Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5069/15 (E. Š.)
Odluka donesena 12. 05. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5069/15
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 05. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5069/15, rješavajući apelaciju Emira Šuke, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. maja 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Emira Šuke.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem 71 0 P 055420 16 P 4.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci, u skladu sa članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča parnični postupak koji se vodi pod brojem 71 0 P 055420 16 P 4, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Emiru Šuki, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati Emiru Šuki zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Emir Šuko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Zoran Opačić, advokat iz Banje Luke, podnio je 16. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 055420 16 P 4.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 7. decembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Osnovnog suda 23. marta 2016. godine.
3. Okružni sud je 16. decembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Osnovni sud 1. aprila 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Tužioci Senad Maglajlić i Samir Maglajlić (u daljnjem tekstu: tužioci) su 9. februara 2009. godine podnijeli tužbu Osnovnom sudu protiv apelanta i Merime Šuko radi utvrđenja, vsp. 100.000,00 KM. Apelant i Merima Šuko su u odgovoru na tužbu od 6. aprila 2009. godine podnijeli protivtužbu protiv tužilaca radi naknade štete, vsp. 100.000,00 KM.
6. Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 055420 09 P od 31. decembra 2012. godine.
7. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 055420 13 Gž od 25. septembra 2013. godine žalba tužilaca i apelantova žalba su uvažene, ukinuta presuda Osnovnog suda od 31. decembra 2012. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
8. Nakon toga, Osnovni sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 71 0 P 055420 14 P 3 od 14. aprila 2015. godine.
9. Okružni sud je, odlučujući o žalbi tužilaca i o žalbi apelanta, donio rješenje broj 71 0 P 055420 15 Gž 2 od 25. novembra 2015. godine kojim je usvojio želbe, ukinuo presudu Osnovnog suda od 14. aprila 2015. godine i predmet vratio prvostepenom sudu, na novo pripremno ročište pred drugim sudijom, na ponovno suđenje.
10. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud, proizlazi da je apelantov opunomoćnik, nakon dvije urgencije, 21. marta 2016. godine podnio zahtjev za izuzeće uredujuće sutkinje iz razloga što nije zakazala ročište u predmetnom spisu, te je spis, nakon izjašnjenja uredujuće sutkinje, proslijeđen na odlučivanje predsjedniku Osnovnog suda.
11. Prema stanju spisa, postupak pred Osnovnim sudom je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je ukratko naveo hronologiju postupanja u konkretnom predmetu, između ostaloga, istakavši da je postupak u predmetnoj pravnoj stvari pokrenut 2009. godine i da još uvijek nije okončan.
b) Odgovor na apelaciju
13. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predmetni spis zaprimljen kod tog suda 28. augusta 2015. godine na odlučivanje po žalbi tužilaca i apelanta protiv prvostepene presude, a predmet je iznesen na sjednici vijeća 25. novembra 2015. godine, kada je i riješen, dakle u roku od 68 dana. Nadalje, Okružni sud je istakao da je navedeni spis dostavljen prvostepenom sudu 2. decembra 2015. godine.
14. Uredujuća sutkinja Osnovnog suda je u odgovoru na apelaciju navela da je predmetnim spisom zadužena 22. januara 2016. godine, a nakon što je Okružni sud rješenjem od 25. novembra 2015. godine uvažio žalbu tužitelja i žalbu apelanta i rješenje Osnovnog suda od 14. aprila 2015. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu, na novo pripremno ročište pred drugim sudijom, na ponovno suđenje. Uredujuća sutkinja Osnovnog suda je istakla da je u predmetnoj pravnoj stvari postupala druga sutkinja i nakon provedenih postupaka donijela dvije presude, tako što je odbila tužbeni zahtjev tužitelja i odbila postavljeni protivtužbeni zahtjev apelanta i oba puta su prvostepene presude ukinute odlukama Okružnog suda koji je odlučivao po žalbama tužitelja i apelantovoj žalbi. Nadalje, uredujuća sutkinja Osnovnog suda je, između ostalog, navela da je nakon dvije urgencije zaprimljene od apelantovog opunomoćenika u Osnovni sud 21. marta 2016. godine zaprimljen zahtjev za izuzeće uredujuće sutkinje iz razloga što nije zakazala ročište u predmetnom spisu, te je spis, nakon izjašnjenja uredujuće sutkinje, proslijeđen na odlučivanje predsjedniku Osnovnog suda.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
19. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da parnični postupak nije okončan duže od sedam godina nakon podnošenja tužbe, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao aspekt prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
21. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantni principi
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
25. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b)Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut 9. februara 2009. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste period od preko sedam godina. c)Analiza razumnosti trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o postupku utvrđivanja nosioca stanarskog prava na stanu koji se nalazi u Banjoj Luci, predaje u posjed i na slobodno raspolaganje predmetnog stana i naknade štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu. Isto tako, s obzirom na predmet spora, Ustavni sud zaključuje da je postupak za apelanta vrlo značajan.
28. Analizirajući dužinu trajanja postupka koji traje od 9. februara 2009. godine i ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donio prvostepenu presudu 21. decembra 2012. godine, odnosno tek nakon tri godine i 10 mjeseci od podnošenja tužbe. Odlučujući o žalbi tužilaca i apelanta protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio rješenje nakon osam mjeseci (25. septembra 2013. godine) kojim je žalbe uvažio, ukinuo presudu Osnovnog suda od 31. decembra 2012. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Nakon toga, Osnovni sud je, u ponovnom postupku, donio novu presudu nakon jedne i po godine (14. aprila 2015. godine), koja je u žalbenom postupku ponovo ukinuta rješenjem Okružnog suda od 25. novembra 2015. godine. Ustavni sud također zapaža, što proizlazi iz odgovora na apelaciju, da je apelantov opunomoćenik 21. marta 2016. godine podnio zahtjev za izuzeće uredujuće sutkinje, nakon čega je spis proslijeđen na odlučivanje predsjedniku Osnovnog suda. Promatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za tako dugo i nedjelotvorno postupanje prvostepenog suda, budući da su u dva navrata njegove presude kao nepravilne ukidane i predmet vraćan na ponovni postupak. Ustavni sud zapaža da je drugostepeni sud svojim odlukama u dva navrata poništavao presude prvostepenog suda i vraćao ih na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sustav. Pri tome, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP-1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S druge strane, činjenica da je apelant koristio zakonska ovlaštenja koja ima u pogledu zahtjeva za izuzeće ureDujuće sutkinje ne može se tumačiti kao njegov subjektivni doprinos dužini postupka. Međutim, korištenje ove mogućnosti predstavlja obavezu za sud da na nju odgovori na način propisan zakonom, kako bi stvorio zakonske pretpostavke da bi se o tužbenom, odnosno protivtužbenom zahtjevu moglo odlučivati. Ustavni sud u tom kontekstu primjećuje i da je apelant svojim ponašanjem u neznatnoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka. Međutim, uzimajući u obzir da postupak u cjelini traje preko sedam godina, te da prema stanju spisa još nije okončan, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnosti. Pri tome odgovornost za dužinu postupka snose isključivo redovni sudovi, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom u skladu sa relevantnim odredbama ZPP. Na osnovu izloženoga, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije.
29. S obzirom na činjenicu da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda, nakon donošenja rješenja Okružnog suda od 25. novembra 2015. godine, predmet nalazi pred prvostepenim sudom na ponovnom postupku, to je Osnovnom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odlaganja. Pitanje naknade nematerijalne štete
30. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
31. Shodno navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da predmetni postupak traje preko sedam godina, apelantu se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.050,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada parnični postupak, iako se može ocijeniti složenim, traje preko sedam godina i kada još uvijek ne samo da nije okončan već se nalazi u početnoj fazi – fazi pripremnog ročišta (pred novim sudijom), a dužina postupka se u pretežnom dijelu može staviti na teret Osnovnom sudu, koji nije djelotvorno kontrolirao postupak i nije za ubrzanje postupka poduzeo adekvatne mjere koje su mu bile na raspolaganju prema procesnom zakonu.
33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman