Pžp od 17. novembra 2015. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, odlučeno je da su apelanti prihvatili odgovornost propuštanjem da se pojave na usmenom pretresu, a zbog prekršaja iz člana 4. Zakona o fiskalnim sistemima, te su im izrečene jedinstvene novčane kazne i to prvoapelantu u iznosu od 20.000,00 KM i drugoapelantu (kao odgovornim licu u prvoapelantu) u iznosu od 3.000,00 KM. Apelanti su, također, obavezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnim iznosima od po 50,00 KM. U obrazloženju osporene odluke je Kantonalni sud u vezi sa navodima braniteljica apelanata (da prvostepeni Općinski sud u Zenici nije mogao cijeniti kao opravdane, odnosno neopravdane razloge navedene u podnesku za odgodu usmenog pretresa) naveo da je prvostepeni sud o navedenom prijedlogu za odgodu ispravno odlučio sa aspekta njihove opravdanosti, nalazeći da se navedenom prijedlogu ne može udovoljiti, a imajući u vidu da su apelanti uredno pozvani prije više od tri mjeseca, da im je ostavljeno dovoljno vremena za pripremu odbrane i da kod istih ne postoje niti subjektivne, niti objektivne smetnje koje bi bile opravdanje za izostanak sa usmenog pretresa. Dalje je navedeno da se neosnovano u žalbi ističe da je prvostepeni sud provodio dokazni postupak u svrhu utvrđivanja odgovornosti apelanata i da to nije mogao učiniti, s obzirom da se radi o propuštanju pojavljivanja apelanata na usmenom pretresu. Na kraju je zaključeno da je neosnovana i žalba braniteljica apelanata u odnosu na odluku o prekršajnoj sankciji, te da je neosnovan njihov navod da prvostepeni sud nije mogao prilikom određivanja visine sankcije uzeti kao otežavajuću okolnost na strani apelanata njihovu raniju kažnjavanost za prethodne prekršaje. S tim u vezi je Kantonalni sud istakao da je prvostepeni sud izrekao pravilne prekršajne sankcije apelantima, s obzirom da se radi o višestrukim povratnicima ovih poreznih prekršaja (prvoapelant kažnjavan 245 puta, a drugoapelant 202 puta). Slijedom navedenog, osporena konačna odluka je donesena primjenom odredbe člana 90. Zakona o prekršajima FBiH.

3. AP-424/16 „PREMIER WORLD SPORT“ d.o.o. Čitluk (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sanja Iličić-Lukenda i Gorjana Šajin, advokatice iz Čitluka, podnio je 25. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 Pr 033453 15 Pžpr od 20. novembra 2015. godine. U konkretnom slučaju, osporenom odlukom je odlučeno da prekršajni nalog izdan od Kantonalnog poreznog ureda-Ispostava Orašje od 2. aprila 2013. godine postaje konačan i izvršan u odnosu na apelanta zbog činjenja prekršaja iz 52. stav 1. Zakona o fiskalnim sistemima FBiH, a kojim je apelantu izrečena novčana kazna u iznosu od 2.500,00 KM. Apelant je, također, obavezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 KM. U obrazloženju osporene odluke je navedeno da je pred tim sudom zakazan usmeni pretres za 20. novembar 2015. godine na koji je pristupio predstavnik ovlaštenog organa, dok nisu pristupili predstavnik apelanta niti njegov ovlašteni punomoćnik, koji su uredno pozvani i pozivom upozoreni na posljedice nedolaska na usmeni pretres, odnosno na posljedice propuštanja u skladu sa odredbama člana 55. i člana 56. stav 3. tačka 1. Zakona o prekršajima FBiH. Dalje je konstatovano da je Kantonalni sud svojim pismenim podneskom hitno putem faksa 18. novembra 2015. godine obavijestio punomoćnika apelanta da nije moguće udovoljiti njegovoj zamolbi za odgodu ročišta, pa je istima sugerisano angažiranje zamjene, a sve zbog mogućih posljedica neodazivanja na poziv. S obzirom na naprijed navedeno, odlučeno je kao u dispozitivu osporene odluke u skladu sa odredbom člana 58. Zakona o prekršajima FBiH.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-404/16.

Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti se u predmetnim apelacijama pozivaju na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentiraju tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Osim toga apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na imovinu), ali ni ove navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacija, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-404/16 (Formula“ d.o.o. Posušje i V. B. i… | Sudska praksa | Aktio