Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5742/15 (E. S.)

Odluka donesena 12. 05. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanbračna zajednica
  • Građanski postupak
  • Bračna stečevina
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5742/15

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 05. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5742/15, rješavajući apelaciju Emine Sulejmanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b. i člana 59. st. (1). i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. maja 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Emine Sulejmanović podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom u Tuzli protiv Presude Općinskog suda u Gračanici, broj 27 0 P 018673 12 P od 17. januara 2014. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Emina Sulejmanović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Gračanice, koju zastupa Mirza Šabić, advokat iz Lukavca, podnijela je, 30. decembra 2015. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) protiv Presude Općinskog suda u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 27 0 P 018673 12 P od 17. januara 2014. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 19. januara 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 5. febuara 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 24. septembra 2012. godine Općinskom sudu podnijela tužbu za utvrđivanje vanbračne stečevine protiv tuženih M. Š. i M. N. (u daljnjem tekstu: tužene).

6. Općinski sud je donio Presudu, broj 27 0 P 018673 12 P od 17. januara 2014. godine, kojom je usvojio apelanticin tužbeni zahtjev i utvrdio da nekretnina označena kao dvosoban stan u zgradi br. 132, prizemlje, ukupne površine 53,37 m², koji se sastoji od: 2 sobe, kuhinje, hodnika i kupatila, sa svim pripadajućim dijelovima zgrade (temelji, zidovi, podrumske prostorije, dimnjaci, stepenište, tavanski prostor, instalacije, vodovodne, kanalizacione i elektromreže) izgrađen na k. č. broj 30/64 (novi broj 4083/1) u ulici Lipa, broj zgrade 132, a površina 232 m², upisan u KPU X, poduložak broj 654, zk. ul. broj 1844 k. o. Gračanica (u daljnjem tekstu: predmetni stan), kao i pokretne stvari: mašina za veš, frižider „Gorenjeˮ, peć na čvrsto gorivo (ugalj i drva) „Alfaˮ i komplet kuhinja, predstavljaju vanbračnu stečevinu apelantice i umrlog H. M., tako da apelantici pripada pravo suvlasništva i suposjeda s dijelom od ½ na predmetnom stanu i pokretnim stvarima, što su tužene dužne priznati i trpjeti da se apelantica upiše sa pravom suvlasništva, odnosno suposjeda sa dijelom od ½ u KPU X, poduložak broj 654, zk. ul. broj 1844 k. o. Gračanica, kao i u katastarskom operatu Općine Gračanica, u roku od 30 dana od dana donošenja presude.

7. Tužene su 23. januara 2014. godine protiv presude Općinskog suda od 17. januara 2014. godine podnijele žalbu, koju je Kantonalni sud uvažio svojom Presudom, broj 27 0 P 018673 14 Gž od 27. januara 2016. godine, te prvostepenu presudu preinačio u dijelu u kojem je utvrđeno da predmetni stan čini bračnu stečevinu sa dijelom apelantice od ½ i u tom dijelu je apelanticin tužbeni zahtjev odbio. U odnosu na pokretne stvari i odluku o troškovima postupka Kantonalni sud je žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i u tom dijelu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

8. Prema stanju spisa, predmetni postupak, u ovom dijelu, je u toku pred Općinskim sudom.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovor na apelaciju

10. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predmet po žalbi tom sudu dostavljen 1. aprila 2014. godine, te da se ne radi o predmetu hitne prirode. Sudije Kantonalnog suda koje rade na drugostepenom parničnom referatu imaju obavezu da prioritetno rješavaju stare predmete koji se nalaze na tromjesečnom spisku predmeta, a apelanticin predmet nije bio na listi starih predmeta i to su dva osnovna razloga zbog kojih do sada nije uzet u rad po žalbi. Međutim, i pored toga Kantonalni sud je 27. januara 2016. godine održao sjednicu vijeća na kojoj je odlučeno po žalbi tuženih i izrađena je presuda, koju je Kantonalni sud dostavio Ustavnom sudu uz svoj odgovor na apelaciju. Kantonalni sud smatra da su apelanticini navodi neosnovani jer je ona odluku dobila i prije stranaka koje još uvijek čekaju rješavanje predmeta po žalbi po kriteriju starosti predmeta.

V. Relevantni propisi

11. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiHˮ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlacenja i sa što manje troškova, te onemoguciti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

14. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom, protiv presude Općinskog suda od 17. januara 2014. godine.

15. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VI. Meritum

16. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

17. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a)Period koji se uzima u obzir

18. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Budući da se apelantica žali na dužinu trajanja žalbenog postupka, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetnom parničnom postupku razmatrati period od 23. januara 2014. godine, kao dana podnošenja žalbe protiv prvostepene presude, do 27. januara 2016. godine, kao dana donošenja odluke Kantonalnog suda, dakle, postupak koji je trajao dvije godine.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

19. U konkretnom slučaju se radi o postupku kojeg je apelantica pokrenula 24. septembra 2012. godine za utvrđivanje vanbračne stečevine pa je bez sumnje od značaja za apelanticu, a koji se, u trenutku podnošenja apelacije, nalazio na rješavanju pred Kantonalnim sudom po žalbi tuženih podnesenoj protiv presude Općinskog suda. Prema stanju spisa, Ustavni sud ocjenjuje da predmet ne sadrži elemente koji bi ga činili naročito složenim.

20. Posmatrajući ponašanje apelantice, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je ona na bilo koji način utjecala na dužinu trajanja postupka.

21. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, iz odgovora na apelaciju proizlazi da je taj sud spis na postupanje primio 1. aprila 2014. godine, a odluku po žalbi donio u januaru 2016. godine, odnosno za godinu i osam mjeseci. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u svom odgovoru na apelaciju naveo da se predmeti rješavaju hronološki, te predmeti hitne prirode, a budući da apelanticin predmet ne spada ni u jednu od te dvije grupe, tako nije bio planiran za rješavanje u naredna tri mjeseca. Ustavni sud, pak, konstatuje da je Kantonalni sud u apelanticinom predmetu odluku donio u januaru 2016. godine, kojom je okončao postupak u dijelu koji se odnosi na predmetni stan, dok je u dijelu koji se odnosi na pokretne stvari i troškove postupka žalbe predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

22. Ustavni sud konstatuje da je Kantonalni sud apelanticin predmet riješio i prije nego što bi po njegovoj evidenciji trebao biti riješen, što se može ocijeniti veoma pozitivnim ponašanjem tog suda u okviru raspoloživih mogućnosti. S druge strane, postupak u odnosu na pokretne stvari i troškove postupka po žalbi je presudom Kantonalnog suda vraćen na ponovno suđenje, te on u tom dijelu još uvijek nije okončan. Međutim, imajući u vidu dinamiku rada Općinskog suda, u prvostepenom postupku, te činjenicu da se apelantica nije ni žalila na postupanje Općinskog suda, Ustavni sud nema razloga sumnjati da će se takva dinamika nastaviti i da će taj sud odluku u apelanticinom predmetu donijeti u razumnom roku.

23. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja žalbenog postupka. Pravo na imovinu

24. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode u odnosu na povredu prava na imovinu.

VIII. Zaključak

25. Ustavni sud zaključuje da, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja žalbenog postupka i uz okolnost što predmetni parnični postupak u jednom dijelu još nije okončan, jer je evidentno da je Kantonalni sud poduzeo sve mjere kako bi u što kraćem roku donio odluku u apelanticinom predmetu.

26. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5742/15 (E. S.) | Sudska praksa | Aktio