Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3256/15 (J. R.)

Odluka donesena 28. 04. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Vanparnični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Apelacija preuranjena
  • Eksproprijacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3256/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. aprila 2016a godine, u predmetu broj AP-3256/15, rješavajući apelaciju Jovice Radanovića, na osnovu člana 18. stav (3) tačka l) i stav (4), te člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jovice Radanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 V 078387 112 Rev od 2. aprila 2015. godine u dijelu u kojemu je ukinuto rješenje Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 V 078387 11 Gž od 25. aprila 2012. godine i predmet vraćen na ponovno rješavanje, zato što je preuranjena.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jovice Radanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 V 078387 112 Rev od 2. aprila 2015. godine u dijelu u kojemu je obvezana Republika Srpska da Jovici Radanoviću na ime pravične naknade za eksproprirane nekretnine isplati iznos od 99.417,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

Jovica Radanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kojeg zastupa Dragana Blagojević, advokat iz Gradiške, podnio je 26. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 V 078387 112 Rev od 2. april 2015. godine. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda djelomično je usvojena revizija predlagača Republike Srpske i ukinuto je rješenje Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu. Okružni sud) broj 71 0 V 078387 11 Gž od 25. aprila 2012. godine u dijelu kojim je određena pravična naknada za eksproprirane nekretnine preko iznosa od 99.417,50 KM s pripadajućom zateznom kamatom i predmet je u tom dijelu, kao i u dijelu u kojemu je odlučeno o troškovima postupka vraćen Okružnom sudu na ponovno odlučivanje. Istim je rješenjem, u dijelu u kojemu je presudom Okružnog suda obvezan predlagač apelantu na ime pravične naknade za eksproprirane nekretnine isplatiti iznos od 99.417,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom, revizija predlagača je odbijena. Vrhovni sud je tokom postupka utvrdio da je predmet spora određivanje naknade za nekretnine eksproprirane rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove, Područna jedinica Laktaši broj 21.26/473-47-23/09 od 12. oktobra 2009. godine i dopunskog rješenja od 8. oktobra 2010. godine. Dalje, utvrđeno je između ostalog i to da stranke u postupku nisu postigle sporazum o pravičnoj naknadi za eksproprirane nekretnine pred organom uprave, kao i da apelantu na dosuđenu naknadu pripada korektiv uvećanja visine utvrđene naknade na ime njegovih osobnih i obiteljskih prilika. Sud je ukazao da je odredbom člana 2. Zakona o eksproprijaciji propisano da je eksproprijacija oduzimanje ili ograničavanje prva vlasništva na nekretnini uz pravičnu naknadu koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nekretnine. Tržišna vrijednost eksproprirane nekretnine je izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu. Tržišna cijena se slobodno formira prema uvjetima koji vladaju na tržištu nekretnina, a pravična naknada je ona koja će vlasnika oduzete nekretnine, u financijskom smislu, staviti u isti položaj kao da je i dalje ostao vlasnik. S obzirom da su tokom postupka pred nižestepenim sudovima, radi utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine, provedena dva vještačenja po vještacima građevinske struke, čijom ocjenom je utvrđena velika razlika u procjeni tržišne vrijednosti nekretnine, to je samo po sebi bio dovoljan razlog da se oba nalaza analiziraju s pojačanom pažnjom, što je tokom postupka izostalo. S obzirom da je nalaz i mišljenje vještaka dokazno sredstvo koje podliježe savjesnoj i brižljivoj ocjeni suda, sud će učiniti povredu postupka kada na nalaz samo uputi, bez da analizira i ocijeni njegov sadržaj. Budući da su sudovi, zbog pogrešnog pristupa rješavanju ove pravne stvari, propustili pravilno utvrditi činjenice relevantne za određivanje pravične naknade, proizlazi da se takvo postupanje može kvalificirati kao pogrešna primjena materijalnog prava, pa je Vrhovni sud u tom dijelu predmet vratio na ponovni postupak u kojemu će nižestepeni sudovi pribaviti i cijeniti sve relevantne dokaze radi utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine. Vezano za revizione navode o pogrešno utvrđenoj visini korektivnog faktora od 15%, Vrhovni sud je ukazao da je korektivni faktor nesporno utvrđen u postupku pred redovnim sudovima, i da izjavljenom revizijom nije doveden u pitanje.

Apelacioni navodi Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju. Apelant smatra da je Vrhovni sud svojim postupanjem povrijedio odredbe procesnog prava iz razloga što je vraćajući predmet na ponovni postupak, naložio da cijene oba nalaza vještaka, iako nalaz vještaka Jadranke Ivetić nije ni proveden tokom postupka, pa nije ni moga niti trebao biti cijenjen.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1), stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1), stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili 5 kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

a) Preuranjenost Prema navedenim odredbama apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Vrhovnog suda ukinuto je rješenje Okružnog suda u dijelu u kojemu je određena pravična naknada za eksproprirane nekretnine preko iznosa od 99.417,50 KM s pripadajućom zateznom kamatom i predmet je u tom dijelu, kao i u dijelu u kojemu je odlučeno o troškovima postupka vraćen Okružnom sudu na ponovno odlučivanje. Shodno tome, Ustavni sud zapaža da je postupak još uvijek u toku, budući da apelant do donošenja ove odluke Ustavnog suda nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. Iz navedenog slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.

b) Dopustivost prima facie Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju pravosnažnog dijela rješenja osporenog predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoju odluku, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na apelantovu štetu. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je osporena odluka donesena. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3256/15 (J. R.) | Sudska praksa | Aktio