Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2231/15 (S. R. iz Mostara, A. Š. iz Jablanice, J. B. iz Mostara, M. H. iz Jablanice, J. Š. iz Mostara, E. M. iz Mostara i S. M. iz Gornje Drežnice)

Odluka donesena 28. 04. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2231/15

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2231/15, rješavajući apelaciju S. R. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 28. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije S. R., A. Š., J. B., M. H., J. Š., E. M. i S.

M.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnim postupcima u kojima su donesene Presude Općinskog suda u Mostaru br. 58 0 Rs 042971 08 Rs od 19. decembra 2011. godine, 58 0 Rs 043066 08 Rs od 13.

februara 2012. godine, 58 0 Rs 042970 08 Rs od 1. decembra 2011.

godine, 58 0 Rs 042975 08 Rs od 2. marta 2012. godine, 58 0 Rs 046923 08 Rs od 12. marta 2012. godine, 58 0 Rs 043065 08 Rs od 31. januara 2012. godine i 58 0 Rs 044536 08 Rs od 12. aprila 2012.

godine, koji se radi odlučivanja o podnesenim žalbama vode pred Kantonalnim sudom u Mostaru u predmetima br. 58 0 Rs 042971 12 Rsž, 58 0 Rs 043066 12 Rsž, 58 0 Rs 042970 12 Rsž, 58 0 Rs 042975 12 Rsž, 58 0 Rs 046923 12 Rsž, 58 0 Rs 043065 12 Rsž i 58 0 Rs 044536 12 Rsž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru, u skladu s članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluke o žalbama u predmetima br. 58 0 Rs 042971 12 Rsž, 58 0 Rs 043066 12 Rsž, 58 0 Rs 042970 12 Rsž, 58 0 Rs 042975 12 Rsž, 58 0 Rs 046923 12 Rsž, 58 0 Rs 043065 12 Rsž i 58 0 Rs 044536 12 Rsž u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantima S. R., A. Š., J. B., M. H., J. Š., E. M. i S. M. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od po 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima S. R., A. Š., J. B., M. H., J. Š., E. M. i S. M. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. S. R. iz Mostara, A. Š. iz Jablanice, J. B. iz Mostara, M. H. iz Jablanice, J. Š. iz Mostara, E. M. iz Mostara i S. M. iz Gornje Drežnice (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 7. maja 2015. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nisu okončani parnični postupci u kojem su donesene Presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 58 0 Rs 042971 08 Rs od 19. decembra 2011. godine, 58 0 Rs 043066 08 Rs od 13. februara 2012. godine, 58 0 Rs 042970 08 Rs od 1. decembra 2011. godine, 58 0 Rs 042975 08 Rs od 2. marta 2012. godine, 58 0 Rs 046923 08 Rs od 12. marta 2012. godine, 58 0 Rs 043065 08 Rs od 31. januara 2012. godine i 58 0 Rs 044536 08 Rs od 12. aprila 2012. godine, a koji se radi odlučivanja po žalbama vode pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetima br. 58 0 Rs 042971 12 Rsž, 58 0 Rs 043066 12 Rsž, 58 0 Rs 042970 12 Rsž, 58 0 Rs 042975 12 Rsž, 58 0 Rs 046923 12 Rsž, 58 0 Rs 043065 12 Rsž i 58 0 Rs 044536 12 Rsž. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Budući da predmetne apelacije pokreću identično činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud je, u skladu s članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 2231/15, AP 2234/15, AP 2235/15, AP 2237/15, AP 2238/15, AP 2240/15 i AP 2241/15 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2231/15.

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 23. marta 2016. godine da dostavi odgovore na apelacije.

4. Kantonalni sud je 6. i 8. aprila 2016. godine dostavio odgovore na apelacije. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelanti su posredstvom punomoćnika 25, 26. i 30. maja i 8. i 25. jula 2008. godine podnijeli tužbe Općinskom sudu protiv Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate potraživanja iz radnog odnosa (regresa, jubilarne nagrade i naknade za ishranu), kao i troškova parničnog postupka.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u konkretnim predmetima tokom 2011. i 2012. godine održao pripremna ročišta, odnosno glavne rasprave.

8. Nakon toga, Općinski sud je donio Presude broj 58 0 Rs 042971 08 Rs od 19. decembra 2011. godine, 58 0 Rs 043066 08 Rs od 13. februara 2012. godine, 58 0 Rs 042970 08 Rs od 1. decembra 2011. godine, 58 0 Rs 042975 08 Rs od 2. marta 2012. godine, 58 0 Rs 046923 08 Rs od 12. marta 2012. godine, 58 0 Rs 043065 08 Rs od 31. januara 2012. godine i 58 0 Rs 044536 08 Rs od 12. aprila 2012. godine.

9. Nezadovoljna navedenim presudama, tužena je 22. decembra 2011. godine, 13. januara, 10. i 27. februara, 14. i 22. marta i 23. aprila 2012. godine podnijela žalbe, a predmeti su 21. i 24. februara, 29. marta, 10, 16. i 25. aprila i 1. juna 2012. godine dostavljeni Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbama.

10. Prema stanju u spisu, Kantonalni sud nije donio odluke o žalbama tužene.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su naveli tok predmetnih postupaka, ističući da ni nakon skoro sedam godina od pokretanja predmetnih postupaka nisu ostvarili svoja prava za potraživanja koja datiraju još od 2005. godine. Apelanti su zbog dužine trajanja predmetnih postupaka tražili naknadu nematerijalne štete u iznosima od po 2.800,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

12. Kantonalni sud je u odgovorima na apelacije naveo da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta i daju u rad sudijama kvartalno. „Koji predmeti će biti uvršteni u plan određuje predsjednik suda prema donesenim Uputama za izradu planova za rješavanje predmeta od strane Stalne komisije za efikasnost sudova VSTV-a. Dakle, odluku o tome koji predmet će biti uvršten u Plan rješavanja predmeta, te stoga i kada će koji predmet biti raspoređen sucu u rad donosi predsjednik suda. Pored toga, Kantonalni sud je naveo da su suci na građanskom odjelu zaduženi sa 750 do 800 predmeta [...].“

V.Relevantni propisi

13. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost

14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

17. Imajući u vidu činjenično stanje konkretnih predmeta, odnosno okolnost da su apelacije podnesene zbog dužine trajanja parničnih postupaka koje su apelanti pokrenuli tužbama od 25, 26. i 30. maja i 8. i 25. jula 2008. godine, Ustavni sud smatra da su predmetne apelacije u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda dopustive u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelanti ukazuju da je zbog dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantna načela

22. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b)Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da su apelanti tužbama od 25, 26. i 30. maja i 8. i 25. jula 2008. godine pokrenuli parnične postupke i da ti postupci još uvijek nisu okončani. Dakle, relevantni periodi koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jesu periodi od preko sedam godina. c)Analiza razumnosti trajanja postupaka

25. U pogledu ocjene složenosti konkretnih predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupci tiču tužbenog zahtjeva radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnim slučajevima ne može govoriti o naročito složenim predmetima.

26. U pogledu ponašanja apelanata, Ustavni sud konstatira da apelanti nisu doprinijeli dužini trajanja postupaka. Osim navedenog, imajući u vidu da apelanti u predmetnim parničnim postupcima nastoje da ostvare prava iz radnog odnosa, može se izvesti zaključak da su predmetni postupci za njih značajni, a i po zakonu su hitne prirode.

27. Analizirajući dužinu trajanja predmetnih postupaka i postupanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud održao niz pripremnih ročišta tokom 2011. i 2012. godine, te da je presude donio nakon oko tri i po godine od podnošenja tužbi (1. i 19. decembra 2011. godine, 31. januara, 13. februara, 2. i 12. marta i 12. aprila 2012. godine). S obzirom na navedeno činjenično stanje, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je Općinski sud odugovlačio prvostepeni postupak. S druge strane, analizirajući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da su predmeti 21. i 24. februara, 29. marta, 10, 16. i 25. aprila i 1. juna 2012. godine dostavljeni tom sudu radi odlučivanja o žalbama tužene i da taj sud, prema stanju spisa, u periodu od oko četiri godine nije donio drugostepene odluke. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da su „suci na građanskom odjelu zaduženi sa 750 do 800 predmeta [...], da se predmeti rješavaju prema donesenim Uputama za izradu planova za rješavanje predmeta od strane Stalne komisije za efikasnost sudova VSTV-a“. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za pravni sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25˗32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnih slučajeva, preopterećenost suda velikim brojem starih predmeta ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hroničnih zaostataka u radu suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svoga rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta u skladu s Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donijelo VSTVBiH. Međutim, postupanje prema navedenom Planu rezultiralo je nepostupanjem Kantonalnog suda u periodima od gotovo četiri godine u konkretnim predmetima koji se smatraju hitnim. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Sve navedeno i naročito činjenica da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, u periodima od gotovo četiri godine nije donio odluke o žalbama tužene u predmetima koji se smatraju hitnim, te da se iz odgovora na apelacije ne može sa sigurnošću utvrditi kada će u konkretnim predmetima apelanata biti donesene drugostepene odluke, Ustavni sud smatra da se odgovornost za dužinu trajanja predmetnih postupaka može u odlučujućoj mjeri pripisati Kantonalnom sudu.

28. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnih parničnih postupaka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelanata na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

29. Apelanti su zbog dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 2.800,00 KM. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da, zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantima pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su pretrpjeli zbog dužine trajanja predmetnih postupaka.

30. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o parničnim postupcima u kojima su apelanti tražili zaštitu prava iz radnog odnosa koji se prema zakonu smatraju hitnim i koji traju preko sedam godina, Ustavni sud smatra da apelantima treba na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluka u razumnom roku isplatiti iznos od po 2.100,00 KM.

31. Navedene iznose apelantima je dužna da isplati Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na sjedište redovnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada parnični postupci u predmetima koji se smatraju hitnim nisu okončani više od sedam godina od podnošenja tužbi, pri čemu se dužine postupaka mogu u odlučujućoj mjeri staviti na teret Kantonalnom sudu koji, ni pored preduzetih mjera u organizaciji svog rada, nije postigao odgovarajuću efikasnost u radu tako da svaki novi predmet kontinuirano postaje stari kada dođe na red za odlučivanje, što je u konkretnim slučajevima dovelo do njegove potpune neaktivnosti povodom žalbi tužene u periodu od oko četiri godine, te žalbeni postupci traju i u vrijeme donošenja ove odluke.

33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2231/15 (S. R. iz Mostara, A. Š. iz Jablanice… | Sudska praksa | Aktio