Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1896/15 (V. Z., M. H., G. H., A. B., H. M., A. L., H. B., S. H., E. K., S. H., Dž. B., A. M., M. O., D. L., N. H., S. B., H. Č., I. Č., N. DŽ., A. Z., A. A., A. Đ., A. Š., Ž. M., M. T., B. S., E. B., A. Š., E. P., J. A., A. V., M. F., M. D., R. K., I. H., H. K., I. K., Dž. P., Z. D., Z. M., R. N., Š. Ć., R. K., F.B., F.M., M.J., T. Š., T. G., N. F., E. D.)
Odluka donesena 28. 04. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1896/15
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1896/15, rješavajući apelaciju V.Z. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 28. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijeli : V. Z., M. H., G. H., A. B., H. M., A. L., H. B., S. H., E. K., S. H., Dž. B., A. M., M. O., D. L., N. H., S. B., H. Č., I. Č., N. DŽ., A. Z., A. A., A. Đ., A. Š., Ž. M., B.
S., E. B., A. Š., E. P., J. A., A. V., M. F., M. D., R. K., I. H., H. K., I.
K., Dž. P., Z. D., Z. M., R. N., Š. Ć., R. K., F.B., F.M., M. J., T.Š.,
T.G., N.F. i E.D.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 279459 12 I od 25.
septembra 2012. godine.
Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da apelanti naplate svoja potraživanja u razumnom roku.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio M. T.
zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 279459 12 I od 25. septembra 2012. godine, jer ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. V. Z., M. H., G. H., A. B., H. M., A. L., H. B., S. H., E. K., S. H., Dž. B., A. M., M. O., D. L., N. H., S. B., H. Č., I. Č., N. DŽ., A. Z. , A. A., A. Đ., A. Š., Ž. M., M. T., B. S., E. B., A. Š., E. P., J. A., A. V., M. F., M. D., R. K., I. H., H. K., I. K., Dž. P., Z. D., Z. M., R. N., Š. Ć., R. K., F.B., F.M., M.J., T. Š., T. G., N. F., E. D. (u daljem tekstu: apelanti), koje zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnijeli su 21. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 279459 12 I od 25. septembra 2012. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 15. maja 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 1. juna 2015. godine.
4. Ustavni sud je, u skladu sa odredbom člana 23. stav (6) Pravila Ustavnog suda, s obzirom na to da se radi o istom/sličnom pitanju, u obzir uzeo odgovor koji je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine 28. oktobra 2015. godine dostavila Ustavnom sudu u predmetu broj AP 1098/15.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Pojedini apelanti, osim apelanta M.T., posredstvom opunomoćenika su 16. augusta 2012. godine podnijeli Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Federacije Bosne i Hercegovine - Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: izvršenik) na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 189770 10 Rs od 17. juna 2011. godine.
7. Općinski sud je prijedlog za izvršenje dozvolio donošenjem Rješenja o izvršenju broj 65 0 I 279459 12 I od 25. septembra 2012. godine. Navedeno rješenje o izvršenju je postalo pravosnažno 10. oktobra 2012. godine, te je zaključkom od 31. oktobra 2012. godine dostavljeno Novoj banci a.d. Banja Luka (u daljem tekstu: Nova banka) na provođenje. Nova banka je navedeno rješenje o izvršenju zaprimila 5. novembra 2012. godine i dopisom od 12. novembra 2012. godine obavijestila je Općinski sud da je rješenje o izvršenju dostavljeno nadležnoj budžetskoj instituciji radi izdavanja saglasnosti o provođenju izvršenja, te da je rješenje o izvršenju proslijeđeno UniCredit banci. Dopisom od 2. juna 2014. godine Nova banka obavijestila je sud da nije u mogućnosti postupiti po navedenom rješenju o izvršenju, jer je račun izvršenika zatvoren u toj banci. Podneskom od 14. marta 2014. godine UniCredi banka je obavijestila sud da prestaje biti poslovna banka izvršenika i da je predmetno rješenje o izvršenju proslijedila Intesa Sanpaolo banci. Dopisom od 6. juna 2014. godine Intesa Sanpaolo banka je obavijestila sud da su računi izvršenika u toj banci ugašeni, te da je predmetno rješenje o izvršenju proslijedila Raiffeisen banci. Podneskom od 26. maja 2014. godine Raiffeisen banka je obavijestila sud da je prestala biti poslovna banka Federacije Bosne i Hercegovine, kao izvršenika, te da je rješenje o izvršenju proslijedila Hypo Alpe Adria banci, koja je dopisom od 2. septembra 2014. godine vratila Općinskom sudu predmetno rješenje o izvršenju iz razloga što je račun izvršenika u toj banci zatvoren. Podneskom od 21. jula 2014. godine apelanti su kao tražioci izvršenja posredstvom opunomoćenika dostavili nove brojeve računa izvršenika, te je Općinski sud predmetno rješenje o izvršenju 10. septembra 2014. godine dostavio Bor banci d.d. Sarajevo (u daljem tekstu: Bor banka) na dalje provođenje. Podneskom od 17. septembra 2014. godine Bor banka je obavijestila sud da postoje smetnje za realizaciju predmetnog rješenja o izvršenju u skladu sa članom 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 i 35/12, u daljem tekstu: ZIP), te da je obavijest proslijedila Federalnom ministarstvu finansija i da očekuje njihovu potvrdu da su sredstva za provođenje predmetnog rješenja o izvršenju na određenoj poziciji proračuna. Banka je u dopisu navela da je predmetno rješenje zavela u evidenciju redoslijeda koja terete račun izvršenika, a originalno rješenje je proslijeđeno Union banci. Podneskom od 15. oktobra 2014. godine Union banka je obavijestila sud da postoje smetnje u smislu člana 138. stav 3. ZIP-a da se realizira predmetno izvršenje, da je kopiju rješenja o izvršenju zadržala u evidenciji banke, a originalno rješenje je proslijeđeno Sberbanci BH. Navodi i to da je Ministarstvu finansija Federacije Bosne i Hercegovine poslala obavijest da je primila predmetno rješenje o izvršenju. Dopisom od 14. novembra 2014. godine Sberbanka BH je obavijestila sud da je postupila po navedenom rješenju o izvršenju, koje je zavela u red prioriteta naloga prinudne naplate i proslijedila ga Bor banci kao prvoj sljedećoj banci na provođenje.
8. Prema stanju spisa, navedeno rješenje o izvršenju nije provedeno.
9. Iz stanja spisa proizlazi da apelant M. T. nije učesnik u predmetnom izvršnom postupku, jer Općinskom sudu nije podnio prijedlog za izvršenje Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 189770 10 Rs od 17. juna 2011. godine, kojom je, pored drugih tužilaca, odnosno apelanata, i ovom apelantu dosuđeno novčano potraživanje iz radnog odnosa, odnosno nije obuhvaćen kao tražilac izvršenja navedenim Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 279459 12 I od 25. septembra 2012. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelanti smatraju da je, zbog neprovođenja rješenja o izvršenju, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) zbog čega su tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud u skladu sa svojom praksom.
b) Odgovor na apelaciju
11. Općinski sud je u svom odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju postupanja u ovom predmetu, koja je, u skladu s dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom dijelu odluke. Sud je istakao da je u predmetnom postupku postupao u skladu sa važećim odredbama zakona, te da nije povrijedio prava na koja se apelanti u apelaciji pozivaju. Navodi i to da apelant naveden u apelaciji pod rednim brojem 25, tj. M. T., nije učesnik u postupku, odnosno da sudu nije podnio prijedlog za izvršenje, niti je sud predmetnim rješenjem o izvršenju obuhvatio apelanta M. T. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo i to da je o toku predmetnog postupka dostavio informaciju i Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo na njihovo traženje, zbog krivične prijave koja je podnesena protiv pojedinih banaka koje su provodile i predmetno rješenje o izvršenju. V.Relevantni propisi
12. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 6.
(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.
Član 7.
(1) Predmet izvršenja ne mogu biti stvari van prometa kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.
(2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.
Član 8.
(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 22.
Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne i vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Član 65.
Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.
Član 66.
Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 79a.
(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.
(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelimično iz budžeta, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječiju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije sticanje dobiti.
Član 79b.
Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uslova za izuzimanje od izvršenja iz prethodnog člana.
Član 138. st. 3, 5. i 6.
Ograničenje izvršenja (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog budžeta.
Član 166. st. 1, 2, 4. i 5.
Prinudno izvršenje (1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese s transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražioca izvršenja, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiroračuna kod banke da isplati taj iznos tražiocu izvršenja u gotovom novcu.
(4) U rješenju o izvršenju iz st. 2. i 3. ovog člana odredit će se broj računa izvršenika s kojeg treba obaviti isplatu i broj računa tražioca izvršenja na koji isplatu treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate.
(5) Sud će rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenih rješenjem o izvršenju. Izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prijenose. [...] Član 167.
(Redoslijed naplate) (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 170. stav 1.
Postupak u slučaju smetnji za provođenje izvršenja (1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti pljenidbu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.
Član 172.
Redoslijed namirenja s pojedinih računa pravnih lica Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.
Član 175.
Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.
13. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 14/11) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 13.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 1.500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 1.500.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 2.500.000 KM.
14. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2012. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 3/12) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 11.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 0 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 500.000 KM.
15. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 106/12 i 99/13) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 18.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 200.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 150.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM.
16. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 99/13, 45/14 i 66/14) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 350.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM.
17. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 25/15) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 300.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM. VI.Dopustivost i meritum Dopustivost apelacije u odnosu na apelanta M. T.
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
19. U konkretnom slučaju apelaciju, zbog neprovođenja navedenog rješenja o izvršenju, podnio je i apelant M. T., koji nije učestvovao kao stranka u predmetnom izvršnom postupku, odnosno iz stanja spisa proizlazi da apelant M. T. nije podnio prijedlog za izvršenje Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 189770 10 Rs od 17. juna 2011. godine Općinskom sudu, kao i da Općinski sud u predmetnom rješenju o izvršenju nije naveo apelanta M. T. kao tražioca izvršenja, tj. kao stranku u predmetnom izvršnom postupku. Zbog toga je apelacija u odnosu na apelanta M. T. nedopuštena, jer ju je podnijelo neovlašteno lice. Iz navedenog proizlazi da apelant nije lice koje ima pravo da u konkretnom slučaju pokrene postupak pred Ustavnim sudom.
Dopustivost apelacije u odnosu na druge apelante
20. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neprovođenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine već razmatrao u svojim odlukama u kojima je usvojio apelacije i utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršenja pravosnažnih presuda Općinskog suda u Sarajevu (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 1499/13 od 6. novembra 2014. godine, AP 1094/14 od 10. februara 2015. godine i AP 2892/13 od 17. marta 2015. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba ). Odluke su dostavljene Vladi Federacije Bosne i Hercegovine kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.
21. U predmetnim odlukama Ustavni sud je istakao da je suština problema neizvršenja pravosnažnih presuda na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, a što su okolnosti i konkretnog slučaja, u tome da „Federacija nije napravila ukupan zbir i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koja mora isplatiti iz svojih budžetskih sredstava na temelju izvršnih sudskih odluka a koja su pravosnažnim sudskim odlukama dosuđena nakon 31. decembra 2002. godine i koja se ne ograničavaju prema predmetu spora. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja budžetskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjerioci biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji centralna evidencija potraživanja svih povjerilaca sačinjena prema datumu njihovog izvršnog naslova sa evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo), te s redoslijedom daljnje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjerioce, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriocima u razumnom roku Federacija bi ispunila svoju pozitivnu obavezu osiguranja poštivanja ljudskih prava (konkretno, prava na izvršenje pravomoćne sudske odluke iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju). Ustavni sud je u predmetnoj odluci zaključio da, imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Federacija Bosne i Hercegovine nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka koje bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelanti, kao imaoci izvršnog sudskog naslova, nemaju garancije da će moći naplatiti svoja potraživanja od Federacije u razumnom roku, zbog čega Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke u razumnom roku, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju“.
22. Međutim, Vlada FBiH je u dopisu od 1. aprila 2014. godine dostavila informaciju Federalnog ministarstva finansija sa podacima koji se odnose na implementaciju predmetnih odluka. U informaciji je navedeno da Federalno ministarstvo finansija vodi evidenciju zaprimljenih izvršnih sudskih odluka sa hronološkim redoslijedom isplate povjerilaca (sa tabelarnim pregledom) kojih, prema sačinjenoj evidenciji, ima 7.105. Dalje se navodi da su izračunata ukupna potraživanja povjerilaca, i to na ime glavnice u iznosu od 14.300.446,04 KM, na ime troškova postupka iznos od 2.934.321,39 KM, dok kamatu obračunava banka na dan isplate glavnog dijela duga. Također, u budžetu Federacije BiH za 2014. godinu na ekonomskom kodu 614800 - drugi tekući rashodi -izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju planirana su sredstva u iznosu od 17.000.000 KM, a na ekonomskom kodu 614900 - ugovorene i druge posebne usluge - zatezne kamate na sudska rješenja i troškovi spora planirana su sredstva u iznosu od 8.000.000 KM.
23. Vlada FBiH je u svom dopisu istakla da je, radi uštede sredstava u budžetu Federacije BiH, sklopila sporazum sa Savezom samostalnih sindikata, te da, u skladu sa navedenim sporazumom, zaključuje ugovore o vansudskoj nagodbi za čiju realizaciju su potrebna sredstva u iznosu od 12.000.000 KM na ime isplate glavnog dijela duga u 2014. godini. Imajući u vidu navedeno, u okviru preostalog iznosa sredstava (5.000.000 KM), shodno hronološkom redoslijedu, moguće je izvršiti realizaciju izvršnih rješenja zaključno sa rednim brojem 1.836.
24. U svom dopisu od 26. marta 2015. godine Vlada FBiH je navela da Federalno ministarstvo finansija u Access bazama vodi evidencije zaprimljenih izvršnih sudskih odluka i da je uspostavljen hronološki redoslijed isplate povjerilaca, te da ukupna potraživanja povjerilaca na ime glavnice iznose 11.770.045,50 KM, na ime troškova postupka iznose 2.329.032,32 KM, dok kamatu obračunava banka na dan isplate glavnog dijela duga.
25. Također, Vlada FBiH je u svom dopisu od 30. marta 2015. godine navela da su u prijedlogu budžeta za 2015. godinu planirana sredstva na ekonomskom kodu 614800 - drugi tekući rashodi - izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju, planirana su sredstva u iznosu od 17.000.000 KM, a na ekonomskom kodu 614900 - ugovorene i druge posebne usluge – zatezne kamate na sudska rješenja i troškovi spora planirana su sredstva u iznosu od 8.000.000 KM. Vlada FBiH je istakla da će, nakon usvajanja budžeta FBiH i Zakona o izvršenju budžeta za 2015. godinu, pristupiti realizaciji rješenja o izvršenju, shodno redoslijedu i raspoloživim sredstvima.
26. U svom dopisu od 28. augusta 2015. godine Vlada FBiH je istakla da Federalno ministarstvo finansija vodi evidenciju izvršnih sudskih odluka, te da je na 6. sjednici Vlade FBiH, održane 22. maja 2015. godine, usvojena informacija o obavezama po osnovu sudskih odluka sa prijedlogom mjera. Dalje se navodi da je zaduženo Federalno ministarstvo finansija da što hitnije pristupi realizaciji izvršnih sudskih rješenja (u skladu sa članom 167. stav 1. ZIP-a) kako bi se izbjeglo gomilanje obaveza po osnovu kamata, da rebalansom budžeta za 2015. godinu poveća iznos planiranih sredstava namijenjenih za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju, da kontinuirano (za svaku budžetsku godinu) planira sredstva za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju, te da, u nedostatku sredstava u tekućoj godini, planira sredstva za narednu godinu i na taj način vrši sukcesivnu isplatu po osnovu izvršnih sudskih rješenja. Također, Federalno ministarstvo finansija je uputilo poslovnim bankama tabelarne preglede do kojeg iznosa sredstava mogu vršiti realizaciju rješenja o izvršenju (data saglasnost za isplatu na ime glavnice iznosa od 2.779.167,20 KM i sudskih troškova u iznosu od 524.595,39 KM).
27. Ustavni sud zapaža da su evidentna nastojanja Vlade FBiH da u okviru svojih mogućnosti ispuni svoje pozitivne obaveze u vezi sa izvršenjem pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta Vlade FBiH. S tim u vezi, Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu 1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog entiteta, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti. U vezi sa navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava, usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39), na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (vidi, Čolić i dr. protiv BiH, presuda od 10. novembra 2009. godine) prema kojem „Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6. § 1 (vidi, Burdov v. Rusija, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III, i Teteriny v. Rusija, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005. godine)“.
28. Također, Ustavni sud ukazuje i na presudu Evropskog suda Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine u kojoj je Evropski sud razmatrao neizvršenje pravosnažnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena ratna šteta. U navedenoj presudi, ispitujući adekvatnost mjera koje je poduzela Republika Srpska za izvršenje pravosnažnih domaćih presuda kojima je dosuđena ratna šteta, Evropski sud se osvrnuo na Plan izmirenja (iz oktobra 2012. godine) za isplatu ratne štete kojim je predviđeno izvršenje pravosnažnih presuda kojima se naređuje isplata ratne štete u gotovini, u roku od 13 godina, počevši od 2013. godine, koji je u julu 2013. godine produžen na period od 20 godina. Evropski sud je, između ostalog, ukazao da, iako izvršenje pravosnažnih presuda po vremenskim fazama može biti prihvatljivo u izuzetnim okolnostima (vidi, Immobiliare Saffi protiv Italije [GC], broj 22774/93, tačka 74, ESLJP 1999-V), predloženi period od 20 godina je suviše dug imajući u vidu znatno kašnjenje do kojeg je već došlo. Također, Evropski sud je i u ovoj odluci ponovio da državni organ ne može isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za nenamirenje duga utvrđenog sudskom presudom (vidi, Burdov protiv Rusije, broj 59498/00, tačka 35, ESLJP 2002-III, Teteriny protiv Rusije, broj 11931/03, tačka 41, 30.6.2005, i Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, broj 41183/02, tač. 39. i 42, ESLJP 2006-XII).
29. Ustavni sud podržava navedeni stav Evropskog suda kojim „...nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude...“, te u konkretnom slučaju zapaža da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine preduzela određene korake s ciljem izvršenja naloga iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda. Međutim, imajući u vidu da je za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju po pravosnažnim sudskim presudama u budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu, kao i za prethodnu 2014. godinu planirano 17.000.000,00 KM od kojih je u prethodnoj godini (preostalim iznosom od 5.000.000,00 KM) izvršena realizacija izvršnih rješenja zaključno sa rednim brojem 1.863, proizlazi da će apelanti morati čekati na realizaciju svojih potraživanja, odnosno izvršenje niz godina.
30. Na osnovu dokumenata predočenih Ustavnom sudu, te odgovora Vlade FBiH, Ustavni sud smatra da u ovakvim okolnostima nedostatak sredstava ne može predstavljati opravdanje. Pored evidentnih mjera koje je preduzela Vlada FBiH, kojima svjedoče kako radnje Vlade FBiH, tako i Federalnog ministarstva finansija, imajući u vidu već usvojene stavove Evropskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom slučaju, zbog nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravosnažne sudske odluke donesene u njihovu korist, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Ustavni sud, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
32. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije dovoljna satisfakcija za apelante. Osim toga, Ustavni sud smatra da apelantima na njihova potraživanja teče zakonska zatezna kamata u skladu sa relevantnim propisima.
VII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da je navedenim apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer ne postoje garancije da će apelanti kao imaoci izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.
34. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka d) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman