Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5325/15 (D. T. J.)
Odluka donesena 07. 06. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5325/15
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 06. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5325/15, rješavajući apelaciju Dijane Tojaga Jajić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b, člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Dijane Tojaga Jajić.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak po apelantkinjinom zahtjevu za ostvarivanje prava iz radnog odnosa, a koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 P 116438 11 P1.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku po apelantkinjinoj tužbi, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Sprske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantkinji Dijani Tojaga Jajić u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.500,00 KM, na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Dijani Tojaga Jajić zakonsku zateznu kamatu na, eventualno, neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Dijana Tojaga Jajić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke, koju zastupaju Ranko i Tanja Dukić, advokati iz Banjaluke, podnijela je 2. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po apelantkinjinoj tužbi za ostvarivanje prava iz radnog odnosa, koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 116438 11 P1.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 10. decembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 19. januara 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelantkinja je 11. aprila 2011. godine Osnovnom sudu podnijela tužbu protiv tuženog „Mozzart“ d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: tuženi) za ostvarivanje prava iz radnog odnosa.
6. Osnovni sud je 17. maja 2011. godine tužbu dostavio tuženom na odgovor, a tuženi je svoj odgovor dostavio 21. juna 2011. godine.
7. Apelantkinja je podneskom od 8. marta 2013. godine uredila tužbu, na način da je precizirala tužbeni zahtjev.
8. Prema navodima Osnovnog suda iz odgovora na apelaciju, budući da je spis u apelantikinjinom predmetu zagubljen, naredbom predsjednika Osnovnog suda, broj 071-0-Su- 15-001630 od 31. jula 2015. godine, naređeno je pokretanje postupka za obnavljanje i rekonstrukciju predmetnog spisa, a za postupanje u ovom predmetu je određena sudija Radoja Rađana, kojoj je predmet na postupanje dostavljen 15. septembra 2015. godine. Postupajući po naredbi Predsjednika Osnovnog suda zakazano je ročište za obnavljanje i rekonstrukciju predmetnog spisa za 29. decembar 2015. godine, a uz pozive je strankama u postupku dostavljena obavijest o obnavljanju spisa i stranke su pozvane da, u skladu sa odredbama čl. 81 i 82 Pravilnika o unutrašnjem sudskom postupku, na zakazano ročište donesu prepise svih podnesaka, zapisnika, sudskih odluka i drugih pismena kojim raspolažu, kako bi sud mogao da izvrši rekonstrukciju spisa i nastavi sa daljim postupanjem.
9. Na zakazano ročište 29. decembra 2015. godine je pristupio apelantkinjin punomoćnik, dok tuženi nije pristupio iako mu je poziv prema evidencijama CMS programa iz suda otpremljen 14. decembra 2015. godine, ali bez povratnog dokaza da li je isti uručen primaocu, pa kako je pozivanje tuženog utvrđeno neurednim, ročište je odgođeno i zakazano za 3. februar 2016. godine, o čemu je apelantkinjin punomoćnik obaviješten usmeno i u zapisnik koji je potpisao te propisno upozoren da se poziv neće dostavljati i na zakonske posljedice neodazivanja, dok je tuženom upućen poziv na adresu iz tužbe, uz kopiju raspravnog zapisnika i ponovno dostavljenu obavijest o obnavljanju spisa od 11. decembra 2015. godine.
10. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Osnovnim sudom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja traži od Ustavnog suda da utvrdi povredu njenog prava na pravično suđenje i naloži Osnovnom sudu hitno okončanje postupka. Apelantkinja, takođe, potražuje i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju opisao tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke i nije se posebno očitovao u pogledu apelantkinjinih navoda o povredi prava na pravično suđenje.
V. Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasu:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI. Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja postupka po apelantkinjinoj tužbi, a koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom.
17. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
18. Apelantkinja smatra da joj je, zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, sudom ustanovljenim zakonom. […]
19. Ustavni sud, prije svega, ističe da, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora da se ocjenjuje u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
20. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja 11. aprila 2011. godine Osnovnom sudu podnijela tužbu za ostvarivanje prava iz radnog odnosa i da taj postupak još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da uzme u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka, jeste period od pet godina.
b)Analiza dužine trajanja postupka
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku pokrenutom po apelantkinjinoj tužbi za ostvarivanje prava iz radnog odnosa. Prema stanju spisa i odgovoru Osnovnog suda, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim.
22. Posmatrajući ponašanje apelanatkinje, Ustavni sud zapaža da, osim što je tužbeni zahtjev precizirala naknadno, u martu 2013. godine, apelantkinja ni na koji način nije doprinijela dužini trajanja postupka pred Osnovnim sudom.
23. Što se tiče ponašanja Osnovnog suda, Ustavni sud konstatuje da je taj sud apelantkinjinu tužbu dostavio tuženom na odgovor u roku od mjesec dana nakon što ju je apelantkinja podnijela. Iz stanja spisa i odgovora na apelaciju nisu uočljive nikakve procesne radnje koje je Osnovni sud, eventualno, proveo u apelantkinjinom predmetu, kako do datuma kada je apelantkinja precizirala svoj tužbeni zahtjev, tako ni nakon toga, sve do jula 2015. godine kada je, zbog toga što je apelantkinjin spis bio zagubljen, naređeno pokretanje postupka za obnavljanje i rekonstrukciju spisa. Spis je u septembru 2015. godine dostavljen postupajućem sudiji u rad. Ročište za obnavljanje i rekonstrukciju predmetnog spisa zakazano je za 29. decembar 2015. godine, ali isto nije održano zbog neuredno obaviještenog tuženog, pa je naredno zakazano za 3. februar 2016. godine.
24. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud konstatuje da je Osnovni sud samo dostavio apelantkinjinu tužbu tuženom na odgovor, nakon čega je nastupila potpuna pasivnost tog suda i nijedna procesna radnja nije preduzeta. Nakon što je konstatovano gubljenje predmeta, započet je proces rekonstrukcije spisa, ali tek u julu 2015. godine, odnosno više od četiri godine nakon podnošenja tužbe. Za ovako dug period neaktivnosti, Osnovni sud nije ponudio nikakvo opravdanje. Iako je spis zagubljen i Osnovni sud je preduzeo mjere s ciljem rekonstrukcije spisa i nastavka postupka, Ustavni sud zapaža da za period do jula 2015. godine nisu ponuđeni nikakvi argumenti koji bi opravdali neaktivnost tog suda u tako dugom vremenskom periodu. Uz to, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud bio dužan, da u konkretnom predmetu postupa s većom ažurnošću, a budući da se radi o parnici iz radnog odnosa, koja u članom 420 Zakona o parničnom postupku okarakterisana kao hitna.
25. Sve navedeno, a posebno da Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon pet godina nije donio odluku u apelantkinjinom predmetu, te da je neizvjesno kada će to učiniti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantkinjinog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
d) Pitanje naknade nematerijalne štete
27. Apelantkinja je zatražila da joj se naknadi šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju da odredi naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
28. Shodno naprijed navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo da se isplati iznos od 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu odredbe Zakona o parničnom postupku kojima je regulisano da je u parnicama iz radnih odnosa sud «dužan da postupa hitno», a s obzirom na to da je apelantkinja pokrenula postupak 11. aprila 2011. godine i da on do dana donošenja ove odluke, dakle nakon pet godina nije okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantkinji treba da se isplati na ime nematerijalne štete iznosi 1.500,00 KM. Ovaj iznos apelantkinji je dužna da isplati Vlada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII. Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada parnični postupak traje pet godina i još uvijek nije okončan, a Osnovni sud je, osim dostavljanja tužbe na odgovor tuženom i postupka za rekonstrukciju spisa, koji je pokrenut četiri godine nakon podnošenja tužbe, bio izrazito pasivan u apelantkinjinom predmetu, te za svoju neaktivnost u tako dugom periodu nije ponudio razumno opravdanje.
30. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman