Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1423/16 (M. K.)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1423/16
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine, u predmetu broj AP-1423/16, rješavajući zahtjev Muhameda Kusurana za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Muhameda Kusurana za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Muhamed Kusuran (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarca, kojeg zastupa Nenad Balaban, advokat iz Banjaluke, podnio je 28. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 016577 16 Kž od 10. marta 2016. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 016577 15 K od 23. novembra 2015. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "zabranio izvršenje krivične sankcije" (tj. kazne zatvora koja je izrečena apelantu) do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Okružnog suda broj 11 0 K 016577 15 K od 23. novembra 2015. godine apelant je oglašen krivim što je u vrijeme i način, pobliže naveden u izreci presude, za vrijeme oružanog sukoba, kršeći pravila međunarodnog prava, lišio života dva civilna lica, te pokušao lišiti života još dva civilna lica, čime je, kao saizvršilac, izvršio krivično djelo – ratni zločini protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Za navedeno krivično djelo apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina u koju se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 17. septembra 2014. do 20. maja 2015. godine.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedene presude, Vrhovni sud je donio Presudu broj 11 0 K 016577 16 Kž od 10. marta 2016. godine kojom je žalbu odbio kao neosnovanu i navedenu presudu potvrdio.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant navodi da bi upućivanje na izdržavanje kazne zatvora fatalno uticalo na njegov život i zdravlje, jer mu je zdravlje ozbiljno narušeno, a njegov maloljetni sin zbog psihičkih tegoba izbjegava odlazak u školu. Osim toga apelant navodi da je podnio i zahtjev za ponavljanje postupka.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere
7. U vezi s apelantovim navodima kojima ukazuje na narušeno zdravstveno stanje, kao i na sinovljevo loše psihičko stanje, a na kojima zasniva svoj zahtjev za donošenje privremene mjere, Ustavni sud podsjeća da Zakon o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 12/10, 117/11 i 98/13; u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju krivičnih sankcija) reguliše postupak odlaganja izdržavanja kazne zatvora (odredbe čl. 69-72.). Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ničim nije dokazao da je iscrpio mogućnosti koje je imao na raspolaganju prema navedenim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, a što se, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, pojavljuje kao preduslov za odlučivanje o zahtjevu za donošenje odluke o privremenoj mjeri. Dakle, imajući u vidu okolnost da apelant nije pružio dokaze da je koristio mogućnosti koje ima prema odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
8. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman