Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2228/15 (M. K., S. I. i E. Z)

Odluka donesena 28. 04. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni spor
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2228/15

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2228/15, rješavajući apelaciju M. K. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 28. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije M. K., S. I. i E. Z.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Mostaru u predmetima br. 58 0 Rs 042973 08 Rs, 58 0 Rs 042974 08 Rs i 58 0 Rs 045803 08 Rs, koji su okončani Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 042973 12 Rsž od 28.

oktobra 2015. godine i Presudama Kantonalnog suda u Mostaru br. 58 0 Rs 042974 12 Rsž od 15. oktobra 2015. godine i 58 0 Rs 045803 12 Rsž od 28. oktobra 2015. godine.

Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantima M. K., S. I. i E. Z. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od po 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima M. K., S. I. i E. Z. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M. K., S. I. i E. Z. (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Mostara, koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 7. maja 2015. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnih postupaka koji su se vodili pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetima br. 58 0 Rs 042973 08 Rs, 58 0 Rs 042974 08 Rs i 58 0 Rs 045803 08 Rs, koji su nakon podnošenja apelacije okončani Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 042973 12 Rsž od 28. oktobra 2015. godine i Presudama Kantonalnog suda br. 58 0 Rs 042974 12 Rsž od 15. oktobra 2015. godine i 58 0 Rs 045803 12 Rsž od 28. oktobra 2015. godine. Apelanti su 18. novembra 2015. godine dopunili apelacije.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Budući da predmetne apelacije pokreću identično činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud je, u skladu s članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 2228/15, AP 2236/15 i AP 2239/15 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2228/15.

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 12. oktobra 2015. godine i 9. marta 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

4. Kantonalni sud je 28. oktobra, 5. novembra 2015. godine i 4. aprila 2016. godine dostavio odgovore na apelacije.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelanti su posredstvom punomoćnika 26. maja i 29. augusta 2008. godine podnijeli tužbe Općinskom sudu protiv Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate potraživanja iz radnog odnosa (regresa, jubilarne nagrade i naknade za ishranu), kao i troškova parničnog postupka.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud održao pripremna ročišta, odnosno glavne rasprave u predmetu 58 0 Rs 042973 08 Rs 2. septembra, 25. oktobra i 17. novembra 2011. godine, u predmetu 58 0 Rs 042974 08 Rs 29. juna, 27. septembra i 13. decembra 2011. godine i u predmetu 58 0 Rs 045803 08 Rs 7. marta i 8. maja 2012. godine.

8. Nakon toga, Općinski sud je donio Presude br. 58 0 Rs 042973 08 Rs od 1. decembra 2011. godine, 58 0 Rs 042974 08 Rs od 12. januara 2012. godine i 58 0 Rs 045803 08 Rs od 24. maja 2012. godine, protiv kojih je tužena podnijela žalbe Kantonalnom sudu 11. i 26. januara i 1. juna 2012. godine.

9. Kantonalni sud je Rješenjem broj 58 0 Rs 042973 12 Rsž od 28. oktobra 2015. godine i Presudama br. 58 0 Rs 042974 12 Rsž od 15. oktobra 2015. godine i 58 0 Rs 045803 12 Rsž od 28. oktobra 2015. godine žalbe tužene uvažio i preinačio odluke u dijelu o troškovima parničnih postupaka na način pobliže naveden u izrekama tih odluka.

10. Iz stanja spisa proizlazi da su predmetni parnični postupci okončani.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka, odnosno zbog neodlučivanja Kantonalnog suda o žalbama tužene došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su naveli tok predmetnih postupaka, ističući da ni nakon skoro sedam godina od pokretanja predmetnih postupaka nisu ostvarili svoja prava za potraživanja koja datiraju još od 2005. godine. Apelanti su zbog dužine trajanja predmetnih postupaka tražili naknadu nematerijalne štete u iznosima od po 2.800,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

12. Kantonalni sud je u odgovorima na apelacije, između ostalog, naveo da je u konkretnim predmetima odlučio o žalbama tužene tako što je žalbe uvažio i odluke o parničnim troškovima preinačio, dok su u preostalim dijelovima prvostepene presude ostale neizmijenjene. Osim toga, Kantonalni sud je (AP 2228/15) naveo da se predmeti sudijama dostavljaju u rad kvartalno, po starosti inicijalnog akta, tako da su konkretni predmeti dati u rad u četvrtom kvartalu 2015. godine kada su i urađeni. Također, Kantonalni sud je (AP 2236/15 i AP 2239/15) naveo da su, s obzirom na način raspodjele predmeta, veliki broj zaduženih i hitnih predmeta koji se raspoređuju po redu, predmeti po žalbama tužene dati u rad u vijeme izrade odluka.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost

14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

17. U konkretnim slučajevima apelanti predmetnim apelacijama ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji su nakon podnošenja apelacija okončani Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 042973 12 Rsž od 28. oktobra 2015. godine i Presudama Kantonalnog suda br. 58 0 Rs 042974 12 Rsž od 15. oktobra 2015. godine i 58 0 Rs 045803 12 Rsž od 28. oktobra 2015. godine. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelanti ukazuju da je zbog dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantna načela

22. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b)Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud konstatira da su apelanti u predmetnim postupcima podnijeli tužbe 26. maja i 29. augusta 2008. godine, te da su postupci okončani rješenjem Kantonalnog suda od 28. oktobra 2015. godine i presudama Kantonalnog suda od 15. i 28. oktobra 2015. godine. Dakle, predmetni postupci su trajali preko sedam godina.

c)Analiza razumnosti trajanja postupka

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnim sporovima koji su nakon podnošenja apelacija okončani navedenim rješenjem od 28. oktobra 2015. godine, odnosno presudama Kantonalnog suda od 15. i 28. oktobra 2015. godine, u okviru kojih su apelanti tražili isplatu na ime naknade iz radnog odnosa pa se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnim slučajevima ne može govoriti o naročito složenim predmetima. Osim toga, budući da apelanti traže zaštitu prava iz radnog odnosa, neupitno je da su predmetni postupci za njih značajni, a i po zakonu su hitne prirode.

26. Posmatrajući ponašanje apelanata, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da su oni na bilo koji način utjecali na dužinu trajanja postupka.

27. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon početnog perioda apsolutne neaktivnosti od oko tri godine održao niz pripremnih ročišta, odnosno glavne rasprave (u predmetu 58 0 Rs 042973 08 Rs 2. septembra, 25. oktobra i 17. novembra 2011. godine, u predmetu 58 0 Rs 042974 08 Rs 29. juna, 27. septembra i 13. decembra 2011. godine i u predmetu 58 0 Rs 045803 08 Rs 7. marta i 8. maja 2012. godine), te da je presude donio nakon oko tri i po godine od podnošenja tužbi (1. decembra 2011. godine i 12. januara i 24. maja 2012. godine). S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da uočena neaktivnost nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, posebno ne u postupcima koji su po zakonu hitni. Međutim, u kasnijim fazama postupka Općinski sud je postupao bez odugovlačenja i donio odluke o tužbenim zahtjevima apelanata. Odlučujući o žalbama tužene protiv presuda prvostepenog suda, Kantonalni sud je nakon oko tri i po godine donio rješenje, odnosno presude kojima je preinačio prvostepene presude u dijelu odluke o parničnim troškovima, dok je u preostalom dijelu potvrdio prvostepene presude i na taj način okončao predmetne parnične postupke. Kantonalni sud je kao opravdanje za nepostupanje, između ostalog, naveo veliki broj zaduženih i hitnih predmeta koji se raspoređuju po redu. S tim u vezi, Ustavni sud ponavlja da kadrovska nepopunjenost nije prihvatljivo opravdanje za odugovlačenje postupka ili, kao što je u konkretnom slučaju, potpunu neaktivnost žalbenog suda u periodu od oko tri i po godine, te podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnih slučajeva, preopterećenost suda velikim brojem zaduženih i hitnih predmeta ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi.

28. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da je Kantonalnom sudu bilo potrebno oko tri i po godine da bi odlučio o žalbama tužene u predmetnim postupcima, Ustavni sud smatra da je u konkretnim slučajevima došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluka u razumnom roku.

29. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnih parničnih postupaka koji su trajali duže od sedam godina ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te postoji povreda prava apelanata na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

30. Apelanti su zbog dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 2.800,00 KM. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku apelantima pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su pretrpjeli zbog dužine trajanja predmetnih postupaka.

31. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

32. S obzirom na to da predmetni postupci prema zakonu spadaju u kategoriju hitnih postupaka, Ustavni sud smatra da bi apelantima na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluka u razumnim rokovima prema usvojenim kriterijima trebalo isplatiti iznos od po 2.100,00 KM. Te iznose apelantima je dužna isplatiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na sjedište redovnih sudova koji su odgovorni za dužinu postupaka, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer su predmetni parnični postupci trajali oko sedam i po godina, pri čemu apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli tome da predmetni postupci traju tako dugo, a Kantonalni sud u odgovorima na apelacije nije ponudio relevantno opravdanje za svoju neaktivnost.

34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2228/15 (M. K., S. I. i E. Z) | Sudska praksa | Aktio