Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1563/13 (B. M., S. P. i S. M.)
Odluka donesena 12. 05. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Troškovi i izdaci
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1563/13
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 05. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1563/13, rješavajući apelaciju Božidarke Milović i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. maja 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Božidarke Milović, Sanje Pojužina i Saše Milovića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 335516 13 P, a koji se trenutno nalazi na odlučivanju pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u postupku povodom podnesene žalbe protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 335516 13 P od 28. aprila 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Božidarka Milović, Sanja Pojužina i Saša Milović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Gacka, koje zastupa Mihajlo Šipovac, advokat iz Gacka, podnijeli su 12. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 P 335516 13 P.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 16. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 29. maja 2014. godine dostavio Ustavnom sudu odgovor na apelaciju.
4. Ustavni sud je dopisom od 16. februara 2016. godine zatražio od Općinskog suda da dostavi kopiju Presude broj 65 0 P 335516 13 P od 28. aprila 2014. godine. Općinski sud je 29. februara 2016. godine dostavio traženu kopiju presude.
5. Ustavni sud je 29. marta 2016. godine zatražio od Općinskog suda da dostavi na uvid kompletan spis predmeta broj 65 0 P 335516 13 P. Općinski sud je dopisom od 7. aprila 2016. godine obavijestio Ustavni sud da je taj spis proslijedio Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) radi odlučivanja o žalbi.
6. Nakon toga, Ustavni sud je dopisom od 8. aprila 2016. godine zatražio od Kantonalnog suda da dostavi navedeni spis predmeta, što je Kantonalni sud i učinio 18. aprila 2016. godine.
III. Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
8. Apelanti su 13. juna 2011. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv „Lido osiguranja“ d.d. Sarajevo (kasnije „Lido osiguranje“ d.d. Sarajevo – u likvidaciji; u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate određenih novčanih iznosa prema sporazumu o naknadi štete uslijed smrti bliskog lica, koji je sklopljen između apelanata i tuženog, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.
9. Apelanti su 30. aprila 2012. godine podnijeli urgenciju Općinskom sudu radi postupanja povodom tužbe.
10. U službenoj zabilješki od 12. marta 2013. godine, koja se nalazi u spisu predmeta Općinskog suda, navedeno je da po toj tužbi nije naplaćena taksa, a da zbog dokaza o prijemu poziva za uplatu takse, ona nije mogla biti vraćena apelantima, zbog čega se prosljeđuje u rad istog dana i naplatit će se u toku postupka.
11. Nakon toga, tužba je 25. marta 2013. godine dostavljena tuženom na odgovor.
12. Tuženi je 25. aprila 2013. godine dostavio odgovor na tužbu, koji je dostavljen apelantima 17. maja 2013. godine.
13. Općinski sud je zatim 11. juna 2013. godine održao pripremno ročište i zakazao ročište za glavnu raspravu za 26. novembar 2013. godine.
14. Punomoćnik apelanata je dopisom od 26. novembra 2013. godine obavijestio Općinski sud da neće moći pristupiti na zakazano ročište za glavnu raspravu zbog bolesti člana uže porodice i predložio je da se ono odloži, pa je Općinski sud odložio to ročište za 14. april 2014. godine.
15. Općinski sud je 14. aprila 2014. godine održao glavnu raspravu na kojoj su provedeni dokazi čitanjem materijalnih dokaza (i to sporazuma o naknadi materijalne štete od 9. oktobra 2010. godine, dostave sporazuma o naknadi štete od 2. februara 2010. godine i rješenje Općinskog suda kojim je otvoren likvidacioni postupak nad tuženim).
16. Nakon toga, Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 P 335516 13 P od 28. aprila 2014. godine kojom je tuženi obavezan da apelantima isplati određene novčane iznose, sve prema sporazumu o naknadi štete, sklopljenom 9. februara 2010. godine, sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.
17. Tuženi je 10. jula 2014. godine podnio žalbu protiv presude Općinskog suda i postupak povodom žalbe je u toku pred Kantonalnim sudom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelanti smatraju da im je u predmetnom parničnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, apelanti tvrde da su 4. juna 2011. godine podnijeli tužbu u konkretnom predmetu, te 30. aprila 2012. godine i urgenciju Općinskom sudu radi postupanja povodom te tužbe, ali da Općinski sud ni nakon 22 mjeseca od podnošenja tužbe nije postupio po tužbi u tom, po njihovom mišljenju, jednostavnom predmetu. Zbog toga apelanti su predložili da Ustavni sud obaveže Općinski sud „na procesuiranje predmeta u što kraćem roku“ i na naknadu nematerijalne štete po 300,00 KM mjesečno za svakog apelanta pojedinačno.
b) Odgovor na apelaciju
19. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju opisao hronologiju postupanja u konkretnom predmetu. U vezi sa tim, Općinski sud smatra da je apelacija neosnovana i predložio je da se ona odbije.
V. Relevantni propisi
20. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 384.
Svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzrokovala svojim radnjama.
Član 405. stav 1.
Takse i troškovi isplaćeni iz sredstava suda čine dio parničnih troškova.
VI. Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
23. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka, jer u vrijeme podnošenja apelacije predmetni postupak pred Općinskim sudom nije bio okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
25. Apelanti smatraju da im je u predmetnom parničnom postupku pred Općinskim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
28. Ustavni sud konstatuje da je u konkretnom slučaju riječ o parničnom postupku pokrenutom povodom tužbe apelanata radi isplate prema sporazumu o naknadi štete uslijed smrti bliskog lica, odnosno o predmetu građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj.
29. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava ( u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta.
a) Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud zapaža da su apelanti u apelaciji ukazali isključivo na dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud poslije podnošenja apelacije donio prvostepenu presudu i da je spis predmeta proslijeđen Kantonalnom sudu na postupanje povodom žalbe tuženog podnesene protiv navedene presude, ali da apelanti naknadno nisu osporili dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom. Shodno tome, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, razmatrati samo razumnost dužine trajanja prvostepenog postupka pred Općinskim sudom, odnosno period od 13. juna 2011. godine, kada su apelanti pokrenuli parnični postupak podnošenjem tužbe protiv tuženog, pa do od 28. aprila 2014. godine, kada je Općinski sud donio prvostepenu presudu kojom je okončan postupak pred tim sudom. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja predmetnog parničnog postupka jesu dvije godine i 10 mjeseci.
b) Analiza razumnosti trajanja postupka
31. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče tužbenog zahtjeva apelanata radi isplate prema sporazumu o naknadi štete uslijed smrti bliskog lica. Imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi, te pravna pitanja koja je trebalo razmotriti, kao i obim dokaznog postupka koji je proveden u konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o složenom predmetu.
32. Posmatrajući ponašanje apelanata i Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da, iako su apelanti nakon podnošenja tužbe poslali Općinskom sudu urgenciju za postupanje u konkretnom predmetu, iz dokumentacije u spisu predmeta nesporno proizlazi da apelanti nisu prilikom podnošenja predmetne tužbe, ni kasnije, platili taksu na tu tužbu, odnosno da nisu postupili u skladu sa svojim obavezama u smislu odredbi čl. 384. i 405. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), niti su zatražili od suda da ih oslobodi plaćanja troškova postupka. U vezi sa navedenim, Ustavni sud smatra svrsishodnim da podsjeti na to da je pitanje uzajamnosti plaćanja takse i preduzimanja radnji u postupku Ustavni sud raspravljao rješavajući zahtjev Općinskog suda u Sarajevu za ocjenu ustavnosti odredbe člana 4. Zakona o sudskim taksama Kantona Sarajevo u predmetu broj U 8/12 (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj U 8/12 od 23. novembra 2012. godine, objavljenu u «Službenom glasniku BiH» broj 10/13). Naime, Ustavni sud je u citiranoj odluci, između ostalog, zaključio „da je odredba člana 4. Zakona o sudskim taksama suprotna pravu na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zato što onemogućavanje vođenja postupka, ako na podnesak, uključujući i tužbu, nije unaprijed plaćena sudska taksa, ne predstavlja sredstvo koje je razumno proporcionalno ostvarenju legitimnog cilja, jer se na taj način potpuno ograničava pravo na pristup sudu, odnosno mogućnost vođenja sudskog postupka, čime za stranku u postupku mogu nastati neotklonjive štetne posljedice, što je suprotno samoj suštini prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije“. Imajući u vidu navedeni stav iz citirane odluke, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, ocijenivši da apelanti nisu ispunili svoje obaveze u smislu odredbi čl. 384. i 405. stav 1. ZPP, nakon izvjesnog vremena, odnosno nakon godinu i devet mjeseci od podnošenja tužbe, ipak, dostavio tužbu na odgovor tuženom, odnosno preduzeo prvu procesnu radnju u konkretnom predmetu, iako apelanti ni tada a ni kasnije, nisu platili taksu na tu tužbu. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud zatim u razumnim rokovima zakazao i proveo pripremno ročište i glavnu raspravu i donio prvostepenu odluku. Pri tome Ustavni sud ima u vidu i da je jedno ročište za glavnu raspravu odgođeno zbog bolesti člana uže porodice punomoćnika apelanata. Iz svega navedenog Ustavni sud konstatuje da se, u okolnostima specifičnog predmeta, neaktivnost Općinskog suda u određenom periodu ne može u cijelosti staviti na teret tom sudu, s obzirom da je taj sud nakon što je jedan period čekao da apelanti plate taksu na tužbu u smislu relevantnih odredaba ZPP, ipak preduzeo procesne radnje i u kratkim rokovima donio svoju odluku. Dakle, posmatrajući postupak pred Općinskim sudom u cjelini, koji je ukupno trajao dvije godine i 10 mjeseci, te uzevši u obzir sve navedene faktore i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, naročito period neaktivnosti Općinskog suda, ali i činjenicu da je Općinski sud nakon što je izvjestan period čekao da apelanti plate taksu na tužbu u skladu sa relevantnim odredbama ZPP, preduzeo prvu procesnu radnju i u kratkim rokovima zakazao i proveo pripremno ročište i glavnu raspravu i donio prvostepenu odluku, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. Apelanti su zbog nerazumne dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom tražili naknadu nematerijalne štete. Međutim, s obzirom na to da nije utvrđeno kršenje prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku, apelantima ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
Ostali navodi
34. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelanata o povredi prava na imovinu s obzirom da se ti navodi zasnivaju na navodima o donošenju odluke u razumnom roku.
VIII. Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede prava apelanata na pravično suđenje u razumnom roku kao segmenta prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je parnični postupak pred Općinskim sudom, u predmetu koji se ne može smatrati naročito složenim i koji nije zakonom određen kao hitan, trajao dvije godine i 10 mjeseci, u kojem je Općinski sud nakon što u periodu od godinu i devet mjeseci nije preduzimao procesne radnje, jer apelanti nisu platili taksu na tužbu, ipak dostavio tužbu na odgovor tuženom i pored toga što apelanti nisu ni tada, a ni kasnije, platili taksu na tu tužbu u smislu relevantnih odredaba ZPP, te nakon toga u kratkim rokovima zakazao i proveo pripremno ročište i glavnu raspravu i donio prvostepenu odluku.
36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman