Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4952/15 (I. I.)
Odluka donesena 28. 04. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
Predmeti (1)
AP-4952/15
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4952/15, rješavajući apelaciju I. I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 28. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija I. I.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan postupak za utvrđivanje naknade za nepriznato uzurpirano zemljište, a koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 03 0 U 012954 14 U.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli, u skladu sa članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča predmetni postupak u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. I. I. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Seone, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 11. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po apelantovom zahtjevu za utvrđivanje naknade za nepriznato uzurpirano zemljište, označeno kao parcela broj 596/1 (stari premjer) dio „Jagodnjak“ njiva 5. klase u površini od 5.000 m², k.o. Seona, a koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 03 0 U 012954 14 U.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 4. decembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, od Općine Banovići, Služba za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Služba) i Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) zatraženo je 4. februara 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 14. decembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok je Federalna uprava odgovor dostavila 17. februara 2016. godine. Služba nije dostavila odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Općinska komisija za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove Banovići je po službenoj dužnosti pokrenula postupak raspravljanja uzurpacije zemljišta, označenog kao parcela broj 561/1 k.o. Seona, dio „Jagodnjak“ njiva 5. klase, u površini od 11.000 m .
6. Rješenjem Općinske komisije za privredu, finansije i inspekcijske poslove Općine Banovići, broj 08/3-474-84/82 od 17. jula 1985. godine, apelantu nije priznato pravo vlasništva na gore navedenom uzurpiranom zemljištu, te je tačkom 4. navedenog rješenja utvrđena naknada za voćne zasade na uzurpiranom zemljištu, a tačkom 5. utvrđeno da apelantu za nepriznato uzurpirano zemljište ne pripada pravo na naknadu.
7. Odlučujući o apelantovoj žalbi, drugostepeni organ je poništio tač. 4. i 5. rješenja od 17. jula 1985. godine i u tom dijelu predmet vratio na ponovni postupak.
8. U ponovnom postupku, Rješenjem Općinske komisije za privredu, finansije i inspekcijske poslove Općine Banovići broj 08/3-474-84/82 od 10. februara 1988. godine apelantu je za voćne zasade na nepriznatom uzurpiranom zemljištu određena naknada u iznosu od 1.081.150 dinara, za ogradu iznos od 764,679 dinara. Tačkom 2. rješenja, odlučeno je da apelantu za nepriznato uzurpirano zemljište ne pripada pravo na naknadu. Tačkom 3. odlučeno je o troškovima postupka.
9. Rješavajući po žalbi OOUR Šumarstvo „Svatovac" Živinice, Republička uprava za imovinsko-pravne poslove je svojim Rješenjem broj 10-474-616/88 od 20. jula 1988. godine poništila rješenje od 10. februara 1988. godine i predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak.
10. Prvostepeni organ je svojim dopisom od 21. decembra 1990. godine obavijestio apelanta da zbog zimskog perioda nije u mogućnosti nastaviti postupak, te da će postupak biti nastavljen početkom proljeća 1991. godine.
11. Postupajući po apelantovom zahtjevu za nastavak postupka od 8. maja 2009. godine, Služba je donijela Rješenje broj 08/08-31-1656/09 od 23. marta 2010. godine kojim je odbila apelantov zahtjev za utvrđivanje naknade za nepriznato zemljište, označeno kao parcela broj 596/1 (stari premjer) dio „Jagodnjak“, njiva 5. klase u površini od 5.000 m², k.o. Seona.
12. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv rješenja Službe od 23. marta 2010. godine, Federalna uprava je donijela Rješenje broj 05-31-2-641/10 od 7. juna 2010. godine kojim je odbila apelantovu žalbu.
13. Apelant je 6. jula 2010. godine Kantonalnom sudu podnio tužbu protiv rješenja Federalne uprave, koju je Kantonalni sud uvažio svojom Presudom broj 03 0 U 004782 10 U od 16. februara 2012. godine, osporeno rješenje Federalne uprave i prvostepeno rješenje Službe poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.
14. Po zahtjevu prvostepenog organa, Ministarstvo civilnih poslova BiH, Komisija za deminiranje u BiH, Centar za uklanjanje mina, svojim stručnim mišljenjem broj DPA/04-36-1092- 1/12 od 13. septembra 2012. godine obavijestila je prvostepeni organ da se predmetna lokacija proglašava površinom bez utvrđenog rizika od postojanja mina.
15. Podneskom od 24. decembra 2013. godine, apelant je urgirao kod Službe za hitno zakazivanje rasprave u njegovom predmetu.
16. U ponovnom postupku Služba je donijela Zaključak broj 08-31-1656/09 od 30. decembra 2013. godine kojim se prekida upravni postupak broj 08-8-31-1656/09 s danom 2. septembrom 2013. godine i on će se nastaviti kada se steknu uvjeti za sigurno kretanje ljudi preko parcela koje vode do predmetne parcele apelanta kao i same parcele apelanta k.č. broj 495 i k.č. broj 496 k.o. Seona jer se na njima nalaze neeksplodirana ubojita sredstva koja bi mogla ugroziti život i zdravlje svih učesnika u postupku, a u skladu sa stručnim mišljenjem Centra za uklanjanje mina u BiH broj DPA/04-36-1092-1/12 od 13. septembra 2012. godine.
17. Apelant je 13. januara 2014. godine podnio žalbu protiv zaključka Službe od 30. decembra 2013. godine, a potom i urgenciju 2. jula 2014. godine.
18. Podneskom od 17. septembra 2013. godine apelant je obavijestio Federalnu upravu o nepostupanju drugostepenog upravnog organa po njegovoj žalbi (ćutanje administracije).
19. Rješenjem Federalne uprave broj 05-31-2-148/14 od 12. septembra 2014. godine poništen je zaključak Službe od 30. decembra 2013. godine i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.
20. J. P. Šume TK DD Kladanj ŠG „Sprečko“ Živinice je protiv rješenja Federalne uprave od 12. septembra 2014. godine podnijelo tužbu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je 15. oktobra 2014. godine tužbu dostavio apelantu na odgovor, a apelant je isti dostavio Kantonalnom sudu 28. oktobra 2014. godine.
21. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
22. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant predlaže Ustavnom sudu da usvoji njegovu apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku uzurpacije pred organom uprave Općine Banovići, a koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Kantonalnim sudom, da naloži Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u njegovom predmetu i da naloži Vladi Tuzlanskog kantona da mu na ime nematerijalne štete isplati iznos od 560,00 KM za svaku godinu od 1982. godine (kao godine pokretanja postupka) ili od dana donošenja Ustava Bosne i Hercegovine pa do dana donošenja odluke po apelaciji, ili do pravomoćnog okončanja postupka pred organima uprave.
b) Odgovor na apelaciju
23. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ima veliki broj neriješenih predmeta na upravnom referatu i veliki broj predmeta opterećuju rad tog suda i utječu na njegovu efikasnost, a naročito s aspekta jer se broj sudija Kantonalnog suda nije povećavao u odnosu na broj sudija i stručnih saradnika na općinskim sudovima. U Kantonalnom sudu u Tuzli svake godine se donosi plan rješavanja predmeta, i to počev od 2005. godine pa do danas i to prema Uputstvu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH o izradi plana rješavanja predmeta. Prema Planu rješavanja predmeta koji je donesen i za 2015. godinu, a kako je to bilo i u prethodnim godinama, predmeti se rješavaju prema starosti podnesene tužbe Kantonalnom sudu. Na ovaj način želi se postići suđenje u razumnom roku jer prevashodno se moraju uzimati u rad najstariji predmeti, dakle predmeti u kojima tužba datira iz ranijih godina. U konkretnom predmetu tužba je podnesena Kantonalnom sudu 9. oktobra 2014. godine, a imajući u vidu način rada tog suda, predmet nije mogao biti stavljen ranije u rad jer su u rad uzimane tužbe iz ranijih godina. Kantonalni sud je također istakao i problem nedostatka određenog broja sudija, što utječe na ukupnu efikasnost suda.
24. Federalna uprava je u odgovoru na apelaciju navela da je po apelantovoj žalbi podnesenoj protiv zaključka Službe od 30. decembra 2013. godine odlučila rješenjem od 12. septembra 2014. godine tako što je predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. Nakon toga, pokrenut je upravni spor pred Kantonalnim sudom, gdje još uvijek traje. Federalna uprava se nije očitovala o apelantovim navodima o povredi prava na suđenje u razumnom roku.
V.Relevantni propisi
25. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Načelo efikasnosti Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Ekonomičnost postupka Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
26. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
27. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantna odredba glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
29. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
30. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja postupka po zahtjevu za utvrđivanje naknade za nepriznato uzurpirano zemljište, a koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u predmetu broj 03 0 U 012954 14 U.
31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
32. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja upravnog postupka i upravnog spora povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
33. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir a)Analiza razumnosti trajanja postupka
34. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut 1982. godine. Iako apelant ukazuje na dužinu postupka počev od njegovog početka, Ustavni sud podsjeća da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Ustavni sud konstatira da je posljednja procesna radnja, prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, provedena krajem 1990. godine, kada je prvostepeni organ obavijestio apelanta da zbog zimskog perioda nije u mogućnosti nastaviti postupak, te da će ga nastaviti početkom proljeća 1991. godine. S obzirom na datum zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda ratione temporis, dužina postupka će se cijeniti od datuma stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, dakle od 14. decembra 1995. godine, do dana donošenja ove odluke, a to je period od preko 20 godina.
35. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta Ustavni sud zapaža da se radi o postupku za utvrđivanje naknade za nepriznato uzurpirano zemljište, a koji prema stanju spisa ima elemenata koji ga čine nešto zahtjevnijim i složenim za odlučivanje.
36. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud primjećuje da je on tek 2009. godine, dakle 14 godina nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, podnio zahtjev za nastavak postupka, što ukazuje na značajnu pasivnost u apelantovom ponašanju i odsustvo zainteresiranosti za što hitnije rješenje njegovog predmeta.
37. Posmatrajući ponašanje organa u upravnom postupku, Ustavni sud zapaža da su nadležni organi bili pasivni u periodu do 2009. godine, kada je apelant podnio zahtjev za nastavak postupka. Ustavni sud konstatira da nakon dopisa od 21. decembra 1990. godine, kojim je apelant obaviješten da će se postupak nastaviti u proljeće 1991. godine, postupak nije nastavljen iako nije ni bio formalno prekinut. Ustavni sud zapaža očiglednu pasivnost nadležnih organa uprave u apelantovom predmetu jer je postupak nastavljen tek nakon što je apelant podnio zahtjev za nastavak postupka, Služba je svoju prvostepenu odluku donijela u roku kraćem od godinu dana, dok je Republička uprava odluku po žalbi donijela u roku od svega nekoliko mjeseci. U upravnom sporu kojeg je apelant pokrenuo protiv rješenja Federalne uprave od 7. juna 2010. godine, Kantonalni sud je odluku donio protekom roka od gotovo dvije godine. U ponovljenom postupku, Služba je donijela zaključak krajem 2013. godine, kojim se upravni postupak prekida s danom 2. septembrom 2013. godine i nastavit će se kada se steknu uvjeti za sigurno kretanje ljudi preko parcela koje vode do predmetne parcele apelanta kao i same parcele apelanta. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Federalna uprava je 12. septembra 2014. godine poništila rješenje Službe od 30. decembra 2013. godine i predmet vratila tom organu na ponovni postupak. Dakle, Federalna uprava je odlučila po apelantovoj žalbi u roku od godinu dana. J. P. Šume TK DD Kladanj ŠG „Sprečko“ Živinice je protiv rješenja Federalne uprave od 12. septembra 2014. godine podnijelo tužbu Kantonalnom sudu, pred kojim je postupak još uvijek u toku. Argument koje je Kantonalni sud iznio u svom odgovoru na apelaciju jeste veliki broj predmeta koji se nalaze u upravnom referatu, odnosno navodi da se predmeti rješavaju hronološki, i to prema datumu podnošenja tužbe tom sudu. Ustavni sud ovakvo obrazloženje ne može prihvatiti kao opravdano iz razloga što svaki novi predmet na ovakav način postaje stari, što javna vlast nikako ne smije dopustiti, pogotovo zbog činjenice da postupak traje već dugi niz godina.
38. Posmatrajući stoga postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je u periodu od kraja 1995. godine apelant bio pasivan punih 14 godina prije nego što je podnio zahtjev za nastavak postupka, ali odsustvo apelantove aktivnosti nije sprečavalo nadležne organe da postupaju u njegovom predmetu, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Postupak pred upravnim organima trajao je preko 20 godina, od čega je prvih 14 godina proteklo u potpunoj pasivnosti, a nakon toga, u periodu od 2009. godine do septembra 2014. godine, doneseno je nekoliko odluka, uključujući i jednu odluku u upravnom sporu. Budući da se predmet trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u drugom upravnom sporu i da Kantonalni sud nije u svom odgovoru učinio vjerovatnim da će predmet biti okončan u skorije vrijeme, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog upravnog postupka i upravnog spora ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
39. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u apelantovom predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
Pitanje naknade nematerijalne štete
40. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, u skladu s praksom Ustavnog suda, koju su apelanti tražili zbog povrede njihovih prava, Ustavni sud zapaža da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Kantonalnom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada upravni organi nisu odlučili o apelantovom zahtjevu za utvrđivanje naknade za nepriznato uzurpirano zemljište u periodu od preko 20 godina, te kada je neizvjesno kada će apelantov predmet biti uzet u rad u Kantonalnom sudu.
42. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman