Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2359/13 (O. J.)

Odluka donesena 28. 04. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Protek roka
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2359/13

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2359/13, rješavajući apelaciju Olivera Jakiševića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 28. travnja 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Olivera Jakiševića, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu duljinu trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 100136 11 I, koji je nakon podnošenja apelacije okončan donošenjem Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 I 100136 13 Gži od 18. rujna 2013. godine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Olivera Jakiševića, podnesena zbog duljine trajanja postupka po njegovu zahtjevu za naknadu troškova kaznenog postupka u predmetu Kantonalnog suda u Mostaru broj K 16/05, koji je okončan donošenjem Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 K 005647 11 Kv od 10.

listopada 2011. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Oliver Jakišević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupaju Mario Bogdanović i Anđela Ljubić-Čović, odvjetnici iz Mostara, podnio je 29. svibnja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 I 100136 11 I i duljine trajanja postupka „za naknadu troškova“.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 16. svibnja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Ustavni sud je od Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatražio 7. siječnja 2016. godine da dostavi kopiju Rješenja tog suda broj 58 0 I 100136 13 Gži od 18. rujna 2013. godine (sa potpisom ovlaštene osobe i pečatom tog suda) i fotokopiju dostavnice o uručenju tog rješenja apelantu. Nakon toga, odnosno 11. ožujka 2016. godine, od Kantonalnog suda je na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda zatraženo da dostavi i odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 26. svibnja 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Kantonalni sud je 21. siječnja 2016. godine dostavio tražene kopije rješenja i dostavnice. Također, Kantonalni sud je 21. siječnja i 4. travnja 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Postupak povodom apelantova zahtjeva za naknadu troškova kaznenog postupka

5. Odlučujući o apelantovu zahtjevu za isplatu troškova kaznenog postupka, Kantonalni sud je donio Rješenje broj K 16/05 od 27. lipnja 2011. godine kojim je određeno da se apelantu ima „isplatiti iz budžetskih sredstava“ iznos od 23.676,93 KM na račun (pobliže opisan u izreci tog rješenja).

6. Odlučujući povodom priziva koji je apelant podnio protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 07 0 K 005647 11 Kv od 10. listopada 2011. godine kojim je djelomično uvažio apelantov priziv i preinačio osporeno rješenje tako što je odredio da se apelantu umjesto iznosa od 23.676,93 KM ima isplatiti iznos od 25.788,34 KM.

Izvršni postupak

7. Apelant je 13. listopada 2011. godine podnio prijedlog Općinskom sudu protiv Hercegovačko-neretvanskog kantona kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik) za dozvolu izvršenja Rješenja Kantonalnog suda broj K 16/05 od 27. lipnja 2011. godine i 07 0 K 005647 11 Kv od 10. listopada 2011. godine zapljenom novčanih sredstava izvršenika koja se nalaze na njegovu žiro-računu kod UniCredit bank d.d. i prijenosom tih sredstava na apelantov račun. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 I 100136 13 11 I od 21. listopada 2011. godine dozvolio predloženo izvršenje.

8. Izvršenik je podnio prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju koji je Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 I 100136 11 I od 22. lipnja 2012. godine djelomično usvojen i izvršeniku je ostavljen rok od osam dana, računajući od dana prijema rješenja, za dobrovoljno ispunjenje obveze i određeno da će rješenje o izvršenju u ovom dijelu po proteku tog roka proizvoditi pravno dejstvo. Predmetnim rješenjem prigovor izvršenika u ostalom dijelu je odbijen kao neutemeljen.

9. Iz odgovora na apelaciju i iz kopije izvoda iz CMS-a, koje je dostavio Općinski sud, proizlazi da je taj sud 22. lipnja 2012. godine dostavio rješenje o izvršenju „banci“, a da je izvršenik 27. lipnja 2012. godine podnio priziv protiv Rješenja Općinskog suda broj 58 0 I 100136 11 I od 22. lipnja 2012. godine.

10. Iz kopije izvoda iz CMS-a proizlazi da je Unicredit bank d.d. 24. srpnja 2012. godine dostavila dopis tom sudu.

11. Kantonalni sud je Rješenjem broj 58 0 I 100136 13 Gži od 18. rujna 2013. godine uvažio priziv izvršenika i preinačio osporeno rješenje tako što je usvojio prigovor i stavio van snage Rješenje o izvršenju broj 58 0 I 100136 13 11 I od 21. listopada 2011. godine i odbacio prijedlog za izvršenje.

12. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je u skladu sa člankom 27. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj navedeni tražitelj izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, te da Sud u smislu članka 36. ZIP-a dozvoljava izvršenje samo ako je u skladu sa izvršnom ispravom, kao i da u izvršnom postupku važi načelo formalnog legatiteta kod određivanja izvršenja na temelju izvršne isprave. U svezi s tim, Kantonalni sud je konstatirao da je u prijedlogu za izvršenje kao izvršenik označen Hercegovačko-neretvanski kanton koji nije bio označen u izvršnoj ispravi, pa da je shodno naprijed navedenom odlučio kao u izreci rješenja.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant u biti smatra da mu je uslijed duljine trajanja postupka „za naknadu troškova“ i postupka izvršenja Rješenja Općinskog suda broj 58 0 I 100136 13 11 I od 21. listopada 2011. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). U svezi s tim, apelant je opisao kronologiju predmetnih postupaka, navodeći, između ostalog, da je Općinski sud, odlučujući o izvršenikovom prigovoru podnesenom protiv rješenja od 21. listopada 2011. godine donio rješenje od 22. lipnja 2012. godine, kojim je prigovor djelomično usvojen, te da je izvršenik protiv Rješenja Općinskog suda od 22. lipnja 2012. godine izjavio priziv 27. lipnja 2012. godine, ali da „do danas nije zaprimio odluku po žalbi ovršenika“, kao i da se uvidom u spis Općinskog suda broj 58 0 I 100136 11 I i spis Kantonalnog suda broj K.16/05 može vidjeti da apelant nije doprinio duljini trajanja postupka, niti da se u konkretnom slučaju radilo o složenoj pravnoj stvari. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i utvrdi povredu njegovih naprijed navedenih prava iz Europske konvencije i Ustava Bosne i Hercegovine, te naloži Općinskom sudu da poduzme potrebne mjere radi izvršenje Rješenja tog suda broj 58 0 I 100136 13 11 I od 21. listopada 2011. godine, kao i da mu dodijeli naknadu nematerijalne štete u skladu s Pravilima i praksom Ustavnog suda.

b) Odgovori na apelaciju

14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko iznio kronologiju predmetnog izvršnog postupka. Također, Općinski sud je naveo da je odmah reagirao po svim apelantovim zahtjevima i da nema mjesta njegovim primjedbama da taj sud nije postupao u razumnim rokovima, smatrajući da je apelacija neutemeljena. Pored toga, istaknuo je da je apelant zastupan po „profesionalnim licima“ koja su morala dobiti konačno rješenje Kantonalnog suda (od 18. rujna 2013. godine). U privitku odgovora na apelaciju, Općinski sud je dostavio kopiju izvoda iz CMS-a i kopiju Rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 I 100136 13 Gži od 18. rujna 2013. godine (bez potpisa ovlaštene osobe i pečata tog suda).

15. Kantonalni sud je naveo da smatra da Rješenjem tog suda broj 58 0 I 100136 13 Gži od 18. rujna 2013. godine nisu povrijeđena apelantova ustavna prava i predložio je da se apelacija odbije. Također je naveo da sve predmete u tom sudu dodjeljuje kvartalno predsjednik suda tako da je taj predmet urađen čim je u kvartalnom razdoblju dostavljen sucu u rad.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 5. stavak 1.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

A)Dopustivost u odnosu na duljinu trajanja postupka u predmetu Kantonalnog suda broj K 16/05

18. Pri ispitivanju dopustivosti ovog dijela apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda.

19. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

20. Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

21. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno uslijed duljine trajanja postupka „za naknadu troškova“. Ustavni sud smatra da iz navedenog proizlazi da apelant u apelaciji ukazuje na duljinu trajanja postupka po njegovu zahtjevu za naknadu troškova kaznenog postupka u predmetu Kantonalnog suda broj K 16/05. Međutim, Ustavni sud zapaža da je taj postupak okončan donošenjem Rješenja Kantonalnog suda broj 07 0 K 005647 11 Kv od 10. listopada 2011. godine. S obzirom da je apelant 13. listopada 2011. godine podnio prijedlog Općinskom sudu za izvršenje predmetnog rješenja Kantonalnog suda, proizlazi da mu je to rješenje dostavljeno prije navedenog datuma. Budući da je apelacija podnesena 29. svibnja 2013. godine, proizlazi da je u dijelu u kojem apelant osporava duljinu postupka u predmetu Kantonalnog suda broj K 16/05, apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka

c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena nakon proteka roka za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

B)Dopustivost u odnosu na duljinu trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 100136 11 I.

22. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant apelacijom ukazuje i na kršenje prava na donošenje odluke „u razumnom roku“ u smislu članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u izvršnom postupku koji u trenutku podnošenja apelacije nije bio okončan.

23. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća na članak 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

24. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno da je apelacija podnesena zbog duljine trajanja izvršnog postupka u kojem u vrijeme podnošenja apelacije, odnosno 29. svibnja 2013. godine, Kantonalni sud nije donio odluku povodom priziva koji je izvršenik podnio protiv rješenja Općinskog suda od 22. lipnja 2012. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija u odnosu na pravo na donošenje odluke „u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije bila dopuštena već u vrijeme podnošenja apelacije. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopuštena, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

25. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje

27. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

28. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

29. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegova prava na pravično suđenje došlo zbog duljine trajanja izvršnog postupka u kojem se neophodno ne određuju građanska prava i obveze. Međutim, pravo na izvršenje pravomoćnih i izvršnih presuda čini sastavni dio prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 288/03 od 17. prosinca 2004. godine, „Službeni glasnik BiH“ broj 8/05, točka 27.). S obzirom na navedeno, proizlazi da apelant kao tražitelj izvršenja u ovom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

30. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda razumnost duljine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stavak 26.). Razdoblje koje se uzima u obzir

31. Ustavni sud zapaža da je izvršni postupak započeo podnošenjem apelantova prijedloga za izvršenje Općinskom sudu (13. listopada 2011. godine), te da je okončan donošenjem rješenja Kantonalnog suda (od 18. rujna 2013. godine) kojim je preinačeno osporeno rješenje tako što je usvojen prigovor, stavljeno van snage rješenje o izvršenju od 21. listopada 2011. godine i odbačen prijedlog za izvršenje. Iz navedenog proizlazi da je izvršni postupak trajao godinu i 11 mjeseci, što zapravo predstavlja relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba razmotriti.

Analiza razumnosti trajanja postupka

32. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi naplate novčanog potraživanja novčanim sredstvima na računu izvršenika. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da nema naznaka koje bi upućivale na to da je predmet složene prirode, niti postoje evidentni elementi koji ga čine naročito zahtjevnim. U svezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati žurno (vidi Europski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stavak 23., 2000. godina).

33. Promatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju u dostavljenoj dokumentaciji nema ništa što ukazuje da je apelant na bilo koji način doprinio duljini trajanja postupka. Glede ponašanja redovitih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon što je apelant 13. listopada 2011. godine podnio prijedlog za izvršenje pravomoćne sudske odluke, u kratkom roku, odnosno 21. listopada 2011. godine, donio rješenje kojim je dozvolio predloženo izvršenje, te da je roku od osam mjeseci, koji se u okolnostima konkretnog slučaja može smatrati primjerenim, donio odluku o prigovoru koji je izvršenik podnio protiv rješenja o izvršenju i dostavio rješenje na izvršenje banci. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je izvršenik 27. lipnja 2012. godine podnio priziv protiv tog rješenja Općinskog suda kojim je odlučeno o prigovoru i da je Kantonalni sud nakon podnošenja ove apelacije, odnosno 18. rujna 2013. godine, donio rješenje koje apelant naknadno nije osporio u postupku pred Ustavnim sudom, kojim je okončan predmetni izvršni postupak tako što je osporeno rješenje preinačeno na način da je usvojen prigovor, stavljeno van snage rješenje o izvršenju od 21. listopada 2011. godine i odbačen prijedlog za izvršenje. Dakle, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku o prizivu donio nakon godinu i gotovo tri mjeseca od dana njegova podnošenja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da je u svezi s tim Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da se sve predmete u tom sudu dodjeljuje kvartalno predsjednik suda tako da je taj predmet urađen čim je u kvartalnom razdoblju dostavljen sucu u rad, što pokazuje da rješavanje predmeta po takvom planu, ipak, nije bez pozitivnih rezultata. Stoga, uzimajući u obzir sve činjenice u konkretnom predmetu, kao i odgovor na apelaciju koji je dao Kantonalni sud, te naročito imajući u vidu da se duljina trajanja postupka ocjenjuje u odnosu na postupak u cjelini, koji je u konkretnom slučaju na dvije sudske instance trajao ukupno godinu i 11 mjeseci, pri čemu su donesene tri odluke, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju razdoblje trajanja predmetnog izvršnog postupka ne može smatrati nerazumno dugim, pogotovu imajući u vidu stanje i probleme s kojima je suočeno društvo u cjelini, a pogotovo sudstvo koje ima zadatak odgovoriti na sve izazove koje su pred njega postavile prethodne decenije kako u Bosni i Hercegovini tako i bivšoj SFRJ.

34. Stoga, Ustavni sud, na temelju navedenog i uzevši u obzir sve čimbenike zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. U odnosu na apelantov zahtjev da mu se zbog duljine trajanja postupka isplati naknada na ime nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da prema članku 74. Pravila Ustavnog suda u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, kako u konkretnom slučaju nije utvrđeno kršenje apelantova prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda apelantova prava na suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada je izvršni postupak na dvije sudske instance trajao godinu i 11 mjeseci, pri čemu su redoviti sudovi rješavali i stare predmete.

37. Na temelju članka 18. stavak (3) točka c) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2359/13 (O. J.) | Sudska praksa | Aktio