Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5058/15 (I. K.)

Odluka donesena 28. 04. 2016.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5058/15

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5058/15, rješavajući apelaciju Igora Karamatića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 28. travnja 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Igora Karamatića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 168666 10 I od 7. prosinca 2010. godine.

Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, sukladno ranijem nalogu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvrši svoje ustavne obveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će poduzeti mjere s ciljem da apelant naplati svoja potraživanja u razumnom roku.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Igor Karamatić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Posušja, kojeg zastupa Mario Buntić, odvjetnik iz Posušja, podnio je 17. studenog 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 168666 10 I od 7. prosinca 2010. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 9. prosinca 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 4. siječnja 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Ustavni sud je uzeo u obzir i odgovor Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada FBiH) od 18. i 21. prosinca 2015. godine u kojem su navedene poduzete mjere sukladno nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda u kojima su razmatrana pravna pitanja kao u konkretnoj apelaciji (neizvršenje rješenja o izvršenju na teret proračunskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine).

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj P 340/03-I od 29. prosinca 2005. godine odbijen je apelantov zahtjev kojim je potraživao isplatu neisplaćenih plaća u periodu od prosinca 1999. godine do 15. lipnja 2001. godine.

7. Odlučujući o apelantovom prizivu protiv presude Općinskog suda u Mostaru, Kantonalni sud u Mostaru je donio Presudu broj 58 0 P 015705 09 Gž od 17. rujna 2009. godine, kojom je apelantov priziv djelomično uvažen, prvostupanjska presuda djelomično preinačena na način da je tužena Federacija Bosne i Hercegovine – Federalno ministarstvo odbrane obvezana da apelantu, na ime neisplaćenih plaća od 1. siječnja 2001. godine do 15. lipnja 2001. godine, isplati iznos od 2.717,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 14. ožujka 2003. godine, kao dana podnošenja tužbe pa do 28. studenog 2004. godine, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.556,00 KM, sve u roku od 15 dana. U ostalom dijelu apelantov priziv je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska presuda je potvrđena.

8. Pošto izvršenik nije postupio po navedenoj presudi, apelant je 15. studenog 2010. godine podnio prijedlog za izvršenje na temelju pravomoćne presude protiv izvršenika.

9. Postupajući po apelantovom prijedlogu, Općinski sud je 7. prosinca 2010. godine donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 168666 10 I kojim je odredio predloženo izvršenje.

10. Odlučujući o prigovoru izvršenika podnesenom protiv rješenja o izvršenju, Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 I 168666 10 I od 18. svibnja 2011. godine, kojim je prigovor odbijen kao neutemeljen i prijedlog za odlaganje izvršenja odbačen kao nedopušten, pa je rješenje o izvršenju od 7. prosinca 2010. godine u cijelosti ostalo na snazi.

11. Budući da je rješenje o izvršenju postalo izvršno 18. svibnja 2011. godine, dostavljeno je UniCredit banci d.d. Mostar na provođenje.

12. Podneskom od 8. srpnja 2011. godine izvršenik je podnio prijedlog za obustavu izvršnog postupka zbog toga što je izvršenik izmirio dio duga koji se odnosi na prinudnu naplatu plaća za siječanj i veljaču 2001. godine.

13. Dopisom od 12. srpnja 2011. godine prijedlog izvršenika za obustavu izvršnog postupka dostavljen je na izjašnjenje apelantu, koji je podneskom od 29. srpnja 2011. godine osporio navode izvršenika.

14. Podneskom od 20. studenog 2012. godine i 25. siječnja 2013. godine apelant je osporio bilo kakvo plaćanje izvršenika u izvršnom postupku, te tražio da se obavijesti o poduzetim radnjama u izvršnom postupku.

15. Podneskom od 11. travnja 2013. godine izvršenik se obratio sudu zahtjevom da sud odluči po prijedlogu za obustavu izvršenja u tom izvršnom postupku.

16. Podneskom od 18. prosinca 2013. godine apelant je ponovno istakao da ne postoje razlozi za obustavu izvršenja, te da se ne može točno izjasniti koliko mu je izvršenik isplatio novca prije pokretanja parnice, jer ima više postupaka protiv izvršenika, ali da zasigurno nije isplaćen novčani dio koji se u tom predmetu potražuje, pa je predložio da sud izvrši svoje rješenje.

17. Dopisom od 7. ožujka 2014. godine UniCredit Bank je sudu vratila Rješenje o izvršenju od 7. prosinca 2010. godine, jer je, shodno Pravilniku o izmjenama Pravilnika o načinu uplate javnih prihoda proračuna i izvanproračunskih fondova na teritoriju Federacije BiH, UniCredit Bank d.d. prestala biti poslovna banka Federacije BiH.

18. Dopisom od 9. travnja 2014. godine obaviješten je apelantov opunomoćenik o dopisu banke, te mu je naloženo da dostavi druge brojeve transakcijskih računa izvršenika, kao i nazive banaka kod kojih su otvoreni.

19. Postupajući po apelantovom prijedlogu, rješenje o izvršenju je dostavljeno na provođenje Union banci kao poslovnoj banci izvršenika.

20. Prema stanju spisa, predmetno rješenje o izvršenju nije provedeno.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

21. Apelant smatra da mu je, zbog neprovođenja rješenja o izvršenju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelant navodi da mu izvršenik nikada nije pružio mogućnost nagodbe, kao nekim drugim pravnim i fizičkim osobama. Apelant predlaže Ustavnom sudu da njegovu apelaciju usvoji, utvrdi povredu navedenih prava i naloži Federaciji BiH da apelantu isplati iznos od 1.200,00 KM na ime nematerijalne štete zbog povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, te da se odluka dostavi Vladi FBiH kako bi ona izvršila svoje ustavne obveze i poduzela odgovarajuće mjere s ciljem da omogući apelantu naplatu njegovih potraživanja u što kraćem roku.

b) Odgovor na apelaciju

22. Općinski sud je u svom odgovoru na apelaciju detaljno opisao tijek postupka, koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke.

23. Vlada FBiH je u svom odgovoru od 18. i 21. prosinca 2015. godine navela da je, postupajući po nalozima Ustavnog suda iz ranijih odluka, na svojoj 6. sjednici, održanoj 22. svibnja 2015. godine, donijela zaključak kojim je zadužila Federalno ministarstvo financija da postupi po mjerama predloženim u informaciji o obvezama po osnovi sudskih odluka, i to da što hitnije pristupi realizaciji izvršnih sudskih rješenja sukladno članku 167. stavak 1. Zakona o izvršnom postupku Federacije BiH bez obzira na osnovu potraživanja, kako bi se izbjeglo gomilanje obveza po osnovi kamata, protuzakonito i neustavno ponašanje, da realizaciju izvršnih sudskih rješenja vrši shodno raspoloživim sredstvima predviđenim na određenoj proračunskoj poziciji, što je sukladno odredbama Zakona o izvršnom postupku i Zakona o izvršavanju proračuna, da rebalansom proračuna za 2015. godinu poveća iznos planiranih sredstava na ekonomskom kodu 614800 - drugi tekući rashodi - izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju - 17.000.000 KM i ekonomskom kodu 614900 - ugovorene i druge posebne usluge - zatezne kamate na sudska rješenja i troškovi spora - 8.000.000 KM, da kontinuirano (za svaku proračunsku godinu) planira sredstva na ekonomskom kodu 614800 - drugi tekući rashodi - izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju i ekonomskom kodu 614900 - ugovorene i druge posebne usluge - zatezne kamate na sudska rješenja i troškove spora, te da, u nedostatku sredstava u tekućoj godini, sredstva planira za narednu godinu i na taj način vrši sukcesivno isplatu po osnovi izvršnih sudskih rješenja, da sredstva za potraživanja iz radnog odnosa u narednoj proračunskoj godini planira na ekonomskim kodovima proračunskih korisnika za uposlene u tijelima uprave. Planiranjem sredstava na ekonomskim kodovima korisnika oni bi mogli dragovoljno izvršavati obveze po osnovi presuda, te bi se na taj način smanjile obveze po osnovi troškova prinudnog izvršenja i kamata, jer bi se skratila procedura isplate sredstava. Vlada FBiH je dalje istakla da se, sukladno odredbama Zakona o izvršnom postupku Federacije BiH, putem poslovnih banaka kontinuirano vrši realizacija rješenja o izvršenju, te da će u narednoj proračunskoj godini proračunski korisnici planirati sredstva za potraživanja iz radnih odnosa (službenika i namještenika), sve radi adekvatnije evidencije i realizacije. Vlada FBiH smatra da je, s ciljem izvršavanja svoje ustavne obveze i osiguranja poštivanja ljudskih prava, sukladno ranijem nalogu iz odluka Ustavnog suda, poduzela i poduzima mjere s ciljem da povjeritelji koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret proračunskih sredstava Federacije BiH naplate svoja potraživanja u razumnom roku. U dopuni odgovora na apelaciju Vlada FBiH je navela da, prema informacijama Federalnog ministarstva financija, proizlazi da je Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 354989 13 I od 21. lipnja 2013. godine zaprimljeno kod Ministarstva od Union banke d.d. Sarajevo 29. srpnja 2015. godine, te da je ono uvršteno u redoslijed isplata. Sukladno zaključku Vlade FBiH broj 567/2015 od 22. svibnja 2015. godine za narednu proračunsku godinu, proračunski korisnici planirali su sredstva za potraživanja iz radnih odnosa (službenika i namještenika) radi adekvatnije evidencije i brže realizacije sudskih odluka.

V. Relevantni propisi

24. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi :

Članak 6.

(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sustav takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.

(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.

(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, sukladno ovom zakonu.

Članak 7.

1 Navedene relevantne odredbe su kompilirane sukladno svim relevantnim izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku. Odredbe su kompilirane isključivo za potrebe ove odluke.

(1) Predmet izvršenja ne mogu biti stvari izvan prometa kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.

(2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.

Članak 8.

(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražitelj izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Članak 22.

Sud određuje izvršenje samo na temelju izvršne i vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Članak 65.

Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.

Članak 66.

Više tražitelja izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.

Članak 79a.

(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.

(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se financira u cijelosti ili djelomično iz proračuna, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječju zaštitu, socijalnu zaštitu, znanost, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije stjecanje dobiti. Članak 79b.

Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uvjeta za izuzimanje od izvršenja iz prethodnog članka.

Članak 138. st. 3, 5. i 6.

Ograničenje izvršenja (3) Izvršenje na teret sredstava proračuna Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji proračuna i sukladno Zakonu o izvršavanju proračuna.

(5) Više povjeritelja koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz proračuna namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz proračuna, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.

(6) Sve razine vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim proračunima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih proračuna u iznosu od najmanje 5% od ukupnog proračuna.

Članak 166. st. 1, 2, 4. i 5.

Prinudno izvršenje (1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese s transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražitelja izvršenja, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiroračuna kod banke da isplati taj iznos tražitelju izvršenja u gotovom novcu.

(4) U rješenju o izvršenju iz st. 2. i 3. ovog članka odredit će se broj računa izvršenika s kojeg treba obaviti isplatu i broj računa tražitelja izvršenja na koji isplatu treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate.

(5) Sud će rješenjem o izvršenju obvezati banku da dostavi izvješće o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenih rješenjem o izvršenju. Izvješće obuhvaća promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora sadržavati svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prijenose. [...] Članak 167.

(Redoslijed naplate) (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražitelju izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.

Članak 169.

Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražitelj izvršenja.

(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvješće o promjenama na računu iz stavka 5. članka 166. ovog zakona.

Članak 170. stavak 1.

Postupak u slučaju smetnji za provođenje izvršenja (1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti pljenidbu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.

Članak 172.

Redoslijed namirenja s pojedinih računa pravnih osoba Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe članka 171. ovog zakona.

Članak 175.

Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi sukladno rješenju o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražitelju izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.

25. Zakon o proračunu Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 14/11) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 13.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovi neizmirenih plaća Vojsci FBiH 1.500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 1.500.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Europskog suda za ljudska prava 2.500.000 KM

26. Zakon o proračunu Federacije Bosne i Hercegovine za 2012. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 3/12) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 11.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovi neizmirenih plaća Vojsci FBiH 500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovi dobavljača 0 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Europskog suda za ljudska prava 500.000 KM

27. Zakon o proračunu Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 106/12 i 99/13) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 18.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovi neizmirenih plaća Vojsci FBiH 200.000 KM 614800 Sudske presude po osnovi dobavljača 150.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Europskog suda za ljudska prava 100.000 KM

28. Zakon o proračunu Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 99/13, 45/14 i 66/14) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovi neizmirenih plaća Vojsci FBiH 350.000 KM 614800 Sudske presude po osnovi dobavljača 100.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Europskog suda za ljudska prava 100.000 KM

29. Zakon o proračunu Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 25/15, 86/15 i 102/15) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovi neizmirenih plaća Vojsci FBiH 300.000 KM 614800 Sudske presude po osnovi dobavljača 100.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Europskog suda za ljudska prava 100.000 KM

VI. Dopustivost i meritum

30. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neprovođenje rješenja o izvršenju na teret sredstava proračuna Federacije Bosne i Hercegovine već razmatrao u svojim odlukama u kojima je usvojio apelacije i utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju zbog neizvršenja pravomoćnih presuda Općinskog suda u Sarajevu (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 1499/13 od 6. studenog 2014. godine, AP 1094/14 od 10. veljače 2015. godine i AP 2892/13 od 17. ožujka 2015. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba ). Odluke su dostavljene Vladi FBiH kako bi izvršila svoje ustavne obveze i osigurala poštivanje ljudskih prava tako što će poduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelanti i ostali povjeritelji koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret proračunskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.

31. U predmetnim odlukama Ustavni sud je istakao da je suština problema neizvršenja pravomoćnih presuda na teret proračuna Federacije Bosne i Hercegovine, a što su okolnosti i konkretnog slučaja, u tome da „Federacija nije napravila ukupan zbir i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koja mora isplatiti iz svojih proračunskih sredstava na temelju izvršnih sudskih odluka, a koja su pravomoćnim sudskim odlukama dosuđena nakon 31. prosinca 2002. godine i koja se ne ograničavaju prema predmetu spora. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja proračunskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjeritelji biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji centralna evidencija potraživanja svih povjeritelja sačinjena prema nadnevku njihovog izvršnog naslova sa evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo), te sa redoslijedom daljnje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjeritelje, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u proračunu svake godine iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriteljima u razumnom roku Federacija bi ispunila svoju pozitivnu obvezu osiguranja poštivanja ljudskih prava (konkretno, prava na izvršenje pravomoćne sudske odluke iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ustavni sud je u predmetnoj odluci zaključio da, imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Federacija Bosne i Hercegovine nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovi izvršnih sudskih odluka koje bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelanti, kao imatelji izvršnog sudskog naslova, nemaju garancije da će moći naplatiti svoja potraživanja od Federacije u razumnom roku, zbog čega Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke u razumnom roku, kao i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju“.

32. Međutim, Vlada FBiH je u dopisu od 1. travnja 2014. godine dostavila informaciju Federalnog ministarstva financija sa podacima koji se odnose na implementaciju predmetnih odluka. U informaciji je navedeno da Federalno ministarstvo financija vodi evidenciju zaprimljenih izvršnih sudskih odluka sa kronološkim redoslijedom isplate povjeritelja (sa tabelarnim pregledom) kojih, prema sačinjenoj evidenciji, ima 7.105. Dalje se navodi da su izračunata ukupna potraživanja povjeritelja, i to na ime glavnice iznos od 14.300.446,04 KM, na ime troškova postupka iznos od 2.934.321,39 KM, dok kamatu obračunava banka na dan isplate glavnog dijela duga. Također, u proračunu Federacije BiH za 2014. godinu na ekonomskom kodu 614800 - drugi tekući rashodi - izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju, planirana su sredstva u iznosu od 17.000.000 KM, a na ekonomskom kodu 614900 - ugovorene i druge posebne usluge - zatezne kamate na sudska rješenja i troškovi spora planirana su sredstva u iznosu od 8.000.000 KM.

33. Vlada FBiH je u svom dopisu istakla da je, radi uštede sredstava u proračunu Federacije BiH, sklopila sporazum sa Savezom samostalnih sindikata, te da, sukladno navedenom sporazumu, zaključuje ugovore o izvansudskoj nagodbi za čiju realizaciju su potrebna sredstva u iznosu od 12.000.000 KM na ime isplate glavnog dijela duga u 2014. godini. Imajući u vidu navedeno, u okviru preostalog iznosa sredstava (5.000.000 KM), shodno kronološkom redoslijedu, moguće je izvršiti realizaciju izvršnih rješenja zaključno sa rednim brojem 1.836.

34. U svom dopisu od 26. ožujka 2015. godine Vlada FBiH je navela da Federalno ministarstvo financija u Access bazama vodi evidencije zaprimljenih izvršnih sudskih odluka i da je uspostavljen kronološki redoslijed isplate povjeritelja, te da ukupna potraživanja povjeritelja na ime glavnice iznose 11.770.045,50 KM, na ime troškova postupka iznose 2.329.032,32 KM, dok kamatu obračunava banka na dan isplate glavnog dijela duga.

35. Također, Vlada FBiH je u svom dopisu od 30. ožujka 2015. godine navela da su u prijedlogu proračuna za 2015. godinu planirana sredstva na ekonomskom kodu 614800 - drugi tekući rashodi - izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju, u iznosu od 17.000.000 KM, a na ekonomskom kodu 614900 - ugovorene i druge posebne usluge – zatezne kamate na sudska rješenja i troškovi spora planirana su sredstva u iznosu od 8.000.000 KM. Vlada FBiH je istakla da će nakon usvajanja proračuna FBiH i Zakona o izvršenju proračuna za 2015. godinu pristupiti realizaciji rješenja o izvršenju, shodno redoslijedu i raspoloživim sredstvima.

36. U svom dopisu od 28. kolovoza 2015. godine Vlada FBiH je istakla da Federalno ministarstvo financija vodi evidenciju izvršnih sudskih odluka, te da je na 6. sjednici Vlade FBiH, održanoj 22. svibnja 2015. godine, usvojena informacija o obvezama po osnovi sudskih odluka sa prijedlogom mjera. Dalje se navodi da je zaduženo Federalno ministarstvo financija da što hitnije pristupi realizaciji izvršnih sudskih rješenja (sukladno članku 167. stavak 1. ZIP-a) kako bi se izbjeglo gomilanje obveza po osnovi kamata, da rebalansom proračuna za 2015. godinu poveća iznos planiranih sredstava namijenjenih za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju, da kontinuirano (za svaku proračunsku godinu) planira sredstva za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju, te da, u nedostatku sredstava u tekućoj godini, planira sredstva za narednu godinu i na taj način vrši sukcesivnu isplatu po osnovi izvršnih sudskih rješenja. Također, Federalno ministarstvo financija je uputilo poslovnim bankama tabelarne preglede do kojeg iznosa sredstava mogu vršiti realizaciju rješenja o izvršenju (data suglasnost za isplatu na ime glavnice iznosa od 2.779.167,20 KM i sudskih troškova u iznosu od 524.595,39 KM).

37. Ustavni sud zapaža da su evidentna nastojanja Vlade FBiH da u okviru svojih mogućnosti ispuni svoje pozitivne obveze u svezi sa izvršenjem pravomoćnih sudskih odluka na teret proračuna Vlade FBiH. S tim u svezi, Ustavni sud napominje da su, prema članku I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članku 1. Europske konvencije, sve razine vlasti u Bosni i Hercegovini dužne osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na efikasno izvršenje pravomoćne sudske odluke prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije obzirom na to da su pravomoćnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret proračunskih sredstava jednog entiteta, te da, uslijed velikog broja povjeritelja, nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti. U svezi sa navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Europskog suda za ljudska prava, usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. listopada 2006. godine, stavak 39) na koji se Europski sud za ljudska prava ponovno pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (vidi, Čolić i dr. protiv BiH, presuda od 10. studenog 2009. godine) prema kojem „Sud i dalje ponavlja da ne prihvaća da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti članak 6. § 1 (vidi, Burdov v. Rusija, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III, i Teteriny v. Rusija, broj 11931/03, § 41, od 30. lipnja 2005. godine)“.

38. Također, Ustavni sud ukazuje i na presudu Europskog suda Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine u kojoj je Europski sud razmatrao neizvršenje pravomoćnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena ratna šteta. U navedenoj presudi, ispitujući adekvatnost mjera koje je poduzela Republika Srpska za izvršenje pravomoćnih domaćih presuda kojima je dosuđena ratna šteta, Europski sud se osvrnuo na Plan izmirenja (iz listopada 2012. godine) za isplatu ratne štete kojim je predviđeno izvršenje pravomoćnih presuda kojima se naređuje isplata ratne štete u gotovini, u roku od 13 godina, počevši od 2013. godine, koji je u srpnju 2013. godine produljen na period od 20 godina. Europski sud je, između ostalog, ukazao da, iako izvršenje pravomoćnih presuda po vremenskim fazama može biti prihvatljivo u iznimnim okolnostima (vidi, Immobiliare Saffi protiv Italije [GC], broj 22774/93, točka 74, ESLJP 1999-V), predloženi period od 20 godina je suviše dug imajući u vidu znatno kašnjenje do kojeg je već došlo. Također, Europski sud je i u ovoj odluci ponovio da državno tijelo ne može isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za nenamirenje duga utvrđenog sudskom presudom (vidi, Burdov protiv Rusije, broj 59498/00, točka 35, ESLJP 2002-III, Teteriny protiv Rusije, broj 11931/03, točka 41, 30.6.2005, i Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, broj 41183/02, toč. 39. i 42, ESLJP 2006-XII).

39. Ustavni sud podržava navedeni stav Europskog suda kojim „...nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštivanje obveza proisteklih iz presude...“, te u konkretnom slučaju zapaža da je Vlada FBiH poduzela određene korake s ciljem izvršenja naloga iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda. Međutim, imajući u vidu da je za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju po pravomoćnim sudskim presudama u proračunu Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu, kao i za prethodnu 2014. godinu planirano 17.000.000,00 KM od kojih je u prethodnoj godini (preostalim iznosom od 5.000.000,00 KM) izvršena realizacija izvršnih rješenja zaključno sa rednim brojem 1.863, proizlazi da će apelant morati čekati na realizaciju svojih potraživanja, odnosno izvršenje, niz godina.

40. Na temelju dokumenata predočenih Ustavnom sudu, te odgovora Vlade FBiH, Ustavni sud smatra da u ovakvim okolnostima nedostatak sredstava ne može predstavljati opravdanje za neizvršenje pravomoćne sudske odluke. Pored evidentnih mjera koje je poduzela Vlada FBiH, kojima svjedoče kako radnje Vlade FBiH, tako i Federalnog ministarstva financija, imajući u vidu već usvojene stavove Europskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom slučaju, zbog nemogućnosti apelanta da realizira izvršenje pravomoćne sudske odluke donesene u njegovu korist, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

41. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog duljine trajanja izvršnog postupka. Ustavni sud zapaža da, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

42. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja iznimku, a ne pravilo, pa obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju dovoljna satisfakcija za apelanta. Osim toga, Ustavni sud smatra da apelantu na njegova potraživanja teče zakonska zatezna kamata sukladno relevantnim propisima.

VII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, jer ne postoje garancije da će apelant kao imatelj izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.

44. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5058/15 (I. K.) | Sudska praksa | Aktio