Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4010/13 (AD “Banat” Banatski Karlovac)
Odluka donesena 12. 05. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4010/13
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 05. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4010/13, rješavajući apelaciju AD „Banat“ Banatski Karlovac, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 12. maja 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija AD “Banat” Banatski Karlovac podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka, okončanog Presudom Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 082313 10 Ps od 11. juna 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. AD “Banat” Banatski Karlovac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zatupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 24. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 082313 10 Ps od 11. juna 2014. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 9. juna 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Okružni privredni sud je 16. juna 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 22. marta 2010. godine Osnovnom sudu u Banjoj Luci podnio tužbu protiv „N&G Company“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga u iznosu od 71.128,48 KM.
6. Nakon osnivanja privrednih sudova u Republici Srpskoj, apelantov predmet je zaveden kod Okružnog privrednog suda pod brojem 57 0 Ps 082313 10 Ps.
7. Okružni privredni sud je 23. avgusta 2010. godine apelantu naložio da tom sudu dostavi adresu tuženog, što je apelant i učinio 7. septembra 2010. godine.
8. Okružni privredni sud je ponovo 26. jula 2012. godine od apelanta zatražio da dostavi adresu tuženog, budući da se on odselio i sa adrese koju je apelant prethodno bio dostavio. Apelant je 27. avgusta 2012. godine Okružnom privrednom sudu dostavio novu adresu tuženog.
9. Okružni privredni sud je donio Presudu zbog propuštanja broj 57 0 Ps 082313 10 Ps 11. juna 2014. godine, kojom je obavezao tuženog da apelantu na ime duga isplati iznos od 36.367,43 evra sa zateznom kamatom, pobliže opisanom u dispozitivu presude, te troškove parničnog postupka u iznosu od 1.523,75 KM.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant predlaže Ustavnom sudu da utvrdi povredu njegovih prava i naloži Okružnom privrednom sudu da preduzme sve zakonom propisane radnje kako bi hitno sproveo postupak i donio odluku. Apelant s tim u vezi potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
11. Okružni privredni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je presudu zbog propuštanja donio 11. juna 2014. godine. Takođe, Okružni privredni sud je naveo da, iako je tužba podnesena 23. marta 2010. godine, nije bilo moguće dostavljanje tužbe na odgovor tuženom zbog specifične situacije, budući da je zakonski zastupnik, koji je u sudskom registru upisan kao takav, obavijestio sud da već niz godina ne radi kod tuženog, te da iz tog razloga odbija da primi tužbu i da dalje u postupku zastupa tuženog. Donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 61/13), koji je olakšao način dostavljanja pravnim licima kojima dostava na adresu na kojoj su prijavljeni u registru privrednih subjekata nije moguća, stvoreni su uslovi za dostavu tuženom tužbe, objavom na oglasnoj tabli suda, što je i učinjeno, te je i donesena presuda zbog propuštanja. O pokušajima i aktivnostima suda povodom pitanja pronalaska adrese tuženog apelant je bio adekvatno informisan, posredstvom svog punomoćnika kojem je rješenje kojim mu se nalaže uređenje tužbe dostavljeno 31. avgusta 2010. godine, da bi potom sud službenim putem izvršio neophodne provjere. Uz to, u toku postupka su trojica sudija promijenjena u apelantovom predmetu.
V. Relevantni propisi
12. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasu:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
b) Dostavljanje fizičkim i pravnim licima Član 339. stav 2.
[...] Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, dostavljanje državnim organima i pravnim licima vrši se predajom pismena licu ovlašćenom za primanje pismena, ili, ako se takvo lice ne zatekne u kancelariji odnosno poslovnoj prostoriji, radniku koji se tu zatekne.
Član 346.
Ako se pismeno ne može dostaviti na način predviđen u članu 345. ovog zakona, a dostavljač utvrdi da lice kome se pismeno ima dostaviti stanuje na adresi na kojoj se dostavljanje pokušava izvršiti, ostaviće u stanu ili u prostorijama gdje to lice radi, ili pribiti na vrata stana ili prostorije, pismeno obavještenje da će pismeno biti ostavljeno u sudu i da ga to lice tamo može preuzeti u roku od 15 dana od dana pokušaja dostavljanja. U pismenom obavještenju navodi se i predmet spora, vrsta pismena koje se ima dostaviti, datum i čas kada je obavještenje ostavljeno, te naziv i adresa suda gdje se pismeno može preuzeti.
U toku istog dana ili sljedećeg radnog dana nakon pokušaja dostavljanja iz stava 1. ovog člana, pismeno obavještenje sa podacima navedenim u tom stavu poslaće se licu kome se dostavljanje ima izvršiti i preko pošte, običnom pismonosnom pošiljkom.
Dostavljanje će se smatrati izvršenim na dan kada lice kome se pismeno ima dostaviti preuzme pismeno u sudu, a ako pismeno ne bude preuzeto, istekom roka iz stava 1. ovog člana.
Član 348.
[...] Ako je utvrđeno da tuženi kome se dostavljanje ima izvršiti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostavljanje pismena će se izvršiti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Republici Srpskoj. Dostavljanje se smatra izvršenim protekom roka od 15 dana nakon dana objavljivanja.
U objavi se, osim pismena koje se ima dostaviti, navodi i ime i prezime lica kome se dostavljanje vrši, predmet spora i obavještenje o tome kada se dostavljanje pismena smatra izvršenim. Prilikom objavljivanja u dnevnim novinama, ako je pismeno koje se dostavlja predugo da bi bilo objavljeno u cijelosti, objavljuje se samo kratka sadržina pismena.
Lice kome se dostavljanje vrši, biće obaviješteno o objavljivanju slanjem pismenog obavještenja preko pošte, običnom pismonosnom pošiljkom, na adresu njegovog posljednjeg poznatog boravišta.
Troškove objavljivanja u dnevnim novinama predujmljuje tužilac.
b) Dostavljanje pravnim licima Član 349.
Ovlašćeno pravno lice registrovano za vršenje poslova dostavljanja i ovlašćeno službeno lice suda dostavljanje državnim organima i pravnim licima po pravilu vrše predajom pismena jednom od lica iz člana 339. stav 2. ovog zakona.
Ako se dostavljanje ne može izvršiti po odredbi stava 1. ovog člana, a dostavljač utvrdi da se sjedište državnog organa, odnosno kancelarija ili poslovne prostorije pravnog lica nalaze na adresi na kojoj se dostavljanje pokušava izvršiti, shodno se primjenjuju odredbe člana 346. ovog zakona. Ako se utvrdi da se kancelarija ili poslovne prostorije pravnog lica ne nalaze na adresi koja je upisana kao sjedište tog pravnog lica u odgovarajućem registru pravnih lica, a njegovo novo sjedište nije poznato, shodno se primjenjuju odredbe člana 348. st. 3. do 7. ovog zakona.
VI. Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja parničnog postupka, koji je nakon podnošenja apelacije okončan presudom zbog propuštanja Okružnog privrednog suda od 11. juna 2014. godine.
16. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
17. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
18. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud zapaža da je osporeni postupak pokrenut 23. marta 2010. godine i da je taj postupak okončan presudom Okružnog privrednog suda od 11. juna 2014. godine. Dakle, period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jesu četiri godine.
c) Analiza dužine trajanja postupka
20. U konkretnom slučaju radi se o postupku po tužbi apelanta za ipslatu duga u visini od 71.128,48 KM, koji je u trenutku podnošenja apelacije bio na postupanju pred Okružnim privrednim sudom. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, te odgovor Okružnog privrednog suda, Ustavni sud smatra da je predmet sadržavao određene elemente koji su ga činili zahtjevnijim za rješavanje, konkretno dostavljanje tuženom tužbe na odgovor.
21. U pogledu ponašanja apelanta, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je on na bilo koji način doprinio dužini trajanja postupka.
22. Posmatrajući ponašanje Okružnog privrednog suda, Ustavni sud konstatuje da je taj sud, nakon podnošenja tužbe, tužbu pokušao dostaviti tuženom na odgovor, ali budući da je zakonski zastupnik, koji je u sudskom registru upisan kao takav, obavijestio sud da već niz godina ne radi kod tuženog, te da je iz tog razloga odbio da primi tužbu i da dalje u postupku zastupa tuženog, Okružni privredni sud je u dva navrata od apelanta tražio da dostavi novu adresu tuženog, po kojem zahtjevu je apelant oba puta postupio. Nakon stupanja na snagu novog Zakona o parničnom postupku, kako je Okružni privredni sud naveo, tuženom je tužba na odgovor dostavljena objavom na oglasnoj tabli suda, a nakon toga je donesena i presuda zbog propuštanja, kojom je Okružni privredni sud usvojio apelantov tužbeni zahtjev i obavezao tuženog na isplatu duga.
23. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da taj postupak jeste trajao četiri godine, što nije kratak period. Međutim, nesporna je činjenica da tuženi de facto više godina nije imao zakonskog zastupnika iako je njegovo ime bilo evidentirano u sudskom registru, što je predstavljalo otežavajuću okolnost za Okružni privredni sud koji mu tužbu nije mogao dostaviti na odgovor. Nakon donošenja novog Zakona o parničnom postupku, Okružni privredni sud je iskoristio zakonsku mogućnost i izvršio dostavljanje tužbe na način da ju je objavio na oglasnoj tabli suda, nakon čega je u kratkom roku i donio presudu. Imajući u vidu objektivne i otežavajuće okolnosti, Ustavni sud nalazi da u ponašanju Okružnog privrednog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.
24. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
25. Apelant je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred Okružnim privrednim sudom, tražio naknadu nematerijalne štete. U skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» u predmetnom parničnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
VIII. Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1.Evropske konvencije zbog dužine trajanja parničnog postupka, jer je evidentno da je Okružni sud postupao efikasno u okviru svojih procesnih mogućnosti, ali su objektivne okolnosti uticale na tok i dužinu samog postupka.
27. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman