Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3808/15 (N. H.)
Odluka donesena 28. 04. 2016.
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3808/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i Valerija Galić, sudije Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. aprila 2016. godine, u predmetu broj AP-3808/15, rješavajući apelaciju Niaza Hodžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57 stav (2) tačka c) i člana 58 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Niaza Hodžića protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 020424 15 Kž 7 od 16. juna 2015. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. Niaz Hodžić (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog podnio je 29. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 020424 15 Kž 7 od 16. juna 2015. godine.
2. Apelantu je kao optuženom u krivičnom postupku koji se vodio protiv njega pred Osnovnim sudom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Osnovni sud) rješenjem tog suda broj 096-0-Su-10-003940 od 29. septembra 2010. godine postavljen za branioca po službenoj dužnosti Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog (u daljnjem tekstu: branilac) da ga po službenoj dužnosti zastupa u krivičnom postupku.
3. Nakon okončanja krivičnog postupka rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 K 020424 15 K 2 od 12. maja 2015. godine o konačnom obračunu troškova utvrđeno je da braniocu na ime nagrade i naknade za odbranu po službenoj dužnosti pripada ukupan iznos pripada iznos od 11.184 KM, te da je branilac na ime više uplaćenih sredstava dužan da izvrši povrat iznosa od 26.022 KM na ime razlike više isplaćenih sredstava po akontacionim računima.
4. Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 K 020424 15 Kž 2 od 16. juna 2015. godine žalba apelanta je odbijena kao neosnovana, a uvažena žalba Tužitelja Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i preinačeno prvostepeno rješenje i utvrđeno da ukupna nagrada iznosi 10.464 KM umjesto ranije utvrđenih 11.184 KM i naloženo braniocu da izvrši povrat više isplaćenih sredstava u iznosu od 26.472 KM umjesto iznosa od 26.022 KM.
5. Apelant smatra da je zbog obračunavanja troškova njegovom braniocu prema Odluci o naknadi troškova krivičnog postupka prema Zakonu o krivičnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, došlo do povrede prava njegovog branioca na pravično suđenje, prava na imovinu iz čl. II/3. e) i k) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, povredu prava iz člana II/4 Ustava BiH i člana 14. Evropske konvencije i povredu odredaba člana 20. Statuta Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;»
7. Apelant se u apelaciji žalio da je rješenjem o troškovima krivičnog postupka koji se vodio protiv njega kao optuženog, povrijeđeno pravo njegovog branioca na pravično suđenje, pravo na imovinu iz čl. II/3. e) i k) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, člana II/4 Ustava BiH i člana 14. Evropske konvencije i povreda člana 20. Statuta Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, jer je naknada za rad njegovog branioca umjesto prema Tarifi o nagradama i naknadama za rad advokata u Federaciji Bosne i Hercegovine obračunata prema Odluci o naknadi troškova krivičnog postupka prema Zakonu o krivičnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud zapaža, da je apelantu kao optuženom u krivičnom postupku, Osnovni sud rješenjem broj 096-0-Su-10-003940 od 29. septembra 2010. godine postavio branioca po službenoj dužnosti, gdje je odredio da će se troškovi branioca isplatiti iz budžetskih sredstava suda. Stoga slijedi da je apelantov branilac za svoj profesionalni rad ovlašten da traži pripadajuću naknadu od suda koji ga je po službenoj dužnosti postavio za branioca apelanta, te da će pripadajući troškovi biti isplaćeni iz budžetskih sredstava suda. Apelantov branilac je u skladu s navedenim postupio, te je nakon okončanja krivičnog postupka, koji se vodio protiv apelanta kao optuženog, dostavio Osnovnom sudu opredjeljen zahtjev za naknadu svojih troškova. Budući da nije bio zadovoljan obračunatim troškovima, apelantov branilac je u svoje ime i za svoj račun podnio žalbu na rješenje o troškovima, koju je Apelacioni sud odbio kao neosnovanu.
9. Budući da apelantov branilac nije apelantov izabrani branilac, za čije bi profesionalne usluge apelant bio dužan da mu plati pripadajuću nagradu i naknadu troškova, Ustavni sud zaključuje, da je apelant u konkretnom slučaju neovlašten da u svoje ime podnese apelaciju pred Ustavnim sudom zbog povrede navedenih prava njegovog branioca, jer Osnovni sud i Apelacioni sud u osporenim rješenjima nisu odlučivali o krivičnoj optužbi protiv apelanta, niti o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno o apelantovim imovinskim pravima, već o pravima na nagradu i naknadu njegovog branioca postavljenog po službenoj dužnosti, gdje je ovo odnos zasnovan direktno između suda i branioca, a apelant je u ovoj pravnoj stvari treće lice.
10. Iz navedenog proizlazi da apelant nije lice koje ima pravo da u konkretnom slučaju pokrene postupak pred Ustavnim sudom. (vidi, Ustavni sud Odluka o dopustivosti broj AP 990/15 od 17. juna 2015. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba )
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka d). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman