Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5111/15 (V. D. iz SAD i V. D. iz Italije)

Odluka donesena 07. 06. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Stanarsko pravo
  • Ništavost
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5111/15

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 06. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5111/15, rješavajući apelaciju Vladimira Damjanovića i Vanje Damjanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Vladimira Damjanovića i Vanje Damjanović podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka za utvrđivanje apsolutne ništavosti rješenja i ugovora, koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, po žalbi protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 178002 10 P od 9. jula 2013. godine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni postupak, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantima Vladimiru Damjanoviću i Vanji Damjanović u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 750,00 KM, na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Vladimiru Damjanoviću i Vanji Damjanović zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Vladimir Damjanović iz SAD i Vanja Damjanović iz Italije (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Milan Romanić, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 19. novembra 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja parničnog postupka za utvrđivanje apsolutne ništavosti rješenja i ugovora, koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Katonalni sud), po žalbi protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 178002 10 P od 9. jula 2013. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 11. decembra 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 10. februara 2016. godine, a Kantonalni sud 24. februara 2016. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelanti su 16. oktobra 2010. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv A.K., D.K., S.T. i A.T.(u daljnjem tekstu: tuženi) za utvrđivanje apsolutne ništavnosti Rješenja Općinskog suda broj R-613/94 od 9. augusta 1994. godine, kojim je za nosioca stanarskog prava na trosobnom stanu u ulici Bentbaša broj 17, prizemlje, u Sarajevu (u daljnjem tekstu: predmetni stan) određena A.K., a nosilac stanarskog prava prestaje biti apelant Vladimir Damjanović, Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 246/00 od 4. augusta 2000. godine, zaključenog između prvotuženog i drugotuženih i Građevinskog preduzeća „Put“ d.d. Sarajevo, kupoprodajnog Ugovora zaključenog između prvotuženog i drugotuženih kao prodavaca i S.T. kao kupca u vezi sa kupoprodajom predmetnog stana iz 2003. godine, te utvrđivanje da nije pravno valjana uknjižba prava vlasništva na predmetnom stanu u korist trećetuženog S.T., te nalaganje da se izvrši brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog na osnovu kupoprodajnog ugovora iz 2003. godine.

6. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 P 178002 10 P od 9. jula 2013. godine, kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev apelanata, te ih je obavezao na isplatu troškova postupka.

7. Apelanti su protiv presude Općinskog suda od 9. jula 2013. godine podnijeli žalbu Kantonalnom sudu pred kojim je postupak još uvijek u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti ističu da je prvostepena presuda donesena protekom roka od tri godine, te da postupak u cjelini traje više od pet godina. Apelanti potražuju i naknadu nematerijalne štete zbog dugogodišnjeg vođenja postupka u iznosu od 1.000,00 KM, te naknadu za troškove sastava apelacije u istom iznosu.

b) Odgovor na apelaciju

9. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u predmetu apelanata presudu donio 9. jula 2013. godine i da je spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi. Općinski sud se nije očitovao u pogledu navoda apelanata o povredi prava na suđenje u razumnom roku.

10. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predmet apelanata po žalbi zaprimljen u tom sudu 6. novembra 2013. godine i da je za njega bila zadužena sutkinja Milica Ašćerić, koja je 1. januara 2016. godine penzionirana, pa je u tom predmetu zadužen novi sudija izvjestilac. Po naredbi uredujućeg sudije spis je stavljen u evidenciju za 15. april 2016. godine, a budući da je u referatu uredujući sudija zadužen sa oko 900 predmeta, koji se rješavaju po redoslijedu inicijalnog akta (datum prijema tužbe na prvostepenom sudu), a prema dostavljenoj listi predmeta koji su planirani da se urade za period od tri mjeseca (ukupno 39 predmeta), sve u skladu sa uputstvom za izradu Plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta od 17. decembra 2013. godine koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH. Pored ove liste predmeta, postoji i lista odobrenih hitnih urgencija u predmetu dostavljena od predsjednika Građanskog odjeljenja i predsjednika tog suda i trenutno na toj listi ima oko 70 predmeta. Ni na jednoj spomenutoj listi se ne nalazi predmet apelanata i on će se uzeti u rad po navedenim kriterijima, uz napomenu da se ne radi o predmetu koji je po zakonu hitne prirode.

V. Relevantni propisi

11. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. 3. i 4.

(3) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI. Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

14. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja parničnog postupka koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom.

15. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

17. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

18. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). a)Period koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud zapaža da su apelanti 16. decembra 2010. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu za utvrđivanje ništavosti rješenja, odnosno ugovora i da taj postupak još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste više od pet godina.

b)Analiza dužine trajanja postupka

20. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku pokrenutom po zahtjevu za utvrđivanje ništavosti rješenja, odnosno ugovora. Prema stanju spisa i odgovoru Općinskog i Kantonalnog suda, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim.

21. Posmatrajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti ni na koji način nisu doprinijeli dužini trajanja postupka pred redovnim sudovima.

22. Što se tiče ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da je taj sud svoju odluku donio nakon dvije i po godine, a u svom odgovoru na apelaciju se nije očitovao u pogledu dužine trajanja postupka, niti je ponudio opravdanje za njegovo trajanje.

23. S druge strane, i Kantonalni sud je u predmetu apelanata postupao isto toliko vremena iako svoju odluku još uvijek nije donio. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je sudija izvjestilac koji je bio zadužen za predmet apelanata otišao u penziju u januaru 2016. godine i da će predmet biti dodijeljen nekom drugom sudiji na postupanje. Ustavni sud ne može da ne zapazi period od više od dvije godine, koliko je predmet bio pred Kantonalnim sudom i u kojem periodu nije bilo aktivnosti u predmetu apelanata, a Kantonalni sud nije dao opravdanje zašto u predmetu apelanata nije postupano u tom periodu. Razlog koji je Kantonalni sud naveo jeste veliki broj predmeta koji se vode pred tim sudom, te praksa da se predmeti rješavaju hronološki, prema datumu prijema tužbe na prvostepeni sud, a sve u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta. Ustavni sud ovakvo obrazloženje ne može prihvatiti kao opravdano zbog toga što svaki novi predmet na ovakav način postaje stari, što javna vlast nikako ne smije dopustiti, pogotovo zbog činjenice da postupak traje već nekoliko godina. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, „hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovano, naprimjer, recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje“ (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66. st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, „preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi“. Evidentno je da je Kantonalni sud poduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem po predmetu apelanata u periodu od dvije i po godine. Ustavni sud konstatira da Kantonalni sud nije ispoštovao zakonske odredbe člana 10. Zakona o parničnom postupku o provođenju postupka bez odugovlačenja i sa što manje troškova, niti člana 217. istog zakona. Iako je Kantonalni sud naveo da se predmeti rješavaju hronološki, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može prihvatiti ovakvo objašnjenje kao opravdanje za nepostupanje u predmetu apelanata u periodu od dvije i po godine. Uz to, Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije naveo ni kada bi se moglo očekivati da će taj sud donijeti odluku po žalbi.

24. Sve navedeno, a posebno da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon dvije i po godine nije donio odluku po žalbi u predmetu apelanata, te da je neizvjesno kada će to učiniti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

25. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. c)Pitanje naknade nematerijalne štete

26. Apelanti su zatražili da im se naknadi šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

27. Shodno navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da predmetni postupak traje više od pet godina, apelantima se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

28. U pogledu zahtjeva apelanata za naknadu troškova za sastav apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove za sastavljanje apelacije iz čega proizlazi da troškovi u vezi sa sastavljanjem apelacije padaju isključivo na teret apelanta.

VIII. Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada parnični postupak traje više od pet godina i kada još uvijek nije okončan, a Kantonalni sud u periodu od dvije i po godine nije proveo nijednu procesnu radnju povodom žalbe apelanata, niti je izvjesno kada će to učiniti, a za svoju neaktivnost u tako dugom vremenskom periodu nije ponudio opravdanje.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5111/15 (V. D. iz SAD i V. D. iz Italije) | Sudska praksa | Aktio