Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4013/13 („Mesopromet“ d.o.o. Pančevo, Republika Srbija)
Odluka donesena 28. 04. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Stečaj
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4013/13
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4013/13, rješavajući apelaciju „Mesoprometa“ d.o.o. Pančevo, Republika Srbija, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 28. aprila 2016. donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija „Mesoprometa“ d.o.o.
Pančevo, Republika Srbija, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka u kojem je donesena prvostepena Presuda Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 082453 10 Ps od 15.
maja 2014. godine i rješenje o prekidu parničnog postupka zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženim.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Mesopromet“ d.o.o. Pančevo, Republika Srbija (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 23. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) u predmetu broj 57 0 Ps 082453 10 Ps.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 10. juna 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Okružni privredni sud je 18. juna 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.
5. Apelant je 24. marta 2010. godine Okružnom privrednom sudu podnio tužbu protiv tuženog „N&G Company“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga, v. sp. 42.742,61 KM.
6. Okružni privredni sud je 12. aprila 2010. godine poslao tužbu na odgovor tuženom, a pismeno je vraćeno s napomenom da je tuženi odselio sa adrese.
7. Apelant je podneskom od 24. juna 2010. godine urgirao dostavljanje tužbe na odgovor.
8. Okružni privredni sud je rješenjem od 29. juna 2010. godine vratio tužbu apelantu na uređenje radi dostave tačne adrese.
9. Apelant je podneskom od 8. jula 2010. godine dostavio adresu tuženog, Okružni privredni sud je tužbu poslao na odgovor, a pismeno je vraćeno s napomenom da je tuženi odselio.
10. Apelant je podneskom od 13. januara 2011. godine urgirao dostavljanje tužbe na odgovor.
11. Okružni privredni sud je 19. decembra 2011. godine naložio apelantu da dostavi tačnu adresu tuženog.
12. Apelant je 26. decembra 2011. godine dostavio adresu tuženog.
13. Okružni privredni sud je 7. juna 2012. godine apelantu ponovno naložio uređenje adrese, a apelant je podneskom od 14. juna 2012. godine dostavio novu adresu.
14. Tužba je dostavljena tuženom 25. septembra 2012. godine, a 28. septembra 2012. godine tuženi je dostavio odgovor na tužbu.
15. Okružni privredni sud je 12. decembra 2012. godine dostavio odgovor na tužbu apelantu.
16. Okružni privredni sud je pripremno ročište održao 10. oktobra 2013. godine, a ročište za glavnu raspravu 1. aprila 2014. godine.
17. Okružni privredni sud je 15. maja 2014. godine donio prvostepenu presudu i rješenje o prekidu postupka zbog toga što je nad tuženim otvoren stečajni postupak.
18. Prema stanju u spisu predmetni postupak je prekinut.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Apelant smatra da mu je u parničnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku i pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Apelant je, između ostalog, naveo da je propust Okružnog privrednog suda da u vremenskom periodu od tri godine okonča predmetni parnični postupak doveo do povrede njegovog prava na pristup sudu, te apelantu uzrokovao nemogućnost da se pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom odluči o njegovom pravu. Imajući u vidu navedeno apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i apelantu odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
20. U odgovoru na apelaciju Okružni privredni sud je detaljno izložio hronologiju postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke pri čemu je istakao da iz izloženog činjeničnog stanja predmeta proizlazi da je od trenutka podnošenja tužbe taj sud u više navrata pokušao da dostavi tužbu na odgovor tuženom, kao i da je zbog neuredne adrese tužba tuženom dostavljena tek u septembru 2012. godine, nakon čega je u 2013. godini zakazano pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu i predmet okončan prvostepenom presudom od 15. maja 2014. godine, kada je doneseno i rješenje o prekidu postupka zbog otvorenog stečajnog postupka nad tuženim. Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da je od trenutka uredno dostavljenog odgovara na tužbu do prvostepene odluke tog suda prošlo manje od dvije godine, Okružni privredni sud smatra da je apelacija neosnovana. V.Relevantni propisi
21. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 378. stav 4.
Postupak se prekida:
4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka;
Član 380.
Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.
Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.
Parnične radnje koje je jedna stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno dejstvo. Njihovo dejstvo počinje tek pošto postupak bude nastavljen.
Član 381.
Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. točka 1. do 4. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.
VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
24. Ustavni sud naglašava da u skladu sa članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
25. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan parnični postupak koji je apelant pokrenuo tužbom od 24. marta 2010. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
28. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
29. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
30. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21 stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je Okružni privredni sud nastavio predmetni parnični postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
31. Ustavni sud takođe podsjeća da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak apelant pokrenuo tužbom od 24. marta 2010. godine i da je taj postupak zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženim prekinut rješenjem Okružnog privrednog suda od 15. maja 2014. godine. Stoga, relevantan period koji Ustavni sud treba da uzme pri ocjeni dužine postupka do njegovog prekida jeste period od nešto više od četiri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
33. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče tužbenog zahtjeva radi isplate duga, te da se, imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebao provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
34. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud konstatuje da apelant nije doprinio dužini trajanja postupka. Naprotiv, apelant je u nekoliko navrata urgirao postupanje Okružnog privrednog suda, čime je pokušao da ostvari što hitnije rješavanje predmeta. Osim navedenog, na osnovu priloženih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je postupak od posebnog značaja za apelanta.
35. Analizirajući dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka do njegovog prekida i ponašanje redovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je Okružni privredni sud u relativno kratkom roku dopisom od 12. aprila 2010. godine poslao tužbu tuženom radi davanja odgovora, ali da je pismeno je vraćeno s napomenom da je tuženi odselio sa adrese. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Okružni privredni sud u narednom periodu u nekoliko navrata (29. juna 2010. godine, 19. decembra 2011. godine i 7. juna 2012. godine) nalagao apelantu dostavu tačne adrese, da je apelant postupao prema nalozima Okružnog privrednog suda i dostavljao adrese tuženog (8. jula 2010. godine, 26. decembra 2011. godine i 14. juna 2012. godine), ali da je tužba dostavljena tuženom tek nakon proteka više od dvije godine od podnošenja tužbe, odnosno 25. septembra 2012. godine. U daljem nastavku postupka Okružni privredni sud je 12. decembra 2012. godine dostavio odgovor na tužbu apelantu, a nakon toga u razumnom roku zakazao i održao pripremno ročište 10. oktobra 2013. godine i ročište za glavnu raspravu 1. aprila 2014. godine, te 15. maja 2014. godine donio prvostepenu presudu i rješenje o prekidu postupka zbog toga što je nad tuženim otvoren stečajni postupak. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da je Okružni privredni sud prvostepenu presudu donio nakon proteka nešto više od jedne i po godine nakon što su ispunjeni uslovi za dalji nastavak postupka. Imajući u vidu naprijed navedeno činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra su nakon podnošenja tužbe u konkretnom slučaju postojale objektivne okolnosti koje su onemogućavale zakazivanje ročišta i donošenje meritorne odluke, ali da je Okružni privredni sud nakon što su ispunjeni uslovi za dalji nastavak postupka u razumnim rokovima preduzimao procesne radnje i da nije imao značajnijih perioda neaktivnosti, zbog čega Ustavni sud nije mogao zaključiti da je u konkretnom slučaju Okružni privredni sud bezrazložno odugovlačio postupak. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je predmetni parnični postupak prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka, što, prema ocjeni Ustavnog suda, predstavlja objektivnu okolnost zbog koje u predmetnom parničnom postupku nije moguće preduzimanje daljnjih procesnih radnji sve do ispunjavanja uslova iz člana 381 Zakona o parničnom postupku.
36. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju zbog postojanja objektivnih okolnosti i zbog nepostojanja pokazatelja da je Okružni privredni sud bezrazložno odugovlačio postupak nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
37. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, nema osnova za razmatranje apelantovog zahtjeva za naknadu štete zbog dužine trajanja parničnog postupka.
Ostali navodi
38. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o povredi prava na pristup sudu i prava na zabranu diskriminacije s obzirom da se ti navodi zasnivaju na navodima o dužini trajanja postupka.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada je parnični postupak, zbog postojanja objektivnih okolnosti i zbog nepostojanja okolnosti koje bi ukazivale da je Okružni privredni sud bezrazložno odugovlačio postupak, do trenutka njegovog prekida trajao nešto više od četiri godine.
40. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman