Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3933/13 (R. A.)

Odluka donesena 12. 05. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3933/13

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 05. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3933/13, rješavajući apelaciju Rifata Alibabića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3), Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. maja 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Rifata Alibabića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću kao predmet broj 17 0 P 019910 15 P 2 (raniji broj predmeta: 17 0 P 019910 10 P).

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Rifat Alibabić (u daljem tekstu: apelant) iz Bihaća, koga zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 16. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 17 0 P 019910 10 P.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 5. juna 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 19. juna 2014. godine.

4. Ustavni sud je 7. oktobra 2014. godine i 22. aprila 2016. godine od Općinskog suda pribavio informacije o stanju predmeta.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je posredstvom opunomoćenika 27. aprila 2010. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv 20 tuženih radi utvrđivanja prava vlasništva na nekretninama pobliže označenim u tužbi. Iz stanja spisa proizlazi da je sud pokušao tuženim da dostavi tužbu na odgovor, ali da je dostava bila neuspješna za pojedine tužene, koji su umrli, te je sud pozvao apelanta da tužbu uredi. Apelant je sudu blagovremeno dostavio uređenu tužbu, ali sud novooznačenim tuženim nije mogao da dostavi tužbu na odgovor iz razloga što su neki od novooznačenih tuženih u međuvremnu umrli. Iz stanja spisa proizlazi da je sud više puta pozivao apelanta da pravilno uredi tužbu u odnosu na tužene, te su nakon konačno uređene tužbe tužbom obuhvaćena ukupno 22 tužena. Općinski sud je pripremno ročište zakazao za 28. novembar 2013. godine, koje je odgođeno zbog procesnih razloga, jer je ime oca jednog od naknadno označenih tuženih bilo pogrešno navedeno gdje taj tuženi i nije bio stranka u postupku. Nakon što je apelant pravilno označio ime oca tuženog, sud je dostavio tužbu na odgovor. Iz stanja spisa proizlazi da je svim tuženim u decembru 2013. godine dostavljena tužba na odgovor. Općinski sud je u predmetnom postupku 20. juna 2014. godine donio presudu zbog propuštanja na koju je podnijet prijedlog za ponavljanje postupka.

7. Kantonalni sud u Bihaću (u daljem tekstu: Kantonalni sud) je u predmetnom postupku donio Rješenje broj 17 0 P 019910 15 Gvz od 22. januara 2015. godine kojim je presudu zbog propuštanja Općinskog suda ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Općinski sud je nakon prijema predmeta na ponovni postupak otvorio novu fazu u predmetu, gdje predmet vodi pod brojem 17 0 P 019910 15 P 2, i zakazao je pripremno ročište za 8. juni 2016. godine.

8. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.

9. Apelant je radi okončanja predmetnog postupka 15. marta i 7. juna 2013. godine podnosio urgencije Općinskom sudu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovor na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog parničnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, gdje je istakao da je prvobitno tužbom bilo obuhvaćeno 20 tuženih, da se tužba na odgovor nije mogla blagovremeno dostaviti svim tuženim, jer su pojedini tuženi prije dostavljanja tužbe na odgovor umrli, te da je sud pozivao apelanta više puta da uredi tužbu u odnosu na tužene. Navodi da je apelant više puta uređivao tužbu navodeći kao novotužene nasljednike umrlih, te da se odgovor na tužbu nije mogao ni njima blagovremeno dostaviti, jer su neki od novotuženih također umrli. Ističe da je opunomoćenik apelanta sudu podnosio neuredne podneske kojima je uređivao tužbu, da ga je sud pozvao da pravilno uredi tužbu, te da su se tek 28. novembra 2013. godine stekli uvjeti za zakazivanje pripremnog ročišta, odnosno nakon što je apelant uredio tužbu. Međutim, sud navodi da i tog dana nisu bile ispunjene procesne pretpostavke da sud održi pripremno ročište, jer ime oca jednog od novooznačenih tuženih nije bilo tačno, da to lice nije ni stranka u postupku, da je nakon uređenja tužbe, tužba ponovo dostavljena pravilno označenom tuženom na odgovor. Navodi da su se tek u decembru 2013. godine stekli uvjeti za zakazivanje priremnog ročišta, jer je opunomoćenik apelanta tek podneskom u decembru 2013. godine pravilno označio svih 22 tuženih. Ističe da sud tokom postupka nije povrijedio prava na koja se apelant u apelaciji poziva.

V. Relevantni propisi

12. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

15. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda od šest godina od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelant ukazuje da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se apelant u predmetnom postupku žali na dužinu trajanja postupka od 27. aprila 2010. godine, tj. od dana podnošenja tužbe, a iz stanja spisa proizlazi da predmetni postupak nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka je šest godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku u kome utvrđuje pravo vlasništva na nekretninama pobliže navedenim u tužbi, da je u tužbi prvobitno bilo navedeno 20 tuženih od kojih su pojedini umrli, to Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku.

24. Ocjenjujući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da je apelant u značajnoj mjeri utjecao na dužinu trajanja postupka, na način što je sudu podnio neurednu tužbu u odnosu na tužene, gdje je na poziv suda više puta uređivao tužbu koju je pravilno uredio tek krajem 2013. godine, tj. približno tri godine nakon podnošenja tužbe.

25. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je sud radi osiguranja procesnih uvjeta za vođenje postupka više puta pozivao apelanta da pravilno uredi tužbu u odnosu na tužene, zbog čega je dostavljanje tužbe na odgovor svim tuženim trajalo približno tri godine. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da su u predmetnom postupku postojale objektivne okolnosti koje su sprečavale sud da blagovremeno i uredno dostavi tužbu na odgovor tuženim, zbog čega je sud u više navrata bezuspješno slao tužbu na odgovor, a što je znatno utjecalo na procesnu mogućnost uredne dostave tužbe svim tuženim na odgovor i u konačnici na dužinu trajanja postupka, te da je nakon što je apelant pravilno uredio tužbu, Kantonalni sud dozvolio ponavljanje postupka, ukinuo presudu zbog propuštanja i vratio Općinskom sudu predmet na ponovni postupak, Općinski sud poduzeo aktivnost radi okončanja postupka i zakazao raspravu za pripremno ričište u dogledno vrijeme, za 8. jun 2016. godine.

26. Ustavni sud zaključuje, budući da je i sam apelant u određenoj mjeri odgovoran za dužinu trajanja predmetnog postupka, na način što je sudu podnio neurednu tužbu, koju je nakon više poziva suda pravilno uredio tek tri godine nakon podnošenja tužbe, da u predmetnom postupku još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

27. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu također odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i navode apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetnom postupku koji traje šest godina, a za čiju dužinu je u određenoj mjeri odgovoran i sam apelant koji nije sudu podnio urednu tužbu, odnosno apelant je nakon više poziva suda tužbu pravilno uredio približno tri godine nakon podnošenja tužbe.

29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3), Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3933/13 (R. A.) | Sudska praksa | Aktio