Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1685/13 (A. Ž.)

Odluka donesena 12. 05. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Materijalna šteta
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1685/13

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 05. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1685/13, rješavajući apelaciju A. Ž., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. maja 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija A. Ž.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan pravomoćnom Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 087182 13 Gž od 19. februara 2014. godine.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog Kantona da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu A. Ž. u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati A. Ž. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. A. Ž. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokatica iz Tuzle, podnio je 22. aprila 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 087182 13 Gž od 19. februara 2014. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09) koja su važila u relevantnom periodu, od Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 8. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 23. maja 2014. godine, a Općinski sud 30. aprila 2014. godine.

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Općinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 28. januara 2016. godine da dostavi u međuvremenu donesene odluke.

5. Općinski sud je 4. februara 2016. godine dostavio traženu odluku, a Kantonalni sud je to isto učinio 8. februara 2016. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 21. januara 2008. godine podnio Općinskom sudu tužbu protiv tuženog „Euroherc osiguranja“ d.d. Podružnica Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade materijalne štete.

8. Presudom Općinskog suda broj 32 0 P 087182 13 P od 30. septembra 2013. godine obavezan je tuženi da apelantu na ime naknade materijalne štete isplati ukupan iznos od 4.366,60 KM od čega na ime materijalne štete na biciklu iznos od 4.346,60 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 9. oktobra 2007. godine kao dana nastanka štete pa do konačne isplate, te iznos od 20,00 KM na ime takse za pribavljanje zapisnika o saobraćajnoj nezgodi sa zakonskom zateznom kamatom od 10. oktobra 2007. godine pa do konačne isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 607,97 KM, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Stavom II iste presude je utvrđeno da se preko dosuđenog iznosa 4.366,60 KM do traženog iznosa 7.445,00 KM apelantov tužbeni zahtjev na ime naknade materijalne štete u cijelosti odbija kao neosnovan.

9. Protiv prvostepene presude apelant se blagovremeno žalio.

10. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 087182 13 Gž od 19. februara 2014. godine žalba je uvažena i prvostepena presuda preinačena tako da se dosuđena naknada materijalna šteta sa iznosa od 4.346,60 KM povećava na iznos od 7.425,00 KM, na koji iznos teku dosuđene zakonske zatezne kamate, a dosuđeni troškovi postupka sa iznosa od 607,97 KM povećavaju se na iznos od 2.029,50 KM. U preostalom dijelu stava I izreke prvostepena presuda ostaje neizmijenjena. Stavom III iste presude tuženi je dužan apelantu naknaditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 351,00 KM, u roku od 30 dana od dana prijema prijepisa ove odluke.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

12. Apelant je 21. augusta 2008. godine podnio tužbu za naknadu štete koja je zavedena pod poslovnim brojem 32 0 Mal 087182 08 Mal (stari broj: 269/08). Navodi da je Općinski sud 13. marta 2012. godine zakazao pripremno ročište koje je odgođeno radi toga što je predmet, prema vrijednosti spora - većoj od 3.000,00 KM - prešao u parnične predmete ,,P“. Ističe da do dana podnošenja ove apelacije Općinski sud nije zakazao novo pripremno ročište iako je apelant i pismeno urgirao za zakazivanje pripremnog ročišta. S obzirom na to da apelant već više od pet godina čeka da se zakaže pripremno ročište, odnosno okonča postupak po njegovoj tužbi, apelant potražuje naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to za svaku godinu čekanja do donošenja presude iznos od po 150,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

13. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukazao da u konkretnoj predmetnoj stvari navode iz apelacije sud smatra neosnovanim, te da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na pravično suđenje i imovinu, pa predlaže da se apelacija odbije.

14. Kantonalni sud smatra da je postupak pred ovim sudom završen u razumnom roku i da sud nije počinio povrede apelantovih prava na koja on ukazuje u apelaciji.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o parničnom postupku Federacije BiH („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravomoćno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina parničnog postupka koji je okončan pred Kantonalnim sudom.

19. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje - razuman rok Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

a) Relevantna načela

22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da je apelant predmetni parnični postupak pokrenuo 21. januara 2008. godine, te da je on okončan presudom Kantonalnog suda od 19. februara 2014. godine. Imajući u vidu navedeno, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine predmetnog postupka jeste period od šest godina.

c) Analiza dužine trajanja postupka

25. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku pokrenutom radi naknade materijalne štete, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o složenom predmetu.

26. U odnosu na apelantovo ponašanje Ustavni sud ne može zaključiti da je on svojim radnjama odugovlačio predmetni postupak.

27. U odnosu na ponašanje redovnih sudova Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pred Općinskim sudom, to jest od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke tog suda, trajao pet godina i devet mjeseci. Iako je pred Kantonalnim sudom postupak brzo okončan, posmatrano u cjelini, Ustavni sud zapaža da je postupak ukupno trajao šest godina, što se nikako ne može smatrati „razumnim rokom“ odlučivanja po žalbi i traži globalnu ocjenu. Njegova bi se dužina mogla opravdati samo pod izuzetnim okolnostima koje, u ovom slučaju, Ustavni sud nije našao, niti je na njih ukazao Općinski sud u odgovoru na apelaciju.

28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Naknada nematerijalne štete

29. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog neodlučivanja o njegovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

30. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48˗51). Imajući u vidu da je navedeni postupak trajao šest godina, apelantu je određena naknada u visini od 900,00 KM, koji mu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

31. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na odluku u pogledu prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati i navode o kršenju prava na imovinu.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ u situaciji kada je postupak po apelantovoj tužbi za naknadu materijalne štete trajao ukupno šest godina.

33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1685/13 (A. Ž.) | Sudska praksa | Aktio